Iza njih ostaju uglavnom ruševine. George W. Bush, koji je započeo invaziju na Irak, tvrdio je da je cilj američkih trupa na Bliski istok donijeti mir i demokraciju. Tvrdio je Sadam Husein posjeduje oružje masovnog uništenja. Obje tvrdnje su, kao što je povijest pokazala, bile lažne.
Ispada da je Bush o iračkom ratu govorio istinu samo kada mu je izletjelo da će se osvetiti Sadamu za to što je "pokušao ubiti njegovog tatu". Protiv Huseina je, naime, u svom predsjedničkom mandatu ratovao još i George Bush stariji. Ako se ta krvava invazija doista mogla nazvati pravim ratom.
Rat ili invazija?
Za rat su, kao što je tada primijetio legendarni komičar Bill Hicks, potrebne dvije vojske. A Iračani ni prvi ni drugi put nisu imali šanse protiv američke vojne sile. Najbolje to pokazuje nesrazmjer brojki; u Iraku je poginulo oko 4500 Amerikanaca dok se iračke žrtve mjere u desecima tisuća.
Malo je tko, čak i među republikanskim političarima, i dalje spreman argumentirati opravdanost američke invazije na Irak. Jedan od zadnjih uglednijih apologeta iračkog rata bio je Christopher Hitchens, koji je u petak preminuo od posljedica raka jednjaka. Hitchens, koji je bio poznat kao uvjereni ljevičar, u odnosu prema Iraku stao je na Bushevu stranu smatravši taj rat prekretnicom u borbi protiv "islamofašizma".
Generali bi još pucali
Dobar dio američke javnosti nekad je bio spreman stati iza takvog stava. Međutim, potpora nastavku ratovanja u Iraku zadnjih godina drastično je opadala, prvenstveno zbog sve teže životne situacije uzrokovane gospodarskom krizom. No, usprkos svemu tome, i dalje ima onih koji vjeruju da "posao američke vojske u Iraku nije završen".
"Ostalo je puno nezavršenih stvari. Neke aktivnosti u regiji i dalje su na rubu potencijalnog sukoba", izjavio je za CNN umirovljeni general James Cartwright, bivši potpredsjednik glavnog stožera američke vojske.
Obama provodi Bushevu odluku
"Barack Obama uložio je jako veliku okladu povlačenjem trupa", smatra Paul Bremer, bivši Bushev izaslanik u Iraku koji je izgleda zaboravio da je upravo Busheva administracija donijela zakon prema kojem se svi američki vojnici moraju povući iz Iraka do kraja 2011. godine. Bremer je, naime, zabrinut da bi zbog preranog povlačena američka "pobjeda" u Iraku mogla doći pod znak pitanja.
"Predsjednik je sam dao definiciju pobjede kada je najavio izvlačenje trupa. Rekao je da demokratski Irak može biti model za čitavu regiju. To je točno. To je govorio i Bush. Pitanje je samo može li demokratski Irak preživjeti prerano američko povlačenje, prije nego je posao do kraja obavljen?".
Amerikanci ratovali u korist Irana
Glenn Greenwald, jedan od prvaka američke intelektualne ljevice, invaziju na Irak nazvao je "najvećim zločinom čitave generacije". Joseph Stiglitz, jedan od najuglednijih svjetskih ekonomista i autor procjene o troškovima iračkog rata navedene na početku teksta, svojevremeno je otišao i korak dalje, ustvrdivši da je američka imperijalistička politika prema Bliskom istoku direktan uzročnik gospodarskih pomaka koji su doveli do gospodarske krize.
Jasno je, stoga, da danas nitko ne slavi. Oni koji su se protivili ratu u Iraku previše su zauzeti zbrajanjem počinjene štete. A ovi drugi žale što je vatromet prestao. Razloga za zadovoljstvo, čini se, imaju samo politički lideri susjednog Irana.
"Jasno je da je Iran strateški pobjednik. SAD su uspjele eliminirati jednog od dva glavna iranska protivnika, čime je pozicija Irana znatno ojačana. Kada se Amerikanci povuku, ponovo bi mogle ojačati tenzije između Arapa i Perzijanaca, a Iran će imati znatan utjecaj na neke od iračkih lidera", ocijenila je Robin Wright, analitičarka Instituta mira i Centra Woodrow Wilson.