Knjige o osobnom razvoju često obećavaju velike promjene. Nekoliko stotina stranica, nekoliko novih navika i, barem prema tekstu na koricama, trebali bismo postati sretniji, sigurniji i zadovoljniji sobom. Zato smo s određenom dozom opreza uzeli u ruke Malu školu samopoštovanja korejskog psihijatra dr. Yoona Hong-Gyuna.
Knjiga je u Južnoj Koreji postala izdavački fenomen, a prodana je u više od milijun primjeraka. Međunarodno izdanje objavljeno je pod naslovom The Self-Esteem Class, a knjiga je pronašla publiku daleko izvan Koreje.
Nakon čitanja lako je razumjeti zašto. Mala škola samopoštovanja nije knjiga koja pokušava impresionirati kompliciranim psihološkim terminima. Naprotiv, Yoon o samopoštovanju govori jednostavno, kroz svakodnevne situacije u kojima se vrlo lako prepoznati.
Autor ne nastupa s pozicije čovjeka kojem je sve uvijek išlo od ruke
Već u prologu, Yoon ruši distancu između liječnika i čitatelja te piše o vlastitoj nesigurnosti. Opisuje se kao boležljivo i osjetljivo dijete koje nije bilo posebno društveno, nije se isticalo u školi i nije imalo mnogo samopouzdanja. Kasnije govori i o neuspjesima tijekom studija medicine, osjećaju manje vrijednosti i razdobljima u kojima je tražio bijeg u cigaretama, internetskim igrama i izlascima.
Upravo iz tog osobnog iskustva, ali i dugogodišnjeg rada psihijatra, počeo je proučavati odnos između samopoštovanja i životnog zadovoljstva. Njegova osnovna ideja vrlo je jednostavna: način na koji doživljavamo vlastitu vrijednost utječe na mnogo više naših odluka nego što smo svjesni.
Nije riječ samo o tome "volimo li sebe"
Jedna od boljih stvari u knjizi jest to što autor samopoštovanje ne svodi na popularnu poruku "moraš voljeti sebe".
Knjiga je podijeljena u sedam dijelova i postupno prelazi iz objašnjavanja samog pojma samopoštovanja u vrlo konkretne životne situacije. Govori o ljubavnim odnosima, potrebi za tuđim odobravanjem, strahu od prekida veze, osjećaju manje vrijednosti na poslu, neodlučnosti, uspoređivanju s drugima i ljudima koji pretjerano ovise o mišljenju okoline.
Poseban dio posvećen je emocijama koje otežavaju razvoj zdravog odnosa prema sebi: srama, praznine, ambivalentnosti, samoprijezira, krivnje, samosažaljenja, razočaranja, zamjeranja i cinizma.
Kasnije se autor okreće navikama koje potkopavaju samopoštovanje - očekivanju poraza, letargiji, osjećaju manje vrijednosti, odgađanju i izbjegavanju - prije nego što dolazi do konkretnijih načina kako prekinuti te obrasce.
Najzanimljivija je kada u njezinim primjerima prepoznate sebe
To je ujedno iskustvo koje se ponavlja i u dojmovima drugih čitatelja. Jedna je recenzentica napisala da je tijekom čitanja nekoliko puta imala osjećaj kao da autor opisuje upravo nju, a posebno je pohvalila njegove metafore i primjere iz stvarnog života.
Yoon vam neće na svakoj stranici otkriti nešto što nikada niste čuli. Ali vrlo dobro povezuje naizgled nepovezana ponašanja s pitanjem vlastite vrijednosti. Zašto toliko teško donosimo neku odluku? Zašto nas određena kritika pogađa danima? Zašto ostajemo u odnosu za koji znamo da nam ne odgovara? Zašto nam je potrebno da drugi potvrde da smo napravili nešto dobro? Takva pitanja čine knjigu zanimljivijom od klasičnog niza motivacijskih poruka.
Na kraju svakog poglavlja čeka mala vježba
Važan dio knjige su kratke praktične vježbe. Autor ih ne predstavlja kao čudesno rješenje, nego kao male zadatke kojima čitatelja tjera da ono što je upravo pročitao primijeni na vlastiti život.
Upravo su vježbe među dijelovima koje su neki čitatelji posebno pohvalili. Na StoryGraphu jedan čitatelj ističe da mu je knjiga pomogla, ali i naglašava važnu stvar - samo čitanje nije dovoljno, nego se napisano mora prakticirati. Drugi posebno izdvaja poglavlje o bezuvjetnom prihvaćanju i ljubavi prema sebi.
To je zapravo dobar način čitanja Male škole samopoštovanja. Nije knjiga koju nužno treba progutati u dva dana. Mnogo više smisla ima pročitati nekoliko poglavlja, zastati i razmisliti prepoznajemo li nešto od pročitanog u vlastitom ponašanju.
Najveća joj je prednost jednostavnost
Yoon piše kao liječnik koji je mnogo puta slušao ljude kako mu opisuju vrlo slične probleme, ali istodobno kao čovjek koji priznaje da je neke od njih i sam prošao.
Zbog toga ton uglavnom nije docirajući. Ne govori čitatelju da je sam kriv za svoje probleme niti nudi recept prema kojem ćemo od sutra postati potpuno druga osoba. Umjesto toga stalno se vraća jednoj ideji: zdrav odnos prema sebi nije nešto što jednom steknemo i zauvijek zadržimo.
Autor ga uspoređuje s plivanjem. Čak i kada ga naučimo, postoje trenuci kada možemo ponovno početi tonuti. Važno je znati kako se vratiti na površinu.
Knjiga kojoj se možete vratiti kada vam zatreba
Maloj školi samopoštovanja, u izdanju Stilusa, ne bismo pripisivali moć da nekome promijeni život nakon jednog čitanja. Ali lako možemo zamisliti da će mnogi podcrtavati rečenice, vraćati se pojedinim poglavljima ili se prepoznati u nekoj priči mnogo više nego što su očekivali.
Posebno bi mogla odgovarati ljudima koji često traže potvrdu drugih, teško podnose kritiku, ostaju predugo u lošim odnosima, uspoređuju se s okolinom ili imaju osjećaj da njihova vrijednost ovisi o uspjehu, poslu ili tuđem mišljenju.
Međunarodne reakcije dobro pokazuju kakva je to knjiga. Neki čitatelji smatraju je previše osnovnom, dok je drugi ubrajaju među omiljene knjige o samopoštovanju i navode da joj se žele ponovno vratiti. Mi bismo je smjestili negdje između tih dviju krajnosti.
Ne donosi čarobnu formulu i ne otkriva neku veliku tajnu koju nitko prije nije izgovorio. Umjesto toga, na gotovo 300 stranica podsjeća na nešto što je lako razumjeti, ali mnogo teže primijeniti: ne možemo potpuno kontrolirati što drugi misle o nama, ali možemo naučiti da njihovo mišljenje ne određuje koliko vrijedimo.