DA BUDEMO odmah jasni - mađarski premijer Viktor Orban je u najmanju ruku bahata budala. Ako nije nešto gore, recimo Putinova pudlica. Jer, dok traje agresija na Ukrajinu, dok u Europi imamo otvorenu agresiju s tenkovima i avionima, izjava „da nam nisu uzeli more, i mi bismo imali luku", pri tome izravno misleći na Hrvatsku, jer nema na koga drugog, ne služi ničemu osim dizanju davno zaboravljenih stoljetnih tenzija i napetosti.
To je, u najboljem slučaju, izjava političkog populista i političke budale. Ili, u gorem slučaju - Putinove pudlice, ruskog saveznika koji želi uništiti europsko jedinstvo u osudi ruske agresije. Ničemu drugome ta izjava ne služi niti ima praktičnu primjenu.
Hrvatska i Mađarska desetljećima grade odlične odnose
Hrvatska i Mađarska, nakon gotovo tisućljeća raznih nadmudrivanja, sukoba i otvorenih teritorijalnih prisezanja, napokon žive u miru i bez otvorenih pitanja, posebno ne teritorijalnih. A da ih je bilo, bilo ih je.
Što se tog mađarskog izlaza na more tiče, znamo cijelu priču - u hrvatskom tekstu Hrvatsko-ugarske nagodbe doslovno je nalijepljen falsifikat članka 66., kartica nazvana „Riječka krpica“. U oba teksta, originalnom i novom, falsificiranom, Rijeka i njen kotar označeni su kao sporno područje, ali je falsificirana verzija sadržavala dodatak da "grad, luka i kotar sačinjavaju posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo“.
Hrvatski sabor kod ratifikacije nije ni znao za falsifikat, no da ne duljimo o materiji o kojoj možete puno toga naći online, od 1868. do 1918. Rijeka je bila čvrsto pod vlašću Mađarske. Prevarom i bez odobrenja Hrvatskog sabora.
Da ostale priče te prilično nesretne hrvatsko-ugarske veze i ne spominjemo, sjetimo se samo povijesno simpatičnog događaja nazvanog „saborski vritnjak“, kada je 1885. za vrijeme velike rasprave, pravaški zastupnik Josip Gržanić, udario usred sabornice bana Károlyija Khuena Héderváryja nogom u stražnjicu.
Bilo je između Hrvatske i Ugarske svega, od uništavanja slobode tiska, preko nametanja mađarskog jezika, do noge u guzicu presvijetlom banu, nakon čega je legendarni Eugen Kumičić u stilu pravog narodnog tribuna zavikao: "Narode! Tat je van izbačen! Ti si dobio zadovoljštinu!"
No, puno vode je prošlo Dravom od tada. Pala su mnoga carstva i kraljevstva, raspala se Jugoslavija, Mađarsku su napustili sovjetski okupatori koji su je držali pod prijetnjom tenkova od 1956. godine. Mađarska nam je pomagala, logistički i humanitarno i u Domovinskom ratu.
Mađarski građani bili su dragi gosti i u doba socijalizma, a sada su nam, prilično bogatiji otkada su se oslobodili sovjetske čizme, među važnijim gostima. Nikakvih netrpeljivosti, nikakvih otvorenih pitanja nemamo. Mi idemo na izlete i kupovine u Mađarsku, Mađari dolaze na Jadran. Dva naroda koji su susjedi već tisuću godina razvijaju napokon dobre, poštene i obostrano korisne odnose.
Budala s kartom Velike Mađarske
A onda se pojavi budala. Jer jedna budala, a Orban ovime stvarno pokazuje da je budala, može uništiti desetke godina suradnje i prijateljstva dva naroda i dvije države. Počelo je s onom nesretnom kartom Velike Mađarske, koju je objavio u više navrata, da stvar bude dovoljno jasna.
Prije dvije godine, podsjetimo, premijer Viktor Orban objavio je na svojem Facebooku čestitku maturantima koji su tog dana na maturi pisali povijest. Čestitka nije bilo kakva, nego karta Velike Mađarske koja obuhvaća dio Hrvatske, sve do Rijeke i Dalmacije.
Nekoliko mjeseci prije objavio je fotografiju sastanka predsjedništva svoje stranke Fidesz, koji je održao pod golemom uokvirenom kartom "povijesne Mađarske”. Jednom može biti slučajno, dvaput ne.
>> Orban na Facebooku opet objavio kartu velike Mađarske
Dragi Mađari, slobodno koristite naše luke!
Priča o tome kako je Hrvatskoj lako jer ima more i luke, a Mađarska nema, naravno, nema nikakve veze s opskrbom energentima i drugom robom.
Čak i da nismo i jedni i drugi u Europskoj uniji, tu je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine, koja izričito navodi: „Neobalne države imaju pravo pristupa moru i od mora radi ostvarivanja prava predviđenih Konvencijom, uključujući prava koja se tiču slobode otvorenog mora i zajedničke baštine čovječanstva. U tu svrhu neobalne države uživaju slobodu tranzita preko područja tranzitnih država svim prijevoznim sredstvima.“
Dodatno, u Europskoj uniji smo, naravno da Mađari mogu koristiti hrvatske luke i, štoviše, nama je u interesu da ih koriste! Nama je u interesu da Mađarska koristi luke Rijeka, Zadar, Split, da koristi naše pruge, da koristi Jadranski naftovod jer za to sve uredno Mađarska plaća.
Kao što, uostalom, plaća i Srbija - koriste i naše luke i Janaf, rafinerija Pančevo tako dobiva dio nafte. Štoviše, ako Mađarska uvozi preko Hrvatske robu podrijetlom izvan Europske unije, dio carine koja se prikuplja za EU ostaje Hrvatskoj, pa i tu imamo dodatni interes.
Dakle, ne samo da nikome nije u interesu zaobići ili blokirati Mađarsku nego, što se tiče korištenja hrvatskih luka te prometne i transportne infrastrukture, da se izrazimo frazeologijom predsjednika Milanovića - vozi, brate, i vozi duplo ako hoćeš!
Mi ćemo im pomoći da što više koriste Hrvatsku za svoj uvoz. Uostalom, ako baš žele biti samostalni, tu je Dunav, imaju izlaz i na Crno more u Mađarskoj, a mogu i na Sjeverno more kanalom Rajna-Majna-Dunav.
Orbanova izjava je populistička budalaština
Orbanova izjava o oduzetom moru je budalaština, to je politički opasna izjava, izmišljena isključivo radi dizanja tenzija između dvije zemlje. Izmišljena radi urušavanja jedinstva Europske unije u doba kada je to jedinstvo nasušno potrebno.
Od ovoga što je Orban rekao korist može imati samo jedna osoba, a to je Putin. Znači, ili je Orban populistička budala ili je Putinova pudlica koja odrađuje posao razaranja jedinstva Europe.
A od Orbana su blesaviji samo oni hrvatski nazovi desničari koji se pale na tog istog Orbana po kojemu su hrvatske luke, hrvatski biseri, dio velike Mađarske. Za uzdizati takvog lika u Hrvatskoj, lika koji govori i pokazuje po kartama ono što govori i pokazuje Orban - moraš biti jednostavno glup.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala