INDEX će tijekom ovog tjedna te u ponedjeljak 15. travnja u Index Studiju ugostiti više političara koji će nam otkriti kako planiraju nagovoriti građane da glasaju baš za njih.
Danas od 11.30 u Index Studiju gostovala je mlada Elena Komarić, s liste Možemo za dijasporu. S njom je razgovarao Zvonko Alač.
Koga još želite vidjeti, možete nam napisati u komentarima ili poslati na mail desk@index.hr, kao i pitanja koja želite postaviti.
Live stream mogli ste pratiti na našoj Facebook stranici i ovdje, kao i tekstualni prijenos.
UŽIVO Elena Komarić gostuje u Index StudijuUŽIVO Elena Komarić gostuje u Index Studiju
Objavljuje Index.hr u Četvrtak, 11. travnja 2024.
Ukratko, ja sam se prije godinu i pol odlučila vratiti u Hrvatsku, došla sam da probamo nešto napraviti s ovo malo nade koja je ostala i nadam se da će se to barem malo ostvariti.
Rođena sam u Požegi, ali onda smo se dosta selili, i 2010. smo došli za stalno u Zagreb, i tu sam onda išla u školu do 6. razreda i kad sam bila 7. razred smo odselili u Njemačku.
Ja se s Hrvatima nisam baš previše družila u Njemačkoj, posebice s ovima koji su druga, treća generacija. Jer su oni vrlo često nastrojeni da užasno glorificiraju Hrvatsku i nazivaju je najboljom zemljom na svijetu unatoč tome što nisu nikad zaradili hrvatsku plaću i njome platili kruh. Moja najbolja prijateljica je Srpkinja koja je proživjela kao i ja. Nikad nije uspjela doseći neki željeni stupanj integracije da je uživala provoditi vrijeme s njima, postojale su te kulturalne razlike.
Da.
Kad smo došli u Njemačku, to je bila velika razlika, jer ste tamo okruženi migrantima u svim aspektima života. Nijemci su planirali da i mi i Turci dođemo, odradimo i vratimo se kućama. Međutim Turci su ostali i započeli svoje živote. Problem je nastupio jer su ih getoizirali. Dobili smo situaciju u kojoj 80-godišnja baka, koja je većinu svog života provela u Njemačkoj, ne priča njemački, nego samo turski. Tada integracijske politike nisu postojale. Nijemci su shvatili da to neće tako funkcionirati. Njemačka je počela uvoditi integracijske politike. Ti Sirijci koji su došli 2015., mnogi od njih završavaju fakultete na njemačkom jeziku. Ako imamo integracijsku politiku, možemo dobro integrirati ljude.
Ne samo iz Njemačke nego i iz Švedske. Tamo vidimo nasilje upravo radi getoizacije. Moramo hitno napraviti integracijsku politiku.
Trebamo shvatiti da ti ljudi, mi smo ih doveli kao radnike, kad završe svoj posao, idu raditi iste aktivnosti kao mi, ljudi su, ne samo radnici. Moraju naučiti jezik prvo, to je jako važno. Moraju imati kontakt s lokalnim stanovništvom, da se ne dogodi greška getoizacije.
Mješavina faktora. Mojoj obitelji je bilo rečeno učlani se ili do viđenja. HDZ je bio u pitanju. Bio je i nedostatak perspektive napredovanja. Ljudima u Hrvatskoj je nepoznanica da iz godine u godinu može rasti plaća. Moja obitelj se 20 godina borila protiv pravosuđa, umjesto da nam je pomagalo. Deseci tisuća eura su išli u te borbe i psihički je to utjecalo na cijelu obitelj.
Integracija je dosta nedefiniran pojam. Po njemačkim standardima, ja sam bila savršeno integrirana, znala sam dobro njemački, bila sam najbolja u razredu, volontirala sam, dobivala sam pohvale škole. Ali postoje elementi demokracije za koje njih nije bilo briga. Ja nisam baš bila uspješna u sklapanju prijateljstava s Nijemcima. Bila sam jako usamljena i definitivno se nisam osjećala kao kod kuće. Nekako se uvijek najbolje osjećaš kad si na svojoj zemlji. Zadala sam si neki rok da će, ako se s ovim izborima nešto promijeni, barem biti nada. Strah me rezultata izbora.
Zato što sam vidjela što su radili u Zagrebu i da su krenuli uvoditi promjenu. Radili su ono što se čini nama dosta apstraktnim, a to je pomaganje građanima. Uguralo se nas građane u neku apatiju i ljudi su izgubili pojam o tome da bi političari trebali misliti o našim interesima, da raspolažu našim novcem kojim bi trebalo osiguravati našu budućnost.
Recimo gradnja vrtića i škola. Naš novac nije išao u nečiji Mercedes, nego u škole...
Ja ne bih rekla već tri godine, nego tek tri godine. Ljudi su toliko naučeni na korupciju da nisu bili svjesni stupnja močvare u kojoj je bio Zagreb. Možemo ne plaća medije pa se ne piše toliko o tome. Ovo sa smećem je toliko ogromna priča. Vlada je uporno odbijala raditi centar za gospodarenje otpadom. Grad je sad odlučio da ih neće čekati, nego će izgraditi u Resniku. Ja razumijem da su ljudi bijesni, ali neke stvari ne idu tako brzo, ali mi je žao što ne vide korake na putu koji se poduzimaju da se problemi riješe.
Jasno je da neću dobiti glasove Hrvata druge ili treće generacije. Malo ljudi iz dijaspore glasa, oko 29 tisuća. Mi smo dobili najviše glasova nakon Mosta u Dublinu. Jasno je tko će glasati za nas.
Zato što se oboje borimo protiv nepravdi koje je donio HDZ i nudimo neku perspektivu, ali ljudi ne čitaju programe, Mostov je recimo prazan.
Recimo stanovanje. Nije u redu da 4. ili 5. stan u nečijim rukama zjape prazni dok si ja ne mogu priuštiti najam stana u Zagrebu. Predložili smo oporezivanje treće ili svake sljedeće nekretnine ili sklapanje koncesijskog ugovora s jedinicom lokalne samouprave koja bi dala stan u najam, i onda ti ne plaćaš porez ili je minimalni. Garsonijera u Zagrebu je oko 500 eura.
Znam baš za jedan drugi njemački grad u koji se seli moja prijateljica, oko 450 do 500 eura.
Bude mi jako toplo oko srca kad čujem to... Plenković zaista ima vještinu guestlightanja. Npr. On drži govor o tome koliko je uspješan projekt Slavonija, dok sam i ja i još tisuće ljudi napustili to područje.
Umjesto da se mom biološkom ocu onemogući pristup nama, zato smo se selili. Biološki otac po hrvatskom zakonu smije dobiti adresu iako jest osuđeni zlostavljač, zato smo se jako puno selili.
Vratit ću se u Njemačku ako HDZ pobijedi. Institucije su porobljene, svi to znamo. Ova vlada drži državu u stanju u kojem jesmo. Ako HDZ pobijedi, više neće biti povratka, već je onda jasno da smo u smjeru Srbije i Mađarske.
Unatoč ovoj vrlo, vrlo beznadnoj situaciji, postoji element nade koji možemo iskoristiti i u srijedu će nam se dati konkretan alat kojim možemo nešto promijeniti. Nije samo pusto obećanje da živimo od svog rada.