KOD birokracije je najvažnije imati sve papire. Od najniže rangiranog općinskog službenika pa do Europske komisije – najvažnije je osigurati da sve papirno štima. Kada su papiri tu, kada je spis nekog predmeta popunjen svim potrebnim papirima, birokrat se osjeća sretnim i zadovoljnim. Njegov posao je odrađen, cilj je ispunjen. Što će biti u stvarnosti – to nije njegov problem.
Tu filozofiju općinskog ćate prihvatili su i oni na samom vrhu – Europska komisija. Lijepo su ugovorili cjepivo protiv korone. Napravili popise distribucije. Dali čak i novce za razvoj pogona gdje bi se cjepivo proizvodilo. I na kraju, barem za neki rok, ostali bez cjepiva. Svi papiri su tu, ugovori, sporazumi, prijedlozi distribucije. Samo cjepiva – nema. Tehnološki problemi. Upravo u vrijeme kada je u SAD-u pobijedio predsjednik koji obećava brzo cijepljenje i upravo u vrijeme kada Izrael oduševljeno javlja o enormnom padu zaraze kod cijepljenih, a cijepili su ogroman dio stanovništva.
Cjepiva je nestalo kada su se pojavili oni spremni platiti više
Kada su se na tržištu pojavili oni koji su vjerojatno ili sigurno spremni platiti više (Izrael je navodno platio dvostruko, što je opet mala cijena kolika je koristi od povratka normalnog života i ekonomije), dok tamo Ujak Sam maše sa zelenim novčanicama jer mu nasušno treba gospodarski oporavak, europski čelnici sjede i bjesne – jer eto proizvođači su im javili kako "slučajno" imaju tehničkih problema. Uz to, jedno od cjepiva na koje su se kladili, ono AstraZenece, ima problema u dobivanju dozvola.
Pokazala se jedna velika istina – u međunarodnim odnosima ne postoje prijateljstva, postoje samo interesi. I pokazala se istinitom po stoti put jedna srpska poslovica: "Para buši gde burgija neće!" Izrael je oko cijele logistike s koronom angažirao najbolje što ima – ekipu iz Mossada, sukladno svojoj državnoj filozofiji maksimalne zaštite svakog svog građanina. Korona će za nekoliko tjedana u njih biti prošlost. Amerika je najavila da će kupiti sve što može, plaća u dolarima koje ionako sama tiska, pa eto za Europsku uniju je nestalo.
Susjedna Srbija je trenutno bolja od nas – nije se opterećivala nikakvim dogovorima i kvotama unutar EU, lijepo je nabavila cjepiva od svih koji ga nude na tržištu. Iako se ruskom cjepivu mogu naći mane da razvoj i dokumentacija nisu na zapadnoj razini, tu su i kinesko i druga. Uredno se naime možete prijaviti preko njihove verzije e-građanina i navesti koje vas cjepivo zanima, pa ćete neka čekati dulje, neka kraće.
Velike ideje o općoj dostupnosti u stvarnosti su se pretvorile u nedostupnost
U međuvremenu, Europska komisija navodi velike ideje o općoj dostupnosti cjepiva svima, što u praksi prolazi kao opća nedostupnost. Proizvođači su ih malo zaobišli jer se pojavio bolji kupac, znajući da će Komisija samo malo rogoboriti oko ugovora. Tko će sada ići u duge i nepopularne sudske i arbitražne postupke? Komisija je dala naš novac, posložila kvote i nadala se najboljem. A proizvođači su krenuli svojim putem, naravno kako će više zaraditi. Hrvatska čeka – umjesto da se uhvati nabave cjepiva sama. Jednako kao što smo se i početkom 90-ih uhvatili nabave oružja sami. Da je po Europi, JNA i četnici bi tada došli do austrijske granice.
Sjećamo se uostalom kako je to bilo prije 30-ak godina – JNA i Milošević provode državni udar, savezna vojska se stavlja na stranu pobunjenika, a Europa po sistemu "mir, mir, mir nitko nije kriv" uvodi embargo na uvoz oružja (koje trebamo mi koji se branimo, agresor ga ima i viška!) i šalje neke smiješne europske promatrače u bijeloj odjeći. Mir u jugoistočnoj Europi su na kraju donijeli Amerikanci, odlučnom vojnom i političkom akcijom. Prije nekoliko godina Europska unija se gotovo raspada radi par milijuna imigranata. Niti ih zaustavlja, niti zna što će s njima. A mala Hrvatska, još i trećinu okupirana, devedesetih je držala pola milijuna prognanika i izbjeglica, sama! Sada, čim se dogodilo da cjepiva nema dovoljno, opet raspad. Zove se telefonom direktore firmi. Pišu se prosvjedna pisma. Odlučuje se politički o cjepivu koje je neophodno da bi se život vratio u normalu i – mućak. Nitko ne šljivi europske birokrate.
Sposobna država bi riješila nabavu cjepiva sama
Hrvatska vlast umjesto da pošalje diplomate, agente i sve što imamo da po svijetu pronalaze cjepivo (makar i po trostrukoj cijeni, jeftinije je nego ovo zatvaranje!), čeka da nesposobna europska uprava pronađe rješenje. Rješenje će valjda pronaći kada se pola razvijenog svijeta procijepi.
Da se razumijemo, Europska unija nam je potrebna. Malo je onih koji bi rado putovali do Njemačke uz nekoliko graničnih kontrola i hrpu lokalnih valuta. Velik broj malih država i njihovih malih tržišta bez Europske unije bio bi nekonkurentan u svjetskim okvirima. Opuštena putovanja, jeftine aviokarte, lak prelazak granica bitno pomaže i našem turizmu. Uvođenje eura će nam smanjiti neke financijske rizike i kamate. Ali treba biti svjestan – Bruxelles je skupina prilično nesposobnih birokrata koji tamo primaju veće plaće nego što bi ih igdje drugdje imali.
Nađite to cjepivo, sve nam ovisi o tome
Hrvatska bi, kao što uostalom rade i neki drugi, trebala biti pametnija. Ako Bruxelles nešto nije u stanju, a nije u stanju osigurati cjepivo, onda ne treba čekati i da se ispune velike političke fraze, već cjepivo nabaviti na slobodnom tržištu. Nije fer? Nije u međunarodnim odnosima puno toga fer, počevši od sastava Vijeća Sigurnosti UN-a nadalje i tu treba biti jasan – u međunarodnim odnosima postoje samo interesi. Ako je nacionalni interes dobaviti cjepivo brzo i u velikim količinama iznad nekog apstraktnog europskog interesa, onda treba postupiti po nacionalnom interesu. Tako uostalom rade i drugi. Samo malo bolje svoj interes zakamufliraju kao opći.
Ukratko – s i bez EU, nađite to cjepivo. Gospodarstvo Hrvatske ovisi o tome. A ako se Bruxelles bude bunio da smo ih zaobišli, lijepo im pošaljite dopis da se ispričavamo kako bi ga mogli tamo urudžbirati i biti sretni jer su nas eto opomenuli.