Operna pjevačica Dunja Vejzović objavila je da vraća titulu počasne građanke Grada Raba, a u svojoj javnoj poruci jasno je poručila da je riječ o odluci koju donosi iz moralne dosljednosti - jer je Marko Perković Thompson proglašen počasnim građaninom toga grada.
"S osjećajem duboke odgovornosti prema javnosti, prema otoku i Gradu Rabu te prema vrijednostima koje sam tijekom cijelog života nastojala živjeti i zastupati, vraćam titulu počasne građanke grada Raba", napisala je na početku objave.
Istaknula je i da ta odluka za nju nije bila laka te da je njezina povezanost s Rabom dublja od bilo kakvog formalnog priznanja.
"Ovu odluku ne donosim lako. Moj odnos prema Rabu za mene je snažniji nego što ga bilo kakvo javno priznanje može izraziti i upravo zato smatram da šutnja u ovom trenutku ne bi bila dostojna ni mene ni grada koji volim", poručila je.
Na znanje: Gradskom vijeću Grada Raba Građankama i građanima Grada Raba Svim Rabljankama i Rabljanima Poštovane i...
Objavljuje Dunja Vejzovic u Petak, 10. travnja 2026.
U središtu njezina istupa nalazi se protivljenje odluci da Marko Perković Thompson bude proglašen počasnim građaninom Raba. Vejzović navodi da za nju takva odluka otvara ozbiljno vrijednosno i moralno pitanje.
"Odluka da se Marko Perković Thompson proglasi počasnim građaninom grada Raba za mene otvara duboko vrijednosno i moralno pitanje. Ne mogu pristati na to da se moje ime i priznanje koje sam primila nalaze u istom simboličkom okviru s odlukom koja, prema mojem dubokom uvjerenju, ne predstavlja ono što smatram dostojnim titule počasnog građanina grada Raba", stoji u objavi.
Podsjetila je i zbog čega je sama dobila to priznanje. Kako je navela, riječ je o godinama rada na jačanju kulturnog života otoka i grada.
"Ja sam, naime, priznanje dobila zbog nastojanja da potaknem intenziviranje kulturnog života: dovođenjem svjetskih umjetnika u grad, organizacijom koncerata važnih hrvatskih orkestara kakvih nema na drugim otocima, pokretanjem akcija očuvanja baštine i drugim inicijativama", napisala je.
U nastavku je objasnila da upravo u toj razlici vidi i ključni razlog svoje odluke. Smatra da su njezina dugogodišnja nastojanja za razvoj Raba nespojiva s motivima zbog kojih je ovogodišnje priznanje dodijeljeno Thompsonu.
"Ta moja dugogodišnja nastojanja usmjerena na razvoj i prosperitet Raba, zbog kojih sam i dobila ovo priznanje, po mojem su mišljenju u suprotnosti s razlozima dodjele priznanja ovogodišnjem laureatu - odnosno s pobudama koje su dovele do izbora M. P. Thompsona - usko shvaćena nacionalnost pod nazivom domoljublja", poručila je.
Posebno je naglasila i vlastito poimanje domoljublja, koje, kako kaže, ne vidi kao pitanje parole ili isključivosti, nego kao etičku kategoriju.
"Za mene domoljublje nikada nije bilo pitanje parole, isključivosti ili ideološke demonstracije. Domoljublje je prije svega etička kategorija: ljubav prema zemlji izražena brigom za njezinu kulturu, za dostojanstvo svakog čovjeka, neovisno o pripadnosti naciji, za povijesnu odgovornost i za vrijednosti humanizma", napisala je.
Dodala je i da u ovoj situaciji nije željela šutjeti te da je spremna odreći se titule kako bi ostala dosljedna vlastitim uvjerenjima.
"Ovdje ne mogu šutjeti. Gestom vraćanja titule želim podići glas i radije biti obična građanka - ili čak samo gošća ovog grada i otoka", navela je.
Na kraju je posebno istaknula da vraćanje titule ne znači odbacivanje Raba. Upravo suprotno, poručila je da taj čin vidi kao izraz poštovanja i ljubavi prema gradu i otoku s kojim ostaje trajno povezana.
"Ovaj čin nije čin odbacivanja Raba - naprotiv. To je čin poštovanja i ljubavi i prema gradu i otoku kojima ostajem duboko privržena, prema njegovim ljudima i prema ideji Hrvatske kakvu želim voljeti i stvarati: otvorenu, kulturnu, dostojanstvenu i moralno odgovornu", poručila je.
Objavu je zaključila rečenicom: "Rab ostaje dio mog srca. Titulu vraćam, ali povezanost s otokom, njegovom ljepotom i ljudima ostaje trajna."
Dunja Vejzović je hrvatska operna pjevačica, ponajprije mezzosopranistica, rođena u Zagrebu 20. listopada 1943. Studirala je grafiku na Likovnoj akademiji, a potom pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na opernoj sceni prvi je put nastupila 1968., a profesionalno je debitirala 1970. u zagrebačkoj Operi.
Najpoznatija je po velikoj međunarodnoj karijeri u europskim opernim kućama, osobito u Wagnerovu i drugom zahtjevnom repertoaru. U biografskim izvorima navodi se da je nastupala s uglednim dirigentima poput Herberta von Karajana, Zubina Mehte, Carlosa Kleibera i Nikole Harnoncourta.