PREDSJEDNIK Zoran Milanović ne prestaje iznenađivati svojim, da ih tako nazovemo, tuđmanizmima.
Nakon vozikanja Jadranom u stilu Jamesa Bonda (nema valjda vozila, plovila ili letjelice u hrvatskim registrima koju nije isprobao), kreće dalje. Povodom dana Varaždinske županije rekao je par rečenica koje su prošle "ispod radara", no nikako ih ne treba zaboraviti jer govore puno o tome kako Milanović misli obavljati ulogu predsjednika Republike narednih godina.
Govoreći o reformama, Milanović je kazao kako se ukidanje županija i smanjenje broja općina neće dogoditi.
"Ono što je '93. godine, u jeku rata, kada je bilo važnijih prioriteta od lokalne samouprave, jednom presječeno bez referenduma, neće se više tako lako vratiti tamo gdje bi netko želio", rekao je. Dodao je da županije kao oblik uprave te "transmisije između centralne vlasti u zemlji od samo 4 milijuna ljudi" imaju smisla više nego regije, a ponovna podjela Hrvatske na tzv. regije je, ističe, dezintegracija.
>> Milanović: Županije kao oblik uprave imaju više smisla nego regije
Vjeruje li zaista itko u nekakve autonomaške pokrete u Hrvatskoj?
Riječ kao što je "dezintegracija" davno nismo čuli. Ona spada u rječnik desnice iz devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su neki smatrali (uključujući tadašnjeg predsjednika) da bi podjela Hrvatske na veće cjeline koje bi predstavljale prirodne cjeline i nekadašnje povijesne pokrajine potaknulo – mlađi čitatelji neće vjerovati – autonomaške tenzije koje bi mogle ugroziti Hrvatsku. Po tim, danas gotovo zaboravljenim, teorijama, ako bismo imali Hrvatsku podijeljenu na 5, 6 regija, Dalmacija, Slavonija ili netko drugi bi se htio doslovno odcijepiti.
Naravno da su takve teorije služile samo plašenju naroda u ratno i poratno doba. Danas su manje-više napuštene, djeluju neozbiljno, čak i od salonske desnice. Sam HDZ ih nije spominjao godinama, možda i već koje desetljeće. Štoviše, zadnjih par godina čak i od HDZ-a dolaze ideje kako lokalnu samoupravu treba drugačije regulirati, a čujemo napokon i (prilično obazrive) najave kako bi se neke potpuno besmislene općine mogle ukinuti. Takve najave, dakle, čujemo čak i od vladajućih. Ne bi oni dirali županije, HDZ od njih doslovno živi, ali čak i oni su svjesni da ovako više ne ide.
Zbog čega se sada predsjednik javlja s nečim sasvim oprečnim? Jer je bio na danu županije pa treba hvaliti županije? Kada se stvarao ovaj besmisleni model lokalne i regionalne samouprave, u saboru je sasvim razložno grmio tadašnji HSS-ov zastupnik i narodni tribun Josip Pankretić. Joža, kako su ga svi zvali, čovjek s malo formalne škole, no ogromnog životnog iskustva, mudrosti i govorničkog šarma, ukazivao je na primjeru besmislenost dijeljenja svoje dotadašnje općine na par novih. Sve ono što je rekao i danas stoji.
Isti ustroj s gotovo milijun ljudi manje
U međuvremenu, ima nas gotovo milijun manje, sve te općine i gradovi imaju nebrojno više zaposlenih, lokalna i regionalna samouprava se, uz izuzetke tipa Bjelovara, Varaždina i još nekoliko općina i gradova, pretvorila u najveću kočnicu razvoja i ogromnog gutača narodnog novca, a onda predsjednik Republike ide braniti taj sustav, i to gotovo na isti način kako je to radio Tuđman! Neki analitičari su već primijetili kao Milanović ide stopama prvog predsjednika, ali sada vidimo i da, čini se, dijele razmišljanja. Kakva, ljudi moji, dezintegracija ako bismo umjesto 20 županija plus Zagreb imali pet regija? Vjeruje li tko zbilja da bi to dovelo do "dezintegracije"? Ako netko u to vjeruje – ima problem. Ali ako u to vjeruje osoba kojoj je ustavna zadaća "brinuti se za redovito usklađeno djelovanje te za stabilnost svih tijela državne vlasti", onda imamo problem jer onda predsjednik Republike ima politička ili stvarna priviđenja.
Zamijenimo predsjednika Republike mramornom kockom
A možda predsjednik ima i neke informacije koje mi nemamo? Recimo da se ne sprema baš nikakva reforma, da će se općine s par stotina stanovnika braniti do zadnjeg, da županije nitko ne smije dirati, pa se, eto, onda priključio stavu vladajućih da sve ostane kako je bilo i da se baš ništa u ovoj državi ne mijenja, stavu koji je i doveo do tko dugih kriza i sporog izlaska iz njih.
Zoran Milanović je ovdje postupio ne državnički, već tuđmanovski, u stilu neke, recimo tako, desne struje HDZ-a. Možda je to njegova politička agenda. Možda ga jednostavno nije briga. No, ako je tako, onda možemo definitivno ukinuti biranje predsjednika Republike i zamijeniti ga malo većom mramornom kockom.
Djeluje impozantno, može uz odgovarajuće održavanje trajati kao mjesto obožavanja tisućljećima. Mramorna kocka ne govori pa nema šanse da ispali nešto glupo, što Milanoviću u zadnje vrijeme dobro ide. Ispaljuje gluposti kao da je u pitanju vatromet na kinesku novu godinu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala