"Ujutro poslije pogubljenja, dobrovoljac iz Smedereva je uz kavu i rakiju pričao:Ubijali smo ih od pet popodne do jedan sat poslije ponoći. Molili su, plakali i govorili da nisu pucali u naše... Također dobrovoljac, Ivica Andrić vadio je tog jutra iz džepova zlatan nakit i prstenje skinute s ubijenih i dijelio svojim suborcima", piše u "Vremenu".
Dulović u tekstu u "Vremenu" konstatira da su oficire bivše JNA, haške optuženike, još 28. ožujka 1996. godine na javnoj raspravi o optužnici protiv njih u Den Haagu, teretili zaštićeni svjedoci čija su imena i danas nepoznata.
"Jedan od njih - gardist JNA - inače kurir, najprije kapetana (Miroslava) Radića a zatim majora (Veselina) Šljivančanina, tvrdio je pred sudom da je 20. studenoga 1991. bio s Radićem i Šljivančaninom u vukovarskoj bolnici i vidio kako ranjenike izvode na sporedni ulaz, tovare u autobuse i kamione i odvode u nepoznatom pravcu.
Za zločin na Ovčari čuo je iste večeri od kolega, gardista Vidačeka i Petkovića. Oni su mu rekli da su svi odvedeni na Ovčaru pobijeni. Tužitelj je pitao ovog svjedoka je li mu poznato da je bilo tko bio kažnjen zbog masakra na Ovčari.
Mogli su samo biti nagrađeni, odgovorio je svjedok objašnjavajući da se kasnije vratio u Beograd sa svojom gardijskom jedinicom, dočekan s oduševljenjem i cvijećem. Inače, Šljivančanin je bio glavni za opsadu Vukovara, zaključio je svjedok", piše Jovan Dulović.