Žužulove samoubilačke vježbe

DIPLOMACIJA je, uče nas stari majstori te vještine pregovaranja i razvijanja međunarodnih odnosa, na jednom stupnju rutina, na drugom tehnika, a na trećem, najvišem stupnju - umjetnost.

Ova bi zemlja imala bolji san, u to sam uvjeren, posebice jer pišem u gluho doba noći kada često razmatram koliko je važno kada znamo da naši sugrađani spavaju spokojno, kada bismo mogli vjerovati da je arhitekt hrvatske diplomacije čovjek bogat u tim trima aspektima: da je rutiner, dobar tehničar i pravi umjetnik komuniciranja. I da te vještine posjeduje u mjeri koja je potrebna da se zavučemo u krevete ili ujutro krenemo na posao bez straha da će nas k vragu odnijeti neka auto-bomba ili neki ludi samoubilački bombaš.

Što mislite: da to nije i naša priča ili da smo jako daleko od toga da u nju uđemo? Recite to obiteljima poginulog i ranjenih Riječana od eksplozije autobombe koja je aktivirana pred tamošnjom Policijskom upravom 12. listopada 1995. od strane radikalnih islamista.

Ili, zamislite na trenutak da ste jedan od onih sretnika koji je preživio jednu od deset eksplozija u Madridu prošlog četvrtka.

Ovo navodim zato što, na našu žalost, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul pokazuje da nema rutine, da nije dobar tehničar, i da o umijeću pregovaranja, brate, zna toliko koliko ja o neurokirurgiji. Niente.

Žužul tvrdi da je samo želio izraziti sućut žrtvama terorističkog napada koji se dogodio blizu hotela u kojem je odsjedao dok je bio u Izraelu. Rutiner bi se tu zaustavio. Dobar tehničar bi još povezao izraelske i španjolske žrtve. Umjetnik u komuniciranju bi, možda, još jednom, vrlo diskretno i skromno, pozvao sve strane na mir i na nenasilno rješavanje sukoba. Basta.

Ali Žužul ide dalje i stane petljati se u unutarnje političke odnose Palestinaca vrijeđajući Yassera Arafata kojeg naziva neadekvatnim sugovornikom Izraelaca.

Do te je mjere pretjerao u ocrnjivanju palestinskog vodstva da su izraelski diplomati i novinari konstatirali da ni Amerikanci nisu tako skloni Sharonovoj politici.

Dakle, ničim izazvan, osim potrebom da vježba samoubilačke, pardon, stilske figure kao kad se blamirao kod Tima Sebastiana na BBC-u, Žužul nas je pretvorio u potencijalnu metu islamskih fanatika.

Ministar bi se malo češće trebao sjetiti mudroga Shakespearea koji je, kao da se obraćao diplomatima koji su svoju karijeru započeli u kantini Filozofskog fakulteta u Zagrebu, regrutirani u špijunsku malu školu Tuđmana mlađeg, napisao: Have more than you show, say less than you know (Ne pokazuj sve što imaš, niti govori sve što znaš).

Eh, kada bi barem naš ministar imao što pokazati, i znao o čemu govori.

Drago Pilsel