Nebo nad Zapadnom Australijom jučer je poprimilo jaku crvenu boju, stvarajući prizor koji je djelovao nestvarno i apokaliptično. Iza ove pojave stoji nekoliko čimbenika čije je objašnjenje čvrsto utemeljeno u znanosti. Kada Sunčeva svjetlost stigne do Zemljine atmosfere, ona nam se uglavnom čini bijelom.
Međutim, ta je svjetlost zapravo sastavljena od svih boja duge koje se raspršuju u interakciji s molekulama plina, prašinom i mikroskopskim kapljicama vode. Kada je Sunce visoko na nebu, ono izgleda plavo jer se kraće valne duljine svjetlosti, poput plave, najlakše raspršuju.
No, kada je Sunce nisko na obzoru, kao tijekom izlaska ili zalaska, njegova svjetlost mora proći kroz deblji sloj atmosfere. Pritom se plava svjetlost rasprši, a do naših očiju dopiru duže valne duljine, zbog čega nebo poprima crvene i narančaste tonove.
Nebo može postati još življe crveno kada se u zraku nalazi veća koncentracija mikroskopskih čestica. To mogu biti čestice prašine, dima od šumskih požara ili onečišćenja. U slučaju Zapadne Australije, vjeruje se da su vjetrovi ciklone Narelle s obale podigli velike količine pustinjskog pijeska i unijeli ga u atmosferu.
Te veće čestice uzrokuju takozvano Mie raspršenje, koje dodatno pojačava crvene i narančaste tonove. Zbog toga nebo može poprimiti dramatično dublju boju, ponekad čak i zagasito crvenu.
Poznata pomorska izreka kaže: "Crveno nebo ujutro, mornarevo upozorenje". Ova stara mudrost ima i znanstvenu podlogu. Jutarnje crvenilo može značiti da Sunce na istoku obasjava oblake koji pristižu sa zapada, što je često znak da se približava kiša. Slično kao i s prašinom, kada Sunce pod niskim kutom obasja mikroskopske kapljice vode u oblacima, one će reflektirati crvenu i narančastu svjetlost.
Intenzivna crvena boja neba u Zapadnoj Australiji vjerojatno je bila posljedica kombinacije svih navedenih čimbenika. Ovaj fenomen služi kao podsjetnik da su neobične boje neba, iako ponekad djeluju uznemirujuće, zapravo samo prikaz fizikalnih zakona na djelu na našem velikom i složenom planetu.