NAJAVLJENA mirovinska reforma izazvala je brojne negativne reakcije oporbe i građana. Sporan je dio koji se predstavlja kao najvažniji - prisiljavanje mirovinskih fondova da 5 posto neto imovine ulože u alternativni investicijski fond, za čiju bi glavnicu garantirala država.
>> Što nosi vladina mirovinska reforma? Opasnu ideju kakva ne postoji nigdje na svijetu
Mirovinski fondovi u kolovozu ove godine imali su 19.3 milijarde eura neto imovine, što će u sljedećim mjesecima rasti pa bi 5 posto odgovaralo vrijednosti od oko milijardu eura. Fondovi A i B kategorije, visokog i umjerenog rizika, tako će sredstva svojih ulagača, odnosno svih radnika koji uplaćuju u drugi mirovinski stup, morati uložiti u državno garantirani alternativni investicijski fond.
Zauzvrat će se smanjiti udio neto imovine koju mirovinski fondovi moraju investirati u državne obveznice, što je jedan od prijedloga OECD-a. Cilj je da se smanji izloženost mirovinskog sustava sudbini državnih financija, ali OECD nigdje nije spomenuo da to treba učiniti preko obveznog ulaganja u državno garantirani alternativni investicijski fond (AIF).
Alternativni investicijski fondovi za čiju glavnicu garantira država ne postoje nigdje u svijetu. Postoje alternativni investicijski fondovi s garancijom, ali ne države. Država bi tako proračunskim sredstvima trebala osiguravati fond, što znači da su trebale biti napravljene projekcije o kretanju javnog duga (garancije ulaze u izračun javnog duga). No to nije učinjeno pa se ne zna kolika bi bila izloženost državnih financija novom fondu.
Rakar: To je planska privreda
Marko Rakar, član i jedan od osnivača Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, smatra da se radi o pokušaju stvaranja novog mjesta za uhljebljivanje kako bi država mogla koristiti imovinu radnika u Hrvatskoj.
"Državno garantirani alternativni investicijski fond je u biti zakonski izmišljena kategorija kako bi politika mogla zagrabiti u privatnu imovinu milijuna članova obveznih mirovinskih fondova bez ikakve odgovornosti, minimalne transparentnosti, pa čak i prikrivenog pokušaja stvaranja dojma o odgovornom upravljanju", tvrdi Rakar.
"To će, poput drugih sličnih fondova i imaginarnih ustanova, biti mjesto za uhljebljivanje zaslužnih članova partije koji će upravljati milijardama eura privatne imovine, dok istovremeno nisu u stanju za sebe osobno odabrati optimalni paket mobilne telefonije, a kamoli promišljati, osmisliti i osigurati prinose za fond koji mora ostvarivati pozitivne rezultate u desetljećima koja tek dolaze. To je 'reci planska privreda bez da kažeš planska privreda'", zaključuje.
Marijana Puljak smatra da se manipulira zakonima kako bi se pogodovalo privatnim interesima
Marijana Puljak, saborska zastupnica stranke Centar, smatra da se ovim fondom priprema teren za pljačku pet posto privatne imovine građana.
"HDZ-ova vladavina se pretvorila u organizirani kriminal na račun naših mirovina. Njihov najnoviji zakon izgleda kao drska pljačka milijarde eura iz mirovinskih fondova hrvatskih građana. Pod krinkom reforme namjeravaju opljačkati našu štednju i preusmjeriti je u džepove privatnih kompanija, na primjer Vujnovčeve ENNA grupe, koja uskoro izlazi na burzu", upozorava Marijana Puljak.
"Manipuliranje zakonima da bi se pogodovalo privatnim interesima naziva se predatorski kapitalizam i ovo je upravo to. Otvaraju se vrata za nešto što bi realno bilo državno subvencioniranje privatnih kompanija bez kontrole, a zaobilazeći institucije EU koje striktno kontroliraju bilo kakav oblik državnih subvencija u ekonomiji", dodaje.
"HDZ se toliko osilio da ne preza više ni pred čim i treba ga zaustaviti", poziva Marijana Puljak.
Davor Nađi misli da Plenković pokušava sanirati problem Fortenove
Saborski zastupnik stranke Fokus Davor Nađi fond povezuje sa spašavanjem Agrokora, današnje Fortenove, i pokušajem Plenkovića da sanira taj problem prije izbora.
"Oduzimanje 5 posto privatne štednje građana iz mirovinskih fondova i preusmjeravanje u alternativni investicijski fond pod kontrolom države je puzajuća nacionalizacija drugog mirovinskog stupa, tj. privatne mirovinske štednje. Zanimljivo je i da se taj iznos poklapa s potrebama refinanciranja Fortenove, što bi moglo značiti da nam na naplatu dolazi prva rata Plenkovićevih dugova iz afere Borg", smatra Nađi.
"Da bi to moglo biti tako potvrđuje činjenica da vlada uopće nije objasnila što točno namjerava činiti s tako prikupljenim novcem. Bojim se da će to biti nova spalionica naše privatne štednje. Nevjerojatno je da se tako bitan i štetan zakon pokušava potiho i na brzinu progurati kroz sabor, a da većina građana zapravo nije ni svjesna što se događa s njihovom privatnom mirovinskom štednjom", dodaje.
"Nevjerojatne su manipulacije vlade da se to radi prema traženju OECD-a jer to jednostavno nije točno. Izbori su sve bliže, panika u HDZ-u je sve veća, a kako je Plenković svoju sudbinu vezao uz nekadašnji Agrokor, današnju Fortenovu, izgleda da on želi našim novcem sanirati taj problem da mu ne pukne u lice taman pred izbore. To mu ne smijemo dozvoliti", upozorava Nađi.
"Možemo će se energično protiviti ideji državno garantiranog alternativnog investicijskog fonda"
Damir Bakić, saborski zastupnik Možemo, detaljno je objasnio svoje protivljenje alternativnom investicijskom fondu s garancijom države:
"Imam nekoliko fundamentalnih primjedbi. Prvi je to što država diversificira mirovinski portfelj tako da umjesto čistog duga nudi neizvjestan povrat na državne projekte, ali uz garanciju poreznih obveznika. Osim investicijskog, tu postoji sigurno i politički i fiskalni rizik."
"Naravno, postoji i opasnost od moralnog hazarda. Činjenica da postoji državna garancija povrata uloženog stavlja upravitelja fonda u poziciju moralnog hazarda jer nema nikakvog motiva da ulaže tako da izbjegne potencijalni gubitak jer će taj gubitak pokriti porezni obveznici", upozorava Bakić.
"Ako se željelo diversificirati, moglo se jednostavno umanjiti minimalni limit za državne obveznice, a razliku usmjeriti prema dionicama i fondovima, pa onda i alternativnim investicijskim fondovima koji su već omogućeni, ali bez državne garancije", kaže.
"Druga stvar koja me zabrinjava je to što nisu definirana investicijska pravila takvog alternativnog investicijskog fonda s državnom garancijom. Koji projekti će se financirati, hoće li obvezni mirovinski fondovi imati pravo glasa u izboru tih projekata, hoće li se moći povući iz fonda, a dodatna je nevolja što su takve investicije nelikvidne jer za njih ne postoji sekundarno tržište", dodaje.
"Nejasno je zašto država uopće skreće ulaganja obveznih mirovinskih fondova iz obveznica baš u alternativni investicijski fond, i to obvezni. To otvara prostor netransparentnim akcijama tipa intervencije u Agrokor. U tome mirovinski fondovi ne bi trebali sudjelovati s našom mirovinskom štednjom.
Ostale promjene možemo podržati, ali ćemo se po pitanju alternativnog investicijskog fonda energično protiviti, pa i po cijenu toga da glasamo protiv tog zakonskog prijedloga unatoč drugim izmjenama koje su pozitivne", zaključuje Bakić.
Vuković upozorava na opasnost direktnog pogodovanja
Financijski analitičar Vuk Vuković smatra da se ne mora nužno raditi o lošoj ideji. Ipak, napominje da postoji velik prostor za pogodovanje.
"Ako se radi o alternativnom investicijskom fondu koji bi osnovala država, to je jako loša ideja jer je prvo pitanje tko će time upravljati i u čijem interesu, da ne spominjem da ne postoji nešto poput garancije povrata. Tako da je to po mom mišljenju previše neozbiljno da bi to netko stvarno predložio", tvrdi Vuković.
"Ako zakon proširuje opciju mirovinskima da 5 posto neto imovine ulože u neke druge postojeće alternativne investicijske fondove, što je zapravo praksa koju dosta institucionalnih investitora radi, onda je reforma prihvatljiva. Kako mirovinci već sad ulažu u jako rizične stvari, ne vidim tu razlog za dramu", dodaje.
"Jedini problem je ako se sve ovo radi kako bi se nekome direktno pogodovalo, u smislu da se preko novca mirovinaca, preko nekog alternativnog investicijskog fonda, kupuju firme poput Agrokora, INA-e i sl. Ali to bi bilo izuzetno prozirno i naivno", zaključuje.
Gubici će se prebaciti na radnike preko državnog proračuna
Postoji dosta širok konsenzus da se radi o lošoj ideji jer državno garantirani alternativni investicijski fondovi ne postoje nigdje na svijetu niti su ikad postojali - takav je fond nepotreban i potencijalno štetan.
Sama ideja alternativnog investicijskog fonda nije dovoljno definirana da bi se moglo znati što se točno želi postići. Građani, oporba i stručnjaci rezervirani su oko pravih ciljeva onih koji su predložili ovakav model, i to s punim pravom.
Deklarirani ciljevi mogu se postići na puno jednostavniji način, bez ovog i sličnih "inovativnih" rješenja, a vjerojatno je sve u sukobu s pravilima EU o slobodnom tržišnom natjecanju i državnim subvencijama. Nema nikakvog razloga da država oslobađa mirovinske fondove od prisilnog ulaganja 5 postotnih bodova od svoje neto imovine u državne obveznice da bi za taj isti iznos tražila da se ulaže u neki novi alternativni investicijski fond, za čiju će glavnicu opet garantirati država.
Još nije poznato za čiju korist se ovo pokušava progurati, ali jasno je da će sve štete pokriti radnici u Hrvatskoj posredovanjem državnog proračuna (državna garancija) ili na neki drugi način.