IZABRALI smo gotovo idealan dan za posjet VI. Zagrebačkoj policijskoj postaji Remetinec. Na svakom koraku mogli su se čuti dojmovi vezani uz krvavu pljačku pošte u Botincu, žestoke rasprave u hodnicima prekidali bi tek kratki, ali glasni povici što su dopirali iz ureda načelnika Ivana Žuge.
"Ma on vam je pravi čovjek, samo se ponekad trudi izgledati ozbiljniji nego što jest. Jedan od onih koji govore "Za mnom!", a ne "Naprijed!", najbolji načelnik na svijetu." - kazao nam je Mato Šimunović, jedan od najpoznatijih zagrebačkih "bobija". Upravo je Mato bio razlog našeg posjeta remetinečkoj policijskoj postaji, jer stoji činjenica kako većina građana Zagreba još uvijek ne zna koja je uloga zagrebačkih kontakt - policajaca, popularnih bobija.
Mato Šimunović je nakon deset godina službe u patroli prošao potreban tečaj i postao kontakt -policajac. Iako, kako nam je i sam rekao, čak i većina "običnih" policajaca s dozom skepticizma gleda na njegovo radno mjesto. U pet sati, koliko smo s Matom proveli u službi, shvatili smo da posao koji radi nije nimalo lagan.
"Osim što mora biti dobar komunikolog, kontakt - policajac je prvenstveno ipak policajac." - kaže Mato. Prvi zagrebački bobiji s radom su počeli prije tri godine, nakon što se pilot - projekt postaje Črnomerac pokazao kao vrlo uspješan.
Za početak ćemo vas upoznati s osnovnim poslom kontakt - policajca, dakle, s njegovim ovlastima. Kontakt - policajac u biti je osnovna spona između policije i društva. Sama nazočnost policajca u kvartu s ciljem povećanja subjektivnog osjećaja sigurnosti građana njegova je glavna dužnost.
Bobiji moraju biti upoznati s općim stanjem sigurnosti, stanjem i kretanjem kriminaliteta na svom kontakt području, moraju unapređivati povjerenje građana u policiju, te djelovati preventivno kao pomagači i prijatelji građana.
Bobiji bi trebali policiju kao instituciju približiti građanima, što uključuje i održavanje sastanaka s građanima i animiranje građana s ciljem da sami provode mjere prevencije. Bobiji savjetuju građane kako sudjelovati u prevenciji kriminala i drugih delinkventnih ponašanja, ali također i rješavaju pojedine predstavke i pritužbe. Posebno je zanimljiva obveza kontakt - policajca koja nalaže suradnju s pripadnicima neformalnih supkulturnih skupina.
"Ti ljudi gledaju te svaki dan i polako postaju tvoji prijatelji. Svaki čovjek osjetljiv je na tri stvari; na život, obitelj i imovinu. Ukoliko mu policajac te stvari zaštiti, građanin je najsretniji na svijetu. No, ne zavaravajmo se, broj kaznenih djela statistički neće padati, već samo rasti. No, ja vam sa sigurnošću mogu reći da se od uvođenja bobija vidi pomak na bolje." - kazao nam je Mato.
Kontakt - policajac nema određeno radno vrijeme, već ga formira u dogovoru s načelnikom. Iako ne ide na tipične intervencije tipa nasilja u obitelji, pucnjava, pljački i sl, bobi je obvezan reagirati na svaki prekršaj koji uoči. Upotreba vatrenog oružja također je dopuštena, ali samo ukoliko se radi o iznimno rizičnoj situaciji.
No, ono u čemu kontakt - policajci prednjače u odnosu na ostale policijske službenike svakako je prisan odnos s građanima. A kako je poznato da policajcu nitko ne može dati toliko korisnih informacija kao građani, jasno je koliko taj odnos vrijedi.
Jedan do bobija s kojim smo imali prilike razgovarati ispričao nam je kako u svom kvartu uživa toliko povjerenje da građani njega bez ikakvog straha puše marihuanu.
"Lijepo se svi družimo, tu i tamo počaste me pivicom, sve sami dobri dečki. Zapričamo se, pa često zaborave da sam zapravo policajac i ispred mene zapale smotuljak trave. Odmah mi se brzo ispričaju i odu sa strane da svijet ne gleda. Toliko mi vjeruju..." - kazao nam je bobi.
Ono što policajac dobije zauzvrat je bogatstvo važnih informacija.
"Informatori nisu "drukeri", oni su uvijek pseudonimni ili anonimni. Policija ne može funkcionirati bez pomoći građana. Na zaboravimo da je naša obaveza učiniti život građana što sigurnijim. Pri tome mislim na otkrivanje počinitelja kaznenog djela i preventivno djelovanje da se to djelo ne ponovi." - tvrdi Mato.
Sve što su nam u remetinečkoj policijskoj postaji ispričali potpuno se izokrenulo u trenutku kad smo izašli na teren. Otkad je u službi kontakt - policajca, Mato ordinira po zagrebačkom Središću. Tu ga poznaju apsolutno svi; od pekara, cura zaposlenih u kladionicama, konobara, prodavača novina, sve do saborskih zastupnika i sportaša koji stanuju u kvartu.
Četiri sata s Matom smo obilazili sva frekventna mjesta koja u svojoj smjeni posjeti i po tri puta. Prvo kavica u prostorijama pošte, zatim neobavezna "ćakula" sa službenicama u banci, pokoja intervencija zbog pogrešnog parkiranja i puno, puno smijeha s prolaznicima koji Matu doslovce vuku za rukav gdje god se pojavi.
Male psine u lokalnom kafiću također mu nisu strane, pa je na konobaru čija cura ima pomalo mrzovoljnog šefa, pristao uljepšati jutro. Kako je šef osim firme, vlasnik i skupog BMW-a koji je u datom trenutku bio nepropisno parkiran, konobar je u dogovor s Matom nazvao svoju curu i kazao joj da će auto njenog šefa vrlo brzo biti uklonjen.
Provalu smijeha prekinuo je šef svojim ulaskom u kafić i pogledom prema nama. No, tada je na scenu stupio Mato, te je ljutitog šefa izveo van. Nakon nekoliko minuta šef nam je plaćao runde uz riječi: "Bit će da ima i malo jačih BMW-a nego što je moj!"
Radi dan zagebačkog bobija nije jednostavan, ali je vrlo zanimljiv. Njega se tiče apsolutno sve i apsolutno svi. Od toga da ženi s trećeg kata curi klima uređaj, do toga da 12-ero djece lokalnog pekara idu na živce bračnom paru koji stanuje ispod njih.
No, moramo spomenuti neke zaista hvale vrijedne Matine akcije. Njegovom zaslugom Središće je dobili "ležeće policajce" ali i prilaze za invalide, a snimio je i prilog o čovjeku koji godinama živi u šupi od tri kvadratna metra.
Nakon spektakularne potjere za mladićem koji je počeo bježati nakon što ga bobi zamolio da predoči osobnu iskaznicu, istom je nakon privođenja "prišiveno" čak 28 kaznenih djela, da bi se kasnije ustanovilo kako mu je policija poslala čak 213 prekršajnih prijava.
"S tim brojem je, neću lagati, među top 50 u Hrvatskoj. No, istražni sudac pustio ga je na slobodu. Dan poslije pronašao sam ga mrtvog, s iglom u ruci, u stanu iste one zgrade ispred koje sam ga priveo. Za to sam kao dobio i priznanje.." - ispričao nam je Mato.
Rođeni Sinjanin Mato po je prvi put od vremena kad smo se upoznali promijenio boju glasa. Količinu ljudskosti koja je u tom trenu začula u Matinom glasu nismo imali prilike čuti kod tipičnih hrvatskih policajaca.
Mato nas je, između ostalog, odveo i kod svog prijatelja koji se bavi prodajom slika. Kako pljačkaši nisu zaobišli niti njegovu radionicu, vlasnik je Matu na osobni telefon zazvao usred noći.
"Nije lako kad ti se tako nešto dogodi prvi put. Ovo ne kažem zbog toga što se znamo, ali Mato je u očima svih nas osvjetlao obraz hrvatske policije." - kazao je vlasnik.
Dea Redžić