Zašto u Britaniji među umrlima ima i dosta cijepljenih?

Foto: Armin Durgut/Slavko-Midzor/Pixsell

MNOGE ljude, osobito one kolebljive prema cijepljenju, zbunile su informacije prema kojima u Velikoj Britaniji, u kojoj je oko pola stanovništva procijepljeno, među umrlima od covida-19 ima podjednako cijepljenih i necijepljenih.

Antivakseri su ove podatke iskoristili kako bi pokušali dokazati da cjepiva više štete nego što koriste.

Cjepiva su vrlo učinkovita, ali ne 100%

Naime, podaci jedne studije Public Health England (PHE) pokazali su da je u Velikoj Britaniji od 259 ljudi koji su umrli nakon što su oboljeli od korone 116 bilo potpuno procijepljeno, a 143 nije (naravno, kada bi svi bili procijepljeni, onda bi svi umrli dolazili iz skupine cijepljenih jer druge ne bi bilo).

Za početak uočite da je u ovoj studiji ipak više umrlih među necijepljenima nego među potpuno cijepljenima.

Pritom treba imati na umu da je više ispitivanja pokazalo da cjepiva ne štite 100% te da je jedna doza cjepiva prilično slaba zaštita od delta soja. Primjerice, Pfizer, čija jedna doza protiv alfe pruža zaštitu preko 80%, protiv delte je učinkovit samo 56% ili čak manje. Prema istraživanju predstavljenom u uglednom časopisu Nature, dvije doze Pfizera potaknule su stvaranje protutijela na deltu kod 95% procijepljenih iako su i kod njih razine titrova protiv delte bile 3 do 5 puta niže nego protiv alfe.

Dakle, cjepiva, koja nisu 100% učinkovita ni protiv alfe, još su manje učinkovita protiv delte. To pak znači da je za očekivati da će se čak i među potpuno procijepljenima naći nekih koji će teško oboljeti i umrijeti. Osobito to vrijedi za starije i bolesne slabog imunosnog odgovora ili one koji uzimaju imunosupresive radi transplantacije (kako ne bi odbacili transplantirani organ) ili nekih drugih zdravstvenih problema.

No znanstvenici i dalje inzistiraju da su cjepiva vrlo učinkovita protiv delte te da jako smanjuju broj oboljelih, a osobito hospitaliziranih i umrlih.

Kako to ako je među umrlima gotovo jednako procijepljenih i necijepljenih?

Razlika u smrtnosti među mladima i starijima se drastično smanjila

Poanta je u tome da populacije cijepljenih i necijepljenih nisu ni približno iste. Naprotiv, u Velikoj Britaniji, gdje se strogo vodilo računa o tome da se prvo cijepe stariji i rizični, velika većina procijepljenih je u rizičnoj skupini, a velika većina necijepljenih u puno manje rizičnoj. To znači da ovdje imamo uzorak koji nije ni izdaleka onako reprezentativan kakav mora biti u ispitivanjima cjepiva. Naime, u kliničkim ispitivanjima učinkovitost cjepiva ispituje se tako da se dvjema dobro probranim, gotovo identičnim skupinama po raznim faktorima - dobi, spolu, zdravlju, bolestima i sl. – daje lažno odnosno pravo cjepivo. Dakle, jedan dio ispitanika dobije placebo, a drugi pravo cjepivo. S reprezentativnim uzorkom očekuje se da će iz skupine koja je primila pravo cjepivo, ako je efikasno, nakon nekog vremena oboljeti i umrijeti mnogo manje ljudi nego iz skupine koja je primila placebo.

U stvarnosti, u Velikoj Britaniji na terenu zbiva se sasvim druga, gotovo suprotna stvar. Imamo jednu nerizičnu skupinu od oko 50% stanovništva koja nije primila cjepivo i drugu mnogo rizičniju od oko 50% stanovništva koja ga je primila. Kako su pokazali podaci PHE-a, rezultat cijepljenja je da u obje skupine imamo podjednak broj umrlih. Iz toga proizlazi da su se necijepljena nerizična populacija i mnogo rizičnija cijepljena zahvaljujući cijepljenju izjednačile po smrtnosti. To je gotovo ostvarenje snova znanstvenika koji su razvijali cjepiva, osobito ako se uzme u obzir da su ga razvili za wuhanski soj, a ne za mnogo opasniju deltu.

Ovdje se treba podsjetiti kolika je smrtnost bila po dobnim skupinama prije cijepljenja (grafikon dolje).

Rizik od smrti od covida-19 udvostručuje se otprilike sa svakih dodatnih sedam godina starosti. Drugim riječima, rizik smrti kod 70-godišnjaka u odnosu na rizik kod 35-godišnjaka udvostručio se pet puta (70 - 35 = 35; 35 : 7 = 5), što je jednako povećanju za faktor 32 (2 x 2 x 2 x 2 x 2 = 32). Dakle, vjerojatnost da će umrijeti necijepljeni 70-godišnjak je oko 32 puta veća nego da će umrijeti necijepljeni 35-godišnjak. Takva golema razlika podrazumijeva da čak i izvrsna cjepiva ne mogu smanjiti rizik od smrti među najstarijima ispod razine rizika za neke mlađe, zdrave demografske skupine.

Budući da se u Velikoj Britaniji cijepljenjem smrtnost među rizičnima, onima starijima od 50 godina, drastično smanjila te gotovo izjednačila sa smrtnošću među mladima, konačan rezultat je da se i ukupna smrtnost u populaciji u odnosu na broj zaraženih jako smanjila. To se jasno vidi na grafikonima (dolje) koji pokazuju kolika je smrtnost bila u odnosu na broj novozaraženih u ranijim valovima prije cijepljenja. Drugim riječima, ondje imaju situaciju da s porastom udjela cijepljenih imaju sve više onih koji su se zarazili nakon što su se cijepili, ali istovremeno imaju sve manje hospitaliziranih i umrlih.

Na temelju sličnih podataka The Commonwealth Fund napravio je projekciju koliko je života spašeno cijepljenjem u SAD-u. Na grafikonu dolje vidi se kako bi se kretao broj mrtvih u toj zemlji da nitko nije cijepljen te kako se kretao zahvaljujući ostvarenom cijepljenju.

Istaknimo ovdje da je ravnateljica američkog CDC-a Rochelle Walensky nedavno na konferenciji za novinare rekla da preliminarni podaci sugeriraju da je 99.5% ljudi u SAD-u koji su umrli od covida-19 od siječnja do danas bilo necijepljeno. Tu treba uzeti u obzir da je među njima bilo mnogo onih koji su bili rizični – stariji i bolesni, a nisu se još stigli procijepiti jer je kampanja masovnog cijepljenja u siječnju tek ozbiljno počela. Britanska studija rađena je kada je kampanja cijepljenja već uznapredovala.

Konačno, učinkovitost cijepljenja jasno pokazuju podaci prema kojima posljednjih dana u Velikoj Britaniji napokon pada i broj novozaraženih (dolje).

Cijepljenje treba nastaviti da se zaštite mladi i stari

Ako je Velika Britanija solidno zaštitila najrizičnije, kako pokazuju podaci, nameće se pitanje možemo li sada konačno pustiti da se virus slobodno širi među mladima kako bi ga oni prirodno preboljeli? Drugim riječima, treba li uopće nastaviti kampanju cijepljenja u ostaloj, manje rizičnoj populaciji?

Znanstvenici ističu da cijepljenje treba nastaviti i to iz više razloga. Ovdje ćemo navesti samo nekoliko ključnih te razjasniti neke dezinformacije koje možda ukazuju na suprotno.

Pokušajmo zamisliti da je Velika Britanija već uspjela procijepiti 100% svojeg stanovništva. U tom slučaju onih 143 umrlih neprocijepljenih iz manje rizične skupine koje navodi studija PHE-a ne bi umrlo.

U prilog tome govori podatak izraelskog ministarstva zdravstva od 20. srpnja prema kojem je među 61 hospitaliziranom osobom u toj zemlji samo jedna bila potpuno procijepljena i istovremeno mlađa od 60. No The Times of Israel ističe da je čak i ta jedna bila u dobi između 50 i 59 godina. Istovremeno je među hospitaliziranima s teškim kliničkim slikama bilo 14 osoba mlađih od 50 koje nisu bile cijepljene, od kojih dvije čak mlađe od 40.

Osim toga, istraživanje objavljeno u uglednom časopisu Lancet pokazalo je da su mlađe odrasle osobe koje završe u bolnici s covidom-19 gotovo jednako podložne komplikacijama kao i osobe starije od 50 godina. Naime, čak 4 od svakih 10 osoba u dobi između 19 i 49 godina koje su završile u bolnici razvile su probleme s bubrezima, plućima ili drugim organima. Istraživanje je obuhvatilo 73.197 odraslih osoba svih dobnih skupina u 302 britanske bolnice.

Dakle, jedan važan razlog za nastavak cijepljenja svakako je to da se zaštite životi i zdravlje među mladima jer i oni, iako su mnogo manje rizični, nisu nedodirljivi. Pravi razmjeri i težine posljedica prebolijevanja covida-19, poput tzv. dugog covida, među mladima tek će se istraživati i vidjeti kroz godine.

Osim toga, mladi ako se zaraze, prenijet će zarazu na svoje ukućane, među kojima može biti starijih i bolesnih koji još uvijek nisu zaštićeni cijepljenjem iz opravdanih ili neopravdanih razloga.

Nastavak cijepljenja donio bi kolektivni imunitet

Nadalje, visoka procijepljenost veća od 90% vjerojatno bi bila dovoljna da se postigne kolektivni imunitet i potpuno zaustavi širenje virusa, čak i delta soja. To pak znači da ne bi bilo ni onih spomenutih 116 umrlih među potpuno procijepljenima u istraživanju u Velikoj Britaniji jer ih ne bi imao tko zaraziti. Naime, cijepljenje ne pruža dobru zaštitu samo od hospitalizacije i smrti već i od zaraze. U organizmu cijepljene osobe, čak i ako se zarazi, virusi će se teže reproducirati jer će protutijela otežati njihov ulazak u stanice i umnažanje, a imunosni sustav će također uništiti stanice koje su već zaražene. To također znači da će takva osoba imati manje izražene simptome poput kašljanja i kihanja i u okolinu ispuštati manje virusa (engl. viral shedding) te će biti manje zarazna za osobe bez imuniteta. Cijepljenje smanjuje vjerojatnost zaraze deltom za oko 75%, a istraživanja su utvrdila da procijepljene osobe, čak i ako se zaraze, prenose infekciju za 40% do 50% manje.

Dakle, kada bi se postigla dovoljno visoka procijepljenost, mogućnost zaražene osobe da zarazi druge drastično bi pala. Osobito bi pala mogućnost da zaražene cijepljene osobe zaraze druge cijepljene. U takvim okolnostima epidemija bi vjerojatno stala, a rizične osobe koje se ne smiju cijepiti ili su imunokompromitirane bile bi zaštićene. Kažemo vjerojatno jer to još nije sasvim sigurno. Naime, neki modeli pokazuju da se pandemija neće moći zaustaviti samo cijepljenjem i prebolijevanjem, već će trebati zadržati neke nefarmakološke epidemiološke mjere. Ipak, pad broja novozaraženih koji se bilježi posljednjih dana u Velikoj Britaniji ulijeva optimizam.

Procijepljenost smanjuje vjerojatnost mutacija

Budući da se u organizmu procijepljenih, čak i ako se zaraze, virusi teže repliciraju, cijepljenjem se također smanjuje vjerojatnost za nastajanje mutacija koje bi virusu mogle dati neku novu prednost u širenju. Upravo je vrlo zarazni delta soj nastao u Indiji gdje se alfa soj masovno širio među slabo procijepljenim stanovništvom. Nije točna teza da će visoka procijepljenost pogodovati nastanku novih varijanti rezistentnih na viruse. Naprotiv, virusi nasumično mutiraju, bez pameti i bez cilja, a među njima u konačnici prevladaju oni koji nose mutacije koje im omogućuju uspješnije umnažanje. Ako neke novonastale varijante imaju mutacije koje im omogućuju veću zaraznost i pritom još izbjegavanje protutijela razvijenih prirodnim putem ili cijepljenjem, one će imati sposobnost zaraziti više ljudi, uključujući i imune, te će se najuspješnije replicirati i najbrže širiti tako da će brzo prevladati.

Drugim riječima, velika procijepljenost smanjuje mogućnost za razvoj novih opasnijih sojeva, a ne povećava je.

Nije točna ni tvrdnja da je SARS-CoV-2 jako sezonalan. To potvrđuju iskustva koja su pokazala da se od početka pandemije jako uspješno širio u različitim klimatskim uvjetima, kako ljeti tako i zimi. SARS-CoV-2 je za sada tek blago sezonalan.

Također nije točno da je broj hospitalizacija i smrti trenutno pao zbog ljetnih uvjeta, odnosno sezonalnosti virusa. To se dogodilo uglavnom zahvaljujući kombinaciji procijepljenosti i prebolijevanja.

U prilog tome govori činjenica da je u Rusiji broj umrlih posljednjih dana srušio rekorde iz prijašnjih valova iako je ondje ljeto, baš kao i u zapadnijim dijelovima Europe (grafikon dolje). Problem Rusije je u tome da je jedna od najslabije procijepljenih zemalja.

Činjenica je da smrtnost trenutno može biti nešto malo manja u odnosu na broj zaraženih zato što se inficiraju nerizični mladi na ljetovanju po zabavama, no taj čimbenik će se vrlo brzo okrenuti naglavačke kada se zaraženi mladi vrate kućama među starije ili bolesne koji nisu cijepljeni.

Zabluda prema kojoj od korone ionako umiru oni kojima je vrijeme da umru

Jedna od raširenih zabluda je da je sasvim u redu da stariji, u dobi koja odgovara očekivanom trajanju života, umiru od covida-19 jer bi oni ionako umrli. Logika je otprilike: svakom dojde smrtna vura, a ako je netko doživio očekivano trajanje života, onda je za očekivati da umre ili barem da ne poživi još dugo, zar ne?

Ne, krivo.

Očekivano trajanje života je pojam, odnosno broj koji govori koliko se u prosjeku očekuje da će netko poživjeti nakon što se rodi. Primjerice, u Hrvatskoj je taj broj oko 78 godina. No taj broj jest 78 zato što neki ljudi žive kraće ili čak značajno kraće (primjerice, oni koji umru od ospica, raka ili automobilske nesreće prije 30. godine), što s druge strane nadoknađuju drugi koji žive duže ili čak značajno duže (primjerice, oni koji imaju dobru genetiku i zdrav život pa prebace devedesetu ili čak stotu).

Upravo je korona, zato što je povećala mortalitet među starijima koji bi prema studiji talijanskih patologa u prosjeku poživjeli još skoro 10 godina da nije bilo nje, kratkotrajno značajno skratila očekivano trajanje života u mnogim zemljama širom svijeta. U Hrvatskoj se očekivano trajanje života skratilo za 0.8 godina, što je prvo skraćenje nakon dugog, postojanog rasta od 1960.

Zanimljivo je i porazno da je britanski premijer Boris Johnson svoju politiku prema covidu-19 nastojao utemeljiti upravo na ideji da je u redu da se pusti virus da cirkulira kako bi se zaštitio život mlađih, budući da umiru samo vrlo stari koji bi ionako vrlo skoro umrli.

Za ilustraciju, u Hrvatskoj ima oko 400.000 ljudi starijih od 75. Ako je normalno da od korone umiru stariji od 75 jer je to otprilike očekivano trajanje života, znači li to da ne bismo trebali ni okom trepnuti ako bi u Hrvatskoj od covida-19 umrlo 400.000 ljudi, cijeli jedan poveći grad?

Cijepljenje štiti bolje od prebolijevanja

Također nije točna teza da je imunitet stečen prebolijevanjem bolji od onoga razvijenog cijepljenjem s dvije doze.

Naprotiv, više istraživanja pokazalo je da cijepljenje stvara vrlo jak i uniforman imunološki odgovor, odnosno da potiče nastanak vrlo visokih razina protutijela u velikoj većini populacije te da je on robusniji prema novim sojevima od prirodnog.

U prilog tome govori studija objavljena u uglednom časopisu Science Translational Medicine koja je pokazala da se protutijela stvorena cijepljenjem mRNA cjepivima šire vežu za domenu vezanja receptora (RBD) na stanicama nego ona koja su nastala prebolijevanjem.

Čelnik Američkog instituta za zdravlje (NIH) Francis Collins ističe da to pokazuje da protutijela razvijena cijepljenjem pružaju bolju zaštitu od mogućih novih sojeva nego ona nastala prebolijevanjem:

"Ova otkrića sugeriraju da će se prirodni imunitet i imunitet generiran cjepivom na SARS-CoV-2 razlikovati u načinu prepoznavanja novih virusnih inačica. Štoviše, protutijela stečena uz pomoć cjepiva mogu vjerojatnije snažno ciljati nove inačice SARS-CoV-2, čak i kada varijante nose nove mutacije u RBD-u", kaže Collins.

S druge strane, imunitet stečen prebolijevanjem značajno varira između pojedinaca – neki su vrlo dobro zaštićeni, a neki loše, a studije pokazuju da počinje opadati nakon 6 do 8 mjeseci, dok potpuno cijepljeni ljudi imaju dobar imunitet i nakon godinu dana, a vjerojatno duže.

Za kraj podsjetimo na to da je rizik od nuspojava cijepljenja neusporedivo manji od rizika obolijevanja. To zorno pokazuje grafika Europske agencije za lijekove (EMA) koja uspoređuje spriječene hospitalizacije zbog covida-19 s rizicima rijetkih nuspojava zgrušavanja krvi nakon cijepljenja u uvjetima u kojima je vjerojatnost zaraze velika (koji bi se mogli dogoditi u četvrtom valu). Infografika je napravljena na temelju podataka o djelovanju cjepiva AstraZenece koje ima rijetku nuspojavu neuobičajenog zgrušavanja krvi (dolje).

 

Pročitajte više