VRIJEME je velikog preslagivanja globalnih političkih, ekonomskih i društvenih procesa. Svjetske sile sve manje vjeruju jedna drugoj, nove tehnologije zamjenjuju stare, sve je manje suradnje i diplomacije. Polako se prelazi s koncepta jednog globalnog tržišta na nekoliko regionalnih tržišta koja se međusobno natječu.
Posebno se intenzivira sukob između ekonomskih i političkih sila, primarno između SAD-a, EU i Kine. Ali ne treba zaboraviti ni na sile u usponu, poput Indije, Indonezije, Brazila i Rusije. Sve više međudržavnu suradnju zamjenjuje međudržavno natjecanje, u kojem se pokušava ovladati što većim dijelom modernih tehnologija i izvora sirovina.
Uz mikročipove, oko čije proizvodnje su se intenzivno počeli natjecati SAD, Kina i EU, najvažnija tehnologija budućnosti su električne baterije. Cilj svih razvijenih zemalja je da automobile koje pogone motori s unutrašnjim izgaranjem što brže zamijene automobilima na električni pogon. Ključna sirovina za to je litij, zbog svoje važnosti u budućnosti zvan "bijelo zlato" ili "bijela nafta".
Baterija na bazi litija neće brzo nestati jer ga koristi i sljedeća generacija baterija koja se razvija. Osim za automobilske baterije, koristi se za izradu baterija u mobitelima, laptopima, kamerama i pacemakerima. Iako ne čini veliki dio troška samih baterija, ključna je komponenta.
Uloga baterija u svjetskom gospodarstvu će samo rasti, a time i litija. Procjenjuje se da će potražnja narasti za čak 965 posto do 2050., kako automobilski prijevoz bude prelazio s nafte i goriva na električnu energiju i baterije. Dio toga će dolazi kroz recikliranje, iako je litij jako teško reciklirati, ali većina nove potražnje će se morati zadovoljiti proizvodnjom u novim rudnicima.
Litij nije toliko rijedak mineral, ali se teško nalazi u dovoljno velikoj koncentraciji za ekonomičnu eksploataciju. Trenutno ga se najviše proizvodi u Australiji, a uz tu zemlju su veliki proizvođači još Čile, Kina, Argentina i Brazil.
U tim zemljama su procijenjene najveće zalihe, ali očekuje se veliki rast ukupnih dokazanih zaliha kako cijena litija bude rasla i njegova važnost za svjetsku ekonomiju. U prošlosti je često proglašavano skoro iscrpljivanje mnogih sirovina, poput nafte i bakra, a to se nikada nije obistinilo jer su uvijek pronađene dodatne rezerve.
Proizvodnja električnih automobila intenzivno raste. Kompanija Tesla je u 2021. proizvela gotovo 934.400 automobila, skoro dvostruko više nego prethodne godine. Do kraja 2022. se očekuje da će se ukupno na svijetu prodati više od 10 milijuna električnih automobila, s najvećim rastom tržišta u Kini. Kompanija BYD, locirana u Kini, tako će najvjerojatnije preteći ukupnu prodaju Tesle.
U prvoj polovici godine se prodaja električnih automobila u Kini više nego udvostručila u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Tržišta Europe i Sjeverne Amerike su također rasla, ali ni blizu tolikom stopom. Ove godine će se više tih automobila prodati u Kini nego u ostatku svijeta, što je u skladu s najavama Xi Jinpinga iz 2014.
Još uvijek u top 10 proizvođača električnih automobila dominiraju kompanije iz EU i SAD-a, ali proizvodnja kineskih kompanija raste puno brže.
Osim kineskog BYD-a i američkog Tesle, u najvećih 10 proizvođača su europski Volkswagen, BMW i Mercedes-Benz i američki General Motors te Stellantis. Francusko-japanska suradnja Renault-Nissan-Mitsubishi je također u najvećih deset te južnokorejski Hyundai.
Kina posebno dominira u proizvodnji električnih baterija, s udjelom u svjetskoj proizvodnji od preko 75 posto i 30 posto ukupnog svjetskog izvoza. EU i SAD su potpuno ovisni o uvozu baterija iz nje za proizvodnju električnih automobila.
Kao i po pitanju mikročipova, SAD i EU su primijetili svoje ranjivosti tek za vrijeme pandemije covida-19, nakon što je zastoj u svjetskim trgovačkim lancima pokazao ranjivost industrijske proizvodnje koja ključne komponentne uvozi s druge strane svijeta. Počeli su se poduzimati koraci da se to promijeni.
U siječnju 2021. je Europska komisija odobrila paket subvencija od 2.9 milijardi eura za proizvodnju električnih baterija u EU. Subvencije su dodijeljene 42 kompanije iz 12 zemalja članica, a jedna je Rimac Automobili iz Hrvatske. Cilj je da do 2030. 25 posto električnih baterija dolazi iz Europe, što je ambiciozan cilj s obzirom na trenutni udio od 6 posto.
Pojedine članice EU same često potiču industriju električnih baterija. Poljska, koja je među najvećim proizvođačima u Europi, odlučila je podržati investiciju južnokorejske kompanije LG Chem Ltd. u novu tvornicu vrijednu milijardu eura, sa subvencijom od 95 milijuna eura.
Švedski Northvolt je najavio izgradnju tvornice u Njemačkoj, a nove tvornice rade u toj zemlji i kompanije iz Kine. Mađarska, Španjolska i Italija također planiraju nove tvornice i ukupno se u EU planira izgraditi 40-ak novih tvornica baterija.
Trenutno u Europi postoji samo jedan rudnik litija, u Portugalu. Čak i taj jedan je nevažan za industriju baterija jer opskrbljuje industriju stakla i keramike. Većina litija za izradu baterija u EU se uvozi iz Čilea, ali u planu je otvaranje velikih rudnika u Austriji, Francuskoj, Češkoj i Španjolskoj.
Predsjednik SAD-a Joe Biden je najavio subvencije u vrijednosti od 2.8 milijardi dolara za proizvodnju litija, grafita i nikla, ključnih minerala za izradu električnih baterija. Ukupno će kroz Bipartisan Infrastructure Law, CHIPS i Inflation Reduction Act biti osigurano 136 milijardi dolara prema cjelokupnoj industriji električnih automobila.
Cilj je da do 2030. pola automobila proizvedenih u SAD-u bude na električni pogon. Trenutno se neke od najvećih tvornica električnih automobila nalaze u SAD-u, primjerice "gigatvornice" Tesle u Teksasu i Kaliforniji, ali to neće biti dovoljno da se zadovolji rast potražnje sljedećih godina.
Da bi se opskrbljivale "gigatvornice" električnih baterija, u SAD-u se intenzivno traga za novim izvorima litija. Veliki rudnik u saveznoj državi Nevadi bi trebao početi s proizvodnjom 2023., iako su se lokalni ekološki aktivisti i plemena sjevernoameričkih domorodaca pobunili protiv investicije.
Litij je u dokumentima SAD-a naveden kao "kritično važan mineral", ključan za ekonomsku i nacionalnu sigurnost. Smatra se da će u budućnosti sigurna opskrba tim mineralom postati važnija od nafte, u kojoj je SAD godinama samodostatan i jedan od najvećih proizvođača na svijetu.
Počela je utrka u ovladavanju tehnologijom, proizvodnim kapacitetima i izvorima sirovina potrebnima za moderne industrije. SAD, Kina i EU imaju svoje specifične prednosti i mane, u nekim stvarima zaostaju, a u drugima su predvodnice. Tako je međunarodna trgovina do sada funkcionirala, jer se svatko specijalizirao za zasebni dio lanaca proizvodnje.
Osim što je pandemija covida-19 razotkrila ranjivosti EU i SAD-a na prekid trgovinskih pravaca iz Kine i ostatka svijeta, mijenja se geopolitička situacija. Svijet je sve nemirniji, a Kina dugo pokušava parirati ekonomskoj, vojnoj i političkoj moći Zapada.
Vođa Kine Xi Jinping ne skriva da je cilj "ujedinjene" Tajvana s komunističkom Kinom, a ove godine je situacija postala jako napeta nakon posjeta Nancy Pelosi toj otočnoj državi. Kineska mornarica je okružila Tajvan, a avioni i brodovi su prelazili crtu razdvajanja između te dvije države.
U Južnom kineskom moru već nekoliko godina Kina gradi umjetne otoke i svojata dijelove koje Filipini, Vijetnam, Malezija i Indonezija smatraju svojima. Ubrzano se gradi vojna mornarica, da bi se konkuriralo trenutnoj vojnoj premoći SAD-a na moru.
Upravo je vojna tehnologija i nacionalna sigurnost razlog zbog čega se SAD i EU pribojavaju Kine, pa ulažu goleme napore da proizvodnju mikročipova i električnih baterija vrate na Zapad. Kina pokušava nadoknaditi tehnološki zaostatak, posebno na polju mikročipova.
Sve ipak počinje sa sirovinama, a litij je u tome ključan. Iako Kina nema zamjetnu prednost oko tog materijala, posjeduje velike zalihe rijetkih minerala koji su također potrebni za proizvodnju mikročipova i električnih baterija.
EU i SAD su u daleko težoj poziciji jer se većina rijetkih minerala nalazi u Kini, Rusiji, Vijetnamu i Brazilu. To dodaje novi sloj problematike rata u Ukrajini jer je Rusija najbliži veliki izvor rijetkih minerala za industriju EU.
Važnost nafte i plina će dugoročno opadati, a rasti važnost sirovina za proizvodnju mikročipova i električnih baterija. To se odnosi na silicij, litij, kobalt, mangan, nikal i grafit. Alternativni izvori su u Africi i Južnoj Americi, ali je Kina već počela kupovati nalazišta na tim lokacijama.
Velike zalihe plina i nafte su u 20. stoljeću djelovale kao "prokletstvo" u mnogim područjima svijeta jer je relativno laka i tehnološki nezahtjevna eksploatacija uz visoke prihode dovodila do regionalnih nestabilnosti, nasilja i ratova. Isto prokletstvo će u 21. stoljeću imati zemlje s velikim izvorima litija, silicija i rijetkih minerala, pa će se žarište geopolitičkih sukoba preseliti u Južnu Ameriku i Afriku.