Foto: 123rf
"Ustav Republike Hrvatske, čl. 34.
Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži."
Piše jučer, 3. ožujka, 034portal kratku vjesticu: "Policijski službenici su temeljem naloga Županijskog suda u Slavonskom Brodu pretražili obiteljsku kuću na području Kutjeva u kojoj prebivaju 19-godišnjak i 51-godišnjakinja prilikom čega su pronašli oko 1100 grama sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske zbog čega protiv njih slijedi kaznena prijava". Dakle, 1100 grama rezanog duhana, ili kako bi se kod nas na jugu reklo – škije.
Škija. Riječ tako opora i teška strancu za izgovoriti, kao da podsjeća na siromaštvo i žuljevite ruke težaka i trake žute boje na dlanovima, koji ostaju nakon branja duhana. Jer u Hercegovini, izvan par krških polja, malo što uspijeva osim duhana, a da ima neku prođu na tržištu. Kako lijepo kaže rječnik starog ljubuškog kraja: „škija – iskrižani duhan“.
Nekada se koristila za lule – no otkada malo tko više puši lulu, škija je postala simbol sirotinje – kada se nema za cigarete, kada se nema za gotovo ništa. Taj zavežljaj u kojemu je biljka vezala hercegovačko Sunce, vodu i dragocjene minerale škrte hercegovačke zemlje u nešto celuloze i psihoaktivnih sastojaka poput nikotina – postaje izlaz, barem prividni iz siromaštva. Pušiti škiju, zamotavati je u cigaretni papir, a u ružna ratna vremena i kakav se već papir nađe – značilo je uvijek bijeg od stvarnosti. Nikada nećete vidjeti bogataša da svoje ruke petlja u sitno sjeckani duhan i mota ga u cigaretu. Nećete naći ni srednjestojećeg, posebno otkada je raširena svijest o štetnosti duhana i otkada se pušenje smatra opasnim, a pušenje bez filtra, gdje uvlačite u pluća svih onih 4000 štetnih sastojaka – budalasto opasnim.
Škija jest bila, sada je i biti će znak siromaštva – žuti, aromatični hercegovački duhan švercat će oni koji nemaju nekog drugog načina za zaraditi, jer istini za volju, u ovako industrijaliziranom svijetu, gdje se cigarete nude na svakom kiosku, pumpi ili trgovini – teško je škiju i prodati. A pušit će je oni koji nemaju za nešto bolje. Koji nemaju ni za kupiti kutiju najjeftinijih cigareta. Samo je možda par postotaka znalaca, koji čak i nisu redovni pušači, koji će finim hercegovačkim duhanom koji tako vješto izvlači najbolje iz škrte zemlje zapaliti lulu. Ali, takvi će duhan redom kupiti u trgovini, ili za svoju malu zalihu povući tamo do Ljubuškog.
Pretres radi kile duhana
Ukratko – kada je u zemlji dobro, onda je škija zaboravljena, pa i izvrgnuta ruglu, duhan je to koji puše oni na dnu socijalne ljestvice, koji nemaju ni za nešto bolje, a i nemaju zdravstvene svijesti što znači pušiti bez filtra narezane trake žutosmeđe biljke. No, kada je zemlji loše, kada se propada, onda mnogi traže škiju – znaju da nije zdrava bez filtra, znaju da će švercer možda uvaliti i onu najniže kvalitete, no znaju da je to možda najjeftiniji način za doći do psihoaktivne supstance, nikotina, koji barem privremeno svijet čini malo podnošljivijim i boljim. I onda se u sve umiješa država.
Vjerujte, niti jedna jedina vijest jučer objavljena ne govori više o Hrvatskoj u kojoj se nalazimo od ove kratke nekomentirane vjestice slavonskog portala o pretresu kuće gdje je pronađeno 1100 grama duhana bez državnih markica. Hrvatska je došla na razinu da se radi kile škije šalje cijeli pravosudno-represivni aparat, da se radi kile škije u kući, dakle ne negdje na trgu gdje se ide švercati istom, šalje policija, radi pretres uz svjedoke i cijeli onaj cirkus koji ide uz pretres – kao da se u toj kući šverca teška droga, oružje, što li već...
U cijeloj priči izuzmimo same policijske službenike – oni su dobili nalog, a valjda im je i samima bilo jasno koliki je besmisao onoga što provode. Skoncentrirajmo se na one više pozicionirane, školovane i dobro plaćene – koji naređuju ovima u plavom na terenu što moraju raditi.
Ti školovani, visokoplaćeni, dobro uhljebljeni – došli su do zaključka kako majka i sin, ona 51, on 19 godina, koji možda švercaju duhan predstavljaju toliku opasnost za Republiku Hrvatsku da treba ni manje ni više nego izvršiti pretres kuće! Da treba za 1100 grama duhana, koji nema markicu Ministarstva financija, dakle nije plaćena trošarina, upasti u stan, pretresti ga i tražiti. I zamislite – sud uredno, radi 1100 grama duhana daje ni manje ni više nego nalog za pretres!
Pravosudnom dužnosniku, sucu općinskog suda, postaje normalno da se upada u stan sa svjedocima, i pretražuje isti jer država nije dobila svojih par stotina kuna trošarina! Zaštita privatnosti, zaštita stana, te ustavom štićene vrijednosti, negira se radi sitne državne trošarine – jer, čini se pravosudnim dužnosnicima, a i ovima drugima visoko pozicioniranima u sustavu državne represije pomalo je jasno – love u proračunu nema.
Nema novca koji cijelom tromom, sporom i neučinkovitom javnom sustavu osigurava plaće, dodatke, službene automobile i godišnje odmore. I onda se javlja ono osvetničko – stisni! Udri! Pretresi! Hapsi! Šalje se cijeli represivni aparat na majku i sina, koji tko zna kako žive, policajci na terenu se valjda još i ispričavaju što svjedoke i sve moraju gnjaviti – kako bi se ispunilo naređenje visokopozicioniranih – kaznite švercere, radi kojih je sve manje za naše plaće!
Udri po sitnima – uvlači se velikima
Hrvatski pravosudni aparat ovime je pokazao kakav je – ako ste uvaženi sportski djelatnik s hrpom milijunskih optužbi – onda ste za pravosudni sustav uvaženi gospodin. Čak ste i nekim sucima „simpatični“.
Slično je i ako ste gradonačelnik s hrpom nepravilnosti i prijava – biti ćete „krema“ hrvatskog društva. Nitko vas neće previše dirati. Štoviše, kremi društva suci visokih sudova će javno, putem novina, davati savjete kako se braniti.
No, ako ste majka sa sinom koji imaju kod kuće kilo škije bez markica – onda ste opasni kriminalci koji narušavaju sustav, koji urušavaju temelje Republike, koji uzimaju novce učiteljima, kirurzima, medicinskim sestrama... Svašta će vam nabrojati. Pa onda na vas treba poslati represivni aparat – policajce koji s dodacima zarade 4500 kuna, koji valjda i sami na tim graničnim područjima zapale poneku bez markice.
U zemlji u kojoj se kradu milijarde, u kojoj po istraživanjima u sustavu javne nabave curi kao iz vodoskoka, a nerazvijeni gradovi troše po 1000 kuna dnevno na reprezentaciju i putne troškove – u toj istoj zemlji se za 1100 grama škije upada u stanove, pretresa i dižu kaznene prijave. Usput, jedna pravna digresija – da su majka i sin ukrali dvije šteke duhana, ne bi dobili prijavu po službenoj dužnosti – već bi ih trgovina trebala tužiti privatnom tužbom. No, za sve što državi pripada, ma kako malo bilo – ide tužba po službenoj dužnosti, jer država sebe samu prva pazi.
Čuvajte se!
Što reći? Što reći u zemlji gdje o dužnosnicima: saborskim zastupnicima, ministrima, zamjenicima, pomoćnicima, lokalnim čelnicima – izlazi toliko afera da pojam „vijesti dana“ više nema smisla, jer afere se mijenjaju svakih nekoliko sati? I uza sve te afere, uza sve te spomenute nepravilnosti, mutna revizorska izvješća, najblaže rečeno čudna izvlačenja milijuna iz sportskih klubova, javne nabave gdje skoro da piše OIB onoga koji bi trebao dobiti natječaj – država upada u kuću, vrši pretres i diže optužnicu za 1100 grama škije, rezanog duhana bez markica?
Sjećate se Prosjaka i sinova? Država koja se borila protiv šverca škije niti je bila dobra, niti je nešto trajala.
Jer, istini za volju, šverc škije je samoregulirajući – u državi u kojoj ima posla i ima novca od posla, malo tko će tražiti rezani duhan bez markica, kupit će cigarete na kiosku, a i ako mu ide dobro, još će se i pohvaliti skupim cigaretama u luksuznom pakiranju. Država u kojoj rezani duhan na crno postaje gospodarska grana – jadna je država. A država u kojoj DORH, suci, Carinska uprava i ostali usmjeravaju policijski aparat da love ljude s 1100 grama škije umjesto pravih kriminalaca – opasna je država.
Hrvatska ovime postaje ni manje ni više nego opasna država. Država u kojoj je državni aparat spreman na sve kako bi u doba osiromašenja i krize osigurao dovoljno novca za sebe. Takve Hrvatske – gdje je država gotovo u očaju i spremna na sve – treba se plašiti. Ovo postaje opasna Hrvatska i bolesna Hrvatska.
Čuvajte sebe i svoju obitelj.