Foto, video: Sanja Padjen, Vojislav Mazzocco
IZ SRIJEMSKOG sela Hrtkovci Vojislav Šešelj i njegova banda iz Srpske radikalne stranke početkom devedesetih protjerali su Hrvate. U selu je živjelo 40 posto Hrvata, a onda je 6. svibnja došao Šešelj i počeo čitati imena i prezimena ljudi koje treba protjerati. Pred prijetnjama pobjeglo ih je više od 700.
>> INCIDENT KOD HRTKOVACA Napadnuti prosvjednici protiv Šešelja: "Marš iz Srbije!"
"Svi su otišli dobrovoljno"
26 godina poslije na isti dan osuđeni ratni zločinac naumio je ponovno doći u Hrtkovce i održati miting radikala. Srpska policija mu je skup zabranila, sud zabranu poništio, policija ponovno zabranila. I zatvorila sve prilaze selu. U Hrtkovce se nije moglo ni cestom, ni preko njiva, ni makadamskim putovima. Policijski troredni kordoni blokirali su sve prilaze. I dočekali Šešelja u selu Jarak.
A on je, uživajući u pažnji koju mu je država poklonila dižući jake policijske snage, zasjeo u hladovinu. Netko je četničkom vojvodi odnekud dovukao uredski stolac, prvo za što je pitao. Kad mu se okupilo dovoljno pristaša, odlučio je progovoriti.
“Nitko nije tjeran niti se ikome prijetilo. Svi su otišli dobrovoljno. I nisam ja čitao imena, nego jedna žena. To su bila imena onih koji su već otišli i pridružili se Zengama”, nekoliko minuta lamentirao je šef radikala. Govorio je o ustašama, dogovorima Miloševića i Tuđmana, katoličkog župnika iz Hrtkovaca nazivao pijancem. I tvrdio da nije baš ni za što kriv te da je u Haagu osuđen zbog protusrpske zavjere. Bulaznio je o aždajama, morskim nemanima, pipcima i prstima koji napadaju Srbiju. A obožavatelji odjeveni u majice s njegovim likom, s četničkim šajkačama na glavama ili nešto modernijim crnim ravnogorskim maramama, oduševljeno su aplaudirali. Okupilo se oko njega svakojakog svijeta, među kojem je teško bilo razaznati budalu od redikula, redikula od huligana, četnika od kretena.
Ratni zločinac
No Šešelj zapravo i nije imao što reći. Sve je već odavno rekao i ništa novo ne može izmisliti niti može posijati mržnju veću od one koju je davno izlio.
I baš kad se činilo da će sve proći mirno, bizarno ali mirno, na cesti koja vodi prema Sremskoj Mitrovici pojavio se usamljen muškarac s megafonom i plakatom. Urlao je imena kosovskih Albanaca koje smatra zločincima. Nije prije toga bio među radikalima, nego je iskoristio priliku da i on kaže što misli. Nije se to radikalima previše svidjelo. Krao je pažnju njihovom vojvodi, ali su ga pustili na miru. Na njegove poruke nisu imali zamjerke.
No tada su se pojavili mladići i djevojke s transparentom "Šešelj ratni zločinac". Njih nekolicina hrabro je nosila transparent i hodala cestom prema radikalima. A ovi su pobjesnili. Jurnuli su prema hrabroj omladini i samo su ih novinarska tijela spriječila da do njih dođu dovoljno brzo. Sijevnule su šake, počelo je trganje za transparent. Nekoliko udaraca u glavu dobio je Đorđe Žujović, član predsjedništva Liberalno demokratske partije, koji je sa svojim stranačkim drugovima došao reći da Šešelj nije dio njihove Srbije.
"Mrš iz Srbije"
“Više je patriotizma u ovih nekoliko ljudi iz LDP-a nego među svim radikalima”, mirno je rekao dok je masa urlikala: “Ustaše, ustaše! Mrš iz Srbije!” Tek nakon nekoliko minuta, stigli su prvi policajci i aktiviste počeli odvoditi na sigurno. Napadače nisu ni pokušali privesti, sada za njima tragaju.
Policija je postavila još jedan kordon pa se ni iz Jarka više nije moglo dok aktiviste nisu odveli na sigurno.
Na koncu je u selu ostao samo još onaj čovjek s megafonom, uporno nabrajajući imena onih koje smatra zločincima. Šešelja nije spomenuo.