Blagdan svetog Nikole, biskupa iz Mire u Liciji, slavi se svake godine 6. prosinca i jedan je od najraširenijih kršćanskih blagdana u Europi. Lik svetog Nikole stoljećima je oblikovan na sjecištu povijesnih činjenica i narodnih vjerovanja.
Rođen u 3. stoljeću u Patari, Nikola je odrastao u uglednoj kršćanskoj obitelji, a prema predaji je već kao mladić pokazivao iznimnu milosrdnost. Kao biskup Mire stekao je glas zaštitnika siromašnih, djece i pomoraca, što će kasnije postati temelj bogate tradicije darivanja koja se s njime povezuje.
Povijesni izvori opisuju Nikolu kao neustrašivog zaštitnika potlačenih, osobito u vrijeme progona kršćana pod carem Dioklecijanom. Predaje govore o brojnim čudima i činovima dobrote, a najpoznatija je priča o tri djevojke kojima je, kako bi ih spasio od bijede, krišom ostavljao zlatnike.
Upravo ta gesta anonimnog darivanja oblikovala je današnji običaj darova uoči njegova blagdana. Nakon smrti oko 343. godine, njegov je kult brzo rastao te su se relikvije štovale širom istočnog i zapadnog kršćanstva.
Štovanje svetog Nikole u hrvatskim krajevima bilježi se još u ranom srednjem vijeku. Pomorci, ribari i putnici posebno su ga prizivali za zaštitu, pa ne čudi što brojni primorski gradovi imaju crkve posvećene upravo njemu. Međutim, najživlji trag ostavio je u tradiciji darivanja djece.
U noći s 5. na 6. prosinca čizmice se čiste i ostavljaju na prozoru, a svetac prolazi i ostavlja skromne darove - najčešće voće, orahe ili čokoladu. Uz njega se često pojavljuju anđeli i Krampus, čime je blagdan poprimio jedinstven spoj crkvene i pučke tradicije.
U suvremeno doba blagdan svetog Nikole zadržao je svoj topli, obiteljski karakter. U mnogim se mjestima organiziraju priredbe, procesije i druženja s djecom. Iako je moderni lik Djeda Božićnjaka dobrim dijelom nastao upravo prema svetom Nikoli, 6. prosinca ostao je poseban datum koji naglašava skromnost, brigu za druge i radost darivanja bez velikog glamura.