KAKVA je to parada! SDP je imao milijun prilika odreći se Ljube Jurčića kao premijerskog kandidata, ali odabrao je upravo ovu. Zašto? Zato što je to navodno uvjet (predsjednika Mesića? Josipa Friščića?) za sastavljanje lijeve Vlade. I ako u tome doista uspije, ako se taj potez na kraju pokaže korisnim i Zoran Milanović postane mandatar Vlade, SDP će sjati od sreće i hvaliti se svojom političkom mudrošću. Ali što ako to ne prođe? I još gore, što ako prođe?
> Više o svemu pročitajte ovdje
Nitko neće previše plakati za Ljubom Jurčićem. Nitko ga više neće ni spominjati. On je ionako od početka bio smetnja SDP-u na putu prema osvajanju vlasti. No, Zoran Milanović još jučer u intervjuu Večernjem listu nervozno odbrusio da se s Jurčićem ništa ne mijenja i da ostaje kod svog, milijun puta ponovljenog stava da je on premijer SDP-a. I već idućeg jutra, Milanović - s jednakom uvjerljivošću - objavljuje da se rješava svog premijerskog kandidata. Prisjetimo se samo propuštenih prilika: prva je uslijedila odmah po izboru Milanovića za predsjednika stranke, zatim u trenutku kad je popularnošću nadmašio Mesića, a Jurčić pao iza Sanadera i Čačića na listi poželjnih premijera, mogli su ga otpustiti uoči kampanje, ne bi bilo ni toliko strašno ni da su ga se riješili u izbornoj noći (onda kad je Jurčić svima govorio da je budući premijer), ali ovo... Ovo je najgore što je SDP mogao napraviti u životu. Razočarao je svoje birače koji su zazivali Jurčićev pad i govorili da bi bez njega SDP dobio izbore, razočarao je javnost koja može reći da je bila prevarena, a najgore od svega, dao je Sanaderu svako opravdanje da ih napadne iz svih oružja. Ako je HDZ silovao demokraciju prijeteći izlaskom na ulice ako ne dobije mandat, što tek radi SDP?
A što ako Friščić i Mesić prevare Milanovića?
Ako je istina da je Friščić uvjetovao Jurčićev odlazak kako bi koalirao sa SDP-om, i ako je Milanović na to pristao, što je sljedeće? Na što će još SDP pristati da zadovolji svoje potencijalne koalicijske partnere? Ako je istina da ovo ima rukopis predsjednika Mesića, ako je on doista inzistirao na Jurčićevoj smjeni i najavio da će dati mandat Milanoviću, onda je to stvarno nečuveno. Onda Sanader ima puno pravo vrištati da je ovo prevara birača.
A što ako Friščić i Mesić prevare Milanovića? Što ako predsjednik države ipak povjeri mandat Sanaderu, a Friščić se prikloni HDZ-u? SDP i njegov privremeni predsjednik ostat će upamćeni kao najveći prevrtljivci u modernoj povijesti, kao ljudi koji su obmanjivali vlastite birače, prevarili javnost i pogazili vlastite principe samo da se dočepaju vlasti. Možete li zamisliti da bi - u obrnutoj situaciji - Sanader pristao na sličnu ucjenu i za premijera postavio, recimo, Polančeca, sammo zato što su to od njega tražili predsjednik države i koalicijski partner? Politika je umijeće mogućeg, ali ovako nešto ne bi se usudio učiniti ni HDZ, a kamoli stranka koja se želi predstaviti kao njegov antipod: vrijednosno, moralno, svjetonazorski... Makijavelizam je za društvo s Iblerova trga (i još važnije, za njihove birače) uvijek bila pogrdna kategorija. Ovoga puta nadmašili su sami sebe.
Nakon ovakve blamaže Sanadera za premijera
No, nije ovo žal za Jurčićem. On se ionako nije trebao naći u cijeloj priči, ova uloga mu ne pripada i nikad se s njom nije saživio. Trebao je odletjeti davno ranije, prije svih onih mlitavih predizbornih plakata i prije serije novinskih članaka u kojima je primjećeno da je Jurčić naglo nestao iz kampanje. Premijersko mjesto ionako je oduvijek pripadalo šefu SDP-a, kakav god on bio.
Ovo je žal za jednom strankom koja je trebala biti jedina uvjerljiva opozicija HDZ-u. Stranka koja je još do jučer bila spremna zaratiti sa svim novinarima, komentatorima i analitičarima i do zadnje kapi krvi braniti Jurčića kao premijera, odriče ga se pod pritiskom i u situaciji kad joj se nudi osvajanje vlasti. Što treba očekivati od takve vlade? Prije svega, možemo začepiti nos, gurnuti glavu u pećnicu i nadati se da će nakon ovakve blamaže Sanader postati premijer. Drugo, moramo biti spremni na to da će ovo biti najgora vlada u povijesti Hrvatske: nestabilna, nesložna, spremna na ustupke, slaba na pritiske, podložna ucjenama, karijeristička i bolesno ambiciozna. Račan je govorio da ne želi vlast pod svaku cijenu. Milanović ima drugačiju filozofiju. Pogazio je vlastitu riječ i obećanje na osnovu kojeg je, u krajnju ruku, izabran za predsjednika stranke. Pobijedio je u tandemu. Sada je ostao solo igrač.
Veliki ego
Nadalje, bit će to vlada našopana egom: Milanović, Čačić, Friščić... Pojam "rogovi u vreći" kojim se pljuvala Račanova koalicijska vlada, bit će zapravo kompliment za društvo koje bi se moglo okupiti u Banskim dvorima. Nije riječ nužno o tome da će biti nesposobni (iako ni od toga neće biti daleko), nego o tome tko će biti glavni, u kojem resoru i pod kojim uvjetima. Samo ćemo čekati prvu krizu da se cijela ovako sklepana koalicija raspadne. Ili da ju spase razočarani desničari Đapić i Glavaš. I kad smo već kod toga, hoće li Milanović izglasati da Glavaš zadrži zastupnički imunitet i tako izbjegne suđenje za zločine? Nakon ovoga, sve je moguće.
Doista nismo mnogo očekivali od SDP-a. Znali smo da je njihova glavna kvaliteta činjenica da su jedina alternativa HDZ-u, ako već Milanović nije alternativa Sanaderu. I drago nam je da Jurčića više nema, jer ta parada doista nije imala smisla. Ali ako nismo očekivali mnogo, očekivali smo makar jedno: dosljednost. Stvarno naivno i blesavo. No, evo, barem jedna glupost koja se ne može pripisati SDP-u.
Tomislav Klauški
Foto: I.L.