Zašto ne želite plaćati porez na nekretnine?

Foto: Hina/Pixsell/Davor Puklavec

POREZ na nekretnine, koji će se plaćati od 1. siječnja 2018. godine izazvao je veliki otpor u javnosti. Bune se svi, od liberala do komunista. Opozicija kritizira HDZ-ovu vladu zbog uvođenja ovog poreza, baš kao što je HDZ kritizirao SDP-ovu vladu kad je bivši ministar financija Slavko Linić najavljivao uvođenje tog poreza.

>> LEGALNA PLJAČKA Bez uhljebarina litra benzina koštala bi četiri kune

>> Hrvatska porezima ubija ekonomiju, uopće nije čudno da ljudi bježe u Irsku

>> Ima li Hrvatska previsoke poreze? Pogled na ovu kartu puno govori

>> Robovi države: Radnicima država uzima i do dvije trećine prihoda

Deru vas odavno, pa se ne bunite

No zanimljivo je da je porez na nekretnine izazvao tako negativne reakcije, iako su hrvatski građani, bez gotovo ikakvog otpora, pristali plaćati jedne od najvećih poreza u Europi. PDV, kao što znamo, iznosi 25 posto pa nam tako država uzme petinu svakog iznosa računa kojeg plaćamo svaki puta kad izlazimo iz trgovine.

Index je u bezbroj tekstova upozoravao na pretjerano porezno opterećenje. Hrvatski građani i poduzetnici plaćaju ogromne poreze, a zauzvrat dobiju lošu uslugu - od slabog zdravstva i školstva, do nefunkcionirajuće administracije. No, javnost nije bila pretjerano osjetljiva na ta upozorenja, sve do sada, kada su krenuli oporezovati i nekretnine.

Ako dobijete plaću od 5.000,00 kuna, oko 3.000,00 ide državi - nitko se ne buni

Hrvatski radnici na račun primaju neto plaću, pa većina njih zapravo nije ni svjesna koliko mjesečno zarađuje, i koliki dio od toga ide državi. Na primjer, radnik s neto plaćom od 5.000,00 kuna, koji živi u Zagrebu pa mu je Milan Bandić dal prirez od 18 posto, ima bruto plaću od 8.019,57 kuna.

Za prvi stup mirovinskog osiguranja, što je de facto porez iz kojeg se financiraju postojeći umirovljenici plaća 1.026,40 kuna. Drugi stup iznosi 342,13 kuna, ali to nećemo računati pod porez, jer ipak ide na osobni račun radnika, barem dok država ne odluči zaplijeniti i tu imovinu.

Porez na neto plaću iznosi 401,79 kuna, dok je prirez koji ide u gradsku blagajnu 72,32 kune.
"Besplatno zdravstvo" isto košta, tako da za njega radnik s navedenom plaćom svaki mjesec plaća 1.026,40 kuna. Nešto što se zove "doprinos za zapošljavanje" svaki mjesec košta 116,32 kune. Doprinos za ozljede na radu iznose 34,21 kunu.

Ukratko, da bi dobili plaću od 5.000,00 kuna, Vaš poslodavac mora platiti 8.019,57 kuna. Razlika od tri tisuće, izuzev drugog mirovinskog stupa, ide direktno državi. A ona iz drugog stupa - indirektno, kroz posuđivanje novca, opet ide državi.

Kada u trgovini potrošite 5.000,00 kuna, 1.000,00 ide državi - nitko se ne buni

Hrvatska, kao što znamo, ima porez na dodanu vrijednost od čak 25 posto, što je nakon Mađarske najviša stopa u Europskoj uniji. To znači da nakon što nam ostane neto plaća, nakon svih gore navedenih poreza i doprinosa, kada tih 5.000,00 kuna potrošimo u trgovini, država nam uzme još 1.000,00 kuna. Kada je taj porez dizan s 22 na 23, pa na 25 posto, malo tko se bunio.

Pola cijene benzina su porezi i trošarine - nitko se ne buni

Kada cijene goriva podivljaju, pa litra benzina prijeđe 10 kuna obično građani optužuju naftne kompanije za njihovo dizanje, računaju tečaj dolara, cijenu sirove nafte na svjetskim tržištima... No, u isto vrijeme zaboravljaju da od 10 kuna pola ide državi, kroz trošarine i poreze. Sami izračunajte koliko goriva utočite mjesečno i koliko na benzinskoj pumpi ostavite državi. Protiv toga se, također, nitko ne buni.