ZNANSTVENI savjet za sanaciju otpada u Gospiću danas je tri sata analizirao plan Ministarstva zaštite okoliša. Predsjednik Savjeta i rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić nakon sastanka je rekao da se za konačnu sanaciju razmatraju četiri metode, od kojih su dvije ocijenjene kao najpraktičnije.
Jedna podrazumijeva iskopavanje cjelokupnog otpada i njegovo odvoženje iz Hrvatske, dok bi se prema drugoj otpad najprije obradio i razvrstao na samoj lokaciji u Gospiću. Konačna odluka još nije donesena.
"Sjednica je trajala od 15 do 18 sati i upravo tema današnje sjednice je bila analiza plana sanacije ministarstva i da mi damo svoj osvrt na to. Za sanaciju takve vrste otpada, i faze. Sve što smo dobili smo analizirali ova dva dana jer smo većinu dokumentacije dobili tada", rekao je Lakušić, prenosi N1 televizija.
Dodao je da će Savjet izraditi priopćenje s detaljnijim osvrtom na plan i prijedlozima što bi trebalo dodatno precizirati.
Podsjetimo, vlada je Znanstveni savjet osnovala u ponedjeljak, a uz Lakušića je njegov zamjenik ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak. Članovi su Ante Jukić s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, Dražen Vouk s Građevinskog fakulteta, Jelena Parlov s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, Ivica Kisić s Agronomskog fakulteta te Iskra Aleksandra Nola s Medicinskog fakulteta i Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar". Savjet bi trebao razmatrati zdravstvene, okolišne i tehnološke aspekte sanacije te Vladi davati stručna mišljenja.
Riječ je o sanaciji nezakonito odloženog otpada na području bivšeg kompleksa PPK Velebit u Bilajskoj ulici u Gospiću, slučaju koji je dio USKOK-ove istrage protiv većeg broja osumnjičenika zbog sumnje na kaznena djela protiv okoliša i gospodarstva u sklopu zločinačkog udruženja. Procjenjuje se da je zakopano oko 33 tisuće tona materijala, a dosadašnje analize otvorile su i pitanje opasnog otpada te onečišćenja podzemnih voda. USKOK je posljednjih tjedana objavio rezultate analiza mikroplastike u podzemnim vodama te mišljenje o prisutnosti PFAS spojeva, takozvanih vječnih kemikalija.
Prvo bi prekrili zakopani otpad
Prvi korak bila bi zaštita već zakopanog otpada kako oborinske vode ne bi prolazile kroz njega i potencijalno širile onečišćenje u okoliš.
"Prekrivanjem činimo da voda iz atmosferilija ne ulazi u ovaj nepravilno odloženi sadržaj otpada", rekao je Lakušić.
Riječ je, međutim, samo o privremenom rješenju do konačne sanacije.
Savjet je analizirao i rasuti otpad uz silose te otpad pohranjen u vrećama. Za otpad u vrećama već su pokrenute aktivnosti za njegovo zbrinjavanje, dok se za rasuti otpad još pripremaju uvjeti natječaja i traži izvođač.
Lakušić smatra da bi i rasuti otpad trebalo privremeno prekriti.
"Kako i ono što je rasuto sa strane ne bi možda dodatno kroz sadržaj vode zagađivalo okoliš", rekao je.
Još se ne zna koliko je otpada opasno
Jedan od ključnih problema je to što još nije precizno utvrđeno koliki dio zakopanog otpada predstavlja opasni, a koliki neopasni otpad.
"Još uvijek nije detektirano u kojem postotku imamo opasni, a u kojem postotku neopasni otpad", rekao je Lakušić.
Procjenjuje se da je na lokaciji zakopano oko 32 do 33 tisuće tona materijala. Lakušić je naglasio da je riječ o preliminarnim podacima jer u ukupnu količinu ulaze i zemlja, kamen, građevinski materijal, plastika te druge vrste otpada.
Studije daju procjene o sastavu otpada na temelju uzetih uzoraka, ali potpuna slika moći će se dobiti tek nakon detaljnijeg ispitivanja.
Prva opcija: Iskopati sve i odvesti iz Hrvatske
Jedna od dvije opcije koje Savjet smatra najpraktičnijima jest iskopavanje cjelokupnog otpada i njegovo odvoženje u neku od europskih zemalja, gdje bi bio termički obrađen ili zbrinut drugim odgovarajućim postupkom.
Posao bi mogle obavljati samo tvrtke s potrebnim dozvolama. Prema Lakušiću, interes je pokazalo nekoliko tvrtki iz europskih zemalja, a neke od njih već su provodile istraživanja kako bi utvrdile o kakvom je otpadu riječ.
Velik izazov u tom scenariju bio bi transport. Otpad bi se pakirao u hermetički zatvorene kontejnere te prevozio cestom ili željeznicom.
"Za željeznicu je to praktično iz razloga što je to poznati koridor, a i željeznička infrastruktura je takva da ima zaštite ukoliko se nešto dogodi na toj infrastrukturi, da ne bi došlo do zagađivanja podzemlja", rekao je Lakušić.
Ako bi konačna destinacija bila udaljenija, razmatrao bi se i transport do luke, a zatim brodom do mjesta zbrinjavanja.
Na izbor bi utjecali udaljenost, vrijeme potrebno za sanaciju i ukupni troškovi.
Druga opcija: Otpad bi obrađivali u Gospiću
Druga mogućnost je predobrada cjelokupnog otpada na samoj lokaciji u Gospiću.
Otpad bi se obrađivao na potpuno zatvorenim platformama, a zatim razvrstavao. Zemlja, kamen i građevinski materijal koji nisu opasni odvojili bi se od opasnog otpada, koji bi se potom odvozio na odgovarajuću lokaciju.
"Ta metoda je nekako opcija vremenski najkraćeg trajanja ako gledamo vrijeme", rekao je Lakušić.
I u toj varijanti poseban problem bio bi transport. Kamioni koji bi izlazili s lokacije morali bi se nakon svakog izlaska prati i čistiti kako onečišćeni materijal ne bi završio na javnim prometnicama.
Konačna odluka još nije donesena
Savjet za sada nije odabrao konačno rješenje. Izbor metode ovisit će, među ostalim, o preciznijim podacima o sastavu otpada, mogućim lokacijama za njegovo zbrinjavanje, trajanju postupka i cijeni.
Savjet će svoje zaključke i prijedloge nakon analize dokumentacije uputiti Vladi.