Iako ljudi danas žive dulje nego ikad, te dodatne godine sve češće provode narušenog zdravlja. Novo istraživanje, objavljeno u časopisu The Lancet Public Health, pokazuje da produljenje života nadmašuje poboljšanje zdravlja u gotovo sve 204 analizirane zemlje. Autori stoga ističu da se zdravstveni sustavi moraju prestati fokusirati samo na produljenje života i početi raditi na kvaliteti tih dodatnih godina, piše Euronews.
Globalno gledano, ljudi su 2023. u prosjeku proveli 14,5 posto života u lošem zdravlju. Znanstvenici su utvrdili da dulji životni vijek sve češće prate nesmrtonosne bolesti i različiti oblici invaliditeta. Studija pokazuje da je u zemljama s najduljim životnim vijekom zabilježeno i više godina provedenih u lošem zdravlju. To upućuje na zaključak da se produljenjem života zapravo produljuje razdoblje bolesti i invaliditeta tijekom odrasle dobi, umjesto da se tegobe odgode za sam kraj života.
Stanovnici najbogatijih zemalja su 2023. godine proveli 15,7 posto života narušenog zdravlja. Najveći porast zabilježen je u Nizozemskoj, gdje je udio života u lošem zdravlju skočio s 13,2 posto 1990. na 15,7 posto 2023. godine.
Najveći jaz između očekivanog životnog vijeka i godina proživljenih u zdravlju zabilježen je u SAD-u, Australiji i Kanadi. S druge strane, najmanje godina u lošem zdravlju proveli su stanovnici Naurua, Salomonskih Otoka i Laosa.
Glavni uzročnici lošeg zdravlja
Autori su utvrdili da nesmrtonosna stanja čine 57,4 posto globalnog jaza između životnog vijeka i zdravih godina, jer produljuju vrijeme koje ljudi provode s invaliditetom ili narušenim zdravljem.
Glavni uzročnici su poremećaji mišićno-koštanog sustava, poput bolova u donjem dijelu leđa, zatim mentalni poremećaji, bolesti osjetila kao što je gubitak sluha povezan sa starenjem te nenamjerne ozljede. U siromašnijim zemljama među vodeće uzroke ubrajaju se i nedostatak nutrijenata, respiratorne infekcije, tuberkuloza i zanemarene tropske bolesti.
Istraživanje je kao ključne faktore rizika identificiralo visok indeks tjelesne mase, pothranjenost djece i majki, pušenje, visoku razinu šećera u krvi i zagađenje zraka. Konzumacija droga i alkohola svrstala se među deset vodećih faktora rizika samo u regijama s visokim prihodima, dok se nesiguran spolni odnos kao vodeći faktor pojavljuje isključivo u subsaharskoj Africi.
Budućnost zdravstva: kvaliteta umjesto kvantitete
Prema autorima, ovi nalazi otvaraju pitanja o održivosti sustava socijalne skrbi i raspodjeli resursa između prevencije, liječenja i inovacija. Postotak života provedenog u lošem zdravlju u stalnom je porastu od 1990. godine, zbog čega je nužno fokusirati se na zdravo starenje.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) taj proces definira kao razvoj i održavanje funkcionalnih sposobnosti koje omogućuju dobrobit u starijoj dobi.
"Naši nalazi upućuju na to da budući napredak u zdravlju stanovništva neće proizaći samo iz produljenja života, već iz poboljšanja kvalitete života", izjavio je Christopher Murray, glavni autor studije i direktor Instituta za zdravstvenu metriku i procjenu (IHME) na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Washingtonu.
"Napredak u zdravom starenju ne bi se trebao mjeriti samo duljinom života, nego trajanjem zdravlja. Potrebna su veća ulaganja u prevenciju, dugoročno upravljanje bolestima i skrb za kronične bolesnike kako bi se smanjio broj godina provedenih u lošem zdravlju", dodao je Murray.
Ekonomski modeli pokazuju da bi poboljšanje zdravlja usmjereno na starenje moglo donijeti veće financijske koristi od produljenja života eliminacijom pojedinih bolesti, navode autori.
"Poboljšanje zdravog starenja zahtijevat će veći fokus na stanja i faktore rizika koji dovode do godina života s invaliditetom", rekla je Catherine Bisignano, suautorica studije. "Rješavanje tih problema u ranijoj fazi, kroz prevenciju i bolju dugoročnu skrb, moglo bi imati značajne društvene, zdravstvene i ekonomske učinke."
Zbog svega navedenog, studija poziva na kontinuirana ulaganja u prevenciju, rehabilitaciju, usluge za mentalno zdravlje i skrb za kronične bolesnike. Autori također naglašavaju važnost boljeg pristupa pomoćnim tehnologijama i integriranim modelima dugoročne skrbi.