Vrhovni sud ukinuo presudu kojom je S. Karan osuđen na 13 godina zatvora zbog ratnog zločina

VRHOVNI sud prihvatio je žalbu Svetozara Karana iz Korenice, nepravomoćno osuđenog na 13 godina zatvora zbog dva kaznena djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, te ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet gospićkom Županijskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

Peteročlano kazneno vijeće Vrhovnog suda utvrdilo je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, da nije dao valjane razloge zašto nije prihvatio iskaze svjedoka koji su potvrđivali Karanovu obranu, da nije doveo u pitanje proturječne iskaze svjedoka koji su Karana dovodili u vezu s osobama koje su zlostavljale ratne zarobljenike u srpskom zatvoru kraj Korenice. Dio prvostupanjske presude, drže u Vrhovnom sudu, otvara prostor ozbiljnoj sumnji u nepristranost suda kod utvrđivanja individualne odgovornosti pojedinca.

Karan je osuđen na 13 godina zatvora jer je prema prvostupanjskoj presudi iz srpnja prošle godine, tijekom 1991. kao pripadnik rezervnog sastava milicije tzv. SAO Krajine u Korenici, i tijekom 1995. kao pripadnik vojne milicije u zatvoru u Farkašićima, tukao i nečovječno postupao s ratnim zarobljenicima kršeći time odredbe Ženevske konvencije.

Na temelju provedenih dokaza, za sada nije sa potpunom izvjesnošću utvrđeno da bi upravo optuženik bio jedna od osoba koje oštećenici identificiraju kao počinitelja tog kaznenog djela, stoji u obrazloženju Vrhovnog suda.

Navodi se i da je tvrdnja prvostupanjskog suda da počinjenje kaznenog djela "proizlazi iz ozljeda koje su zadobili oštećenici" suprotna zakonskom načelu potrebe utvrđenja individualne kaznene odgovornosti, koja u sebi mora sadržavati svijest i volju optuženika te utvrđeno individualno postupanje kojim se ostvaruju obilježja kaznenog djela.

Vrhovni sud tvrdi i da je prvostupanjski sud potpuno zanemario temeljno načelo da je tužitelj izvođenjem dokaza pred sudom, da bi bila donešena osuđujuća presuda, dužan dokazati optuženiku počinjenje kaznenog djela, kao i da temelj osuđujuće presude ne može predstavljati zaključak suda kako "svjedoci nisu isključili mogućnost da je optuženik maltretirao i tukao".

Dodaje i da je pogrešno utvrđena Karanova zapovjedna odgovornost kao "komandira straže", odnosno da je, osim osobno, odgovoran i da je zapovijedao zlostavljanje zarobljenika.

Vrhovni sud ukazao je i da je gospćiki sud u pisanom obrazloženju presude prešao okvire koji propisuju strukturu presude, posebno u dijelu gdje se polemizira s motivima njegova povratka u Hrvatsku 2000. - da se vratio kako bi nastavio živjeti "na hrvatskoj grbači, da bi je gospodarski oslabio i vodio u propast i nestanak radi ostvarenja memoranduma SANU".

U obrazloženju prvostupanjske presude, kažu u Vrhovnom sudu, nije mjesto ni zaključcima da je "vršio genocid nad Hrvatima sa svojim sunarodnjacima, i to ne samo u zadnjem ratu, već više od 500 godina", te da su Karan i njegovi preci došli "zajedno s Osmanlijama kako bi uništili Hrvatsku".

(Hina) xtr ysšh