POSTOJE fenomenalne franšize koje su s nama već desetljećima, ali što se nekih od nas tiče, kao da postoje u paralelnoj stvarnosti. Final Fantasy je upravo takva franšiza. Postoji od 1987. i u tom periodu izrodila je čak 16 glavnih igara, gomilu spin-offova, remakeova, remastera, filmova i serija. Igre su mahom bile hitovi na svim platformama na kojima su se pojavile, a možemo reći da su od kraja osamdesetih do danas bile na gotovo svim glavnim platformama.
No FF me uspješno zaobilazio svih ovih godina. I ne radi se samo o nedostatku interesa za JRPG i već pogrešnoj pretpostavci da se u ovoj poodmakloj fazi nemoguće uključiti u desetljećima građenu priču. Naravno, kao što je poznato svima koji su barem granično zainteresirani za franšizu, više-manje svaki nastavak je priča za sebe, a svi nastavci dijele samo neka opća mjesta što se tiče narativa, mehanike igre i stvarnosti u kojoj se radnja odvija.
Drugim riječima, svaki nastavak je odličan trenutak da se napokon upoznate s jednom od najdugovječnijih i najuspješnijih franšiza u povijesti industrije.
Dobar trenutak da "banete"
E sad, šesnaesti nastavak možda je i dosad najbolja prilika da "banete" u Final Fantasy svijet i provjerite o čemu je riječ. Priča djeluje kao odmak od onoga na što smo navikli i više počiva na temeljima koje smo navikli viđati u klasičnim RPG naslovima, a i same borbe su dinamičnije i više naslonjene na akcijske naslove kao što je Devil May Cry. To, naravno, ne znači da se novi FF ne uklapa u ostatak franšize. Upravo suprotno. Sve ono na što smo navikli i dalje je tu, ali je proživjelo očekivane transformacije i u skladu je s onim što od modernih akcijskih RPG-ova i očekujete.
Osim toga, FF je oduvijek bio fleksibilan i evoluirao na više manje svim poljima, što je u konačnici i osiguralo dugovječnost franšize.
Internetom ovih dana kolaju dezinformacije kako je riječ o sustavu borbe koji je toliko pojednostavljen da se svodi na mahnito pritiskanje jedne tipke. Iako se ne radi o potpunoj laži, radi se o zlonamjernom izvrtanju činjenica jer ovaj pojednostavljeni tip borbe dio je opcija pristupačnosti i/ili tip razina težine u potpunosti olakšan za igrače koje zanima samo priča. No i u tom se slučaju ne radi o pritiskanju jedne tipke.
Između ostalog, igra u kasnijoj fazi nudi bezbroj kombinacija koji borbe čine još zanimljivijima.
Akcijski RPG ili akcijska igra s RPG elementima?
Međutim, treba se osvrnuti na jedan bitan detalj, a to je da igra nema pretjerano dobro razvijene RPG elemente. Definitivno funkcionira kao akcijska igra, ali RPG sustav svakako je mogao i trebao biti kompleksniji. U današnje vrijeme mnoge akcijske igre s elementima RPG-a imaju daleko bolji RPG sustav od ovog, barem na papiru, prvenstveno RPG naslova s akcijskim elementima. Kao što sam već rekao, to može biti odlična stvar za one u potrazi za brzom akcijom, ali ne tako dobra za one koji očekuju RPG naslov.
Što se priče tiče, vodimo Clivea Rosfielda, prvorođenog sina vladajuće obitelji vojvodstva Rosario, jedne od regija Valisthee, svijeta u kojem je radnja smještena. Clive je zaštitnik svog mlađeg brata Joshue, koji posjeduje moć Feniksa. Na dan na koji je Joshua trebao postati Dominant Feniksa utvrdu napadaju pripadnici Sanbreque i ubijaju njihovog oca. Tu se pojavljuju Cliveova zla majka Anabella, čarobna vojska, različiti Dominanti, potraga za osvetom i rat između šest nacija koje vode Valistheu. Uglavnom, kao i svaki FF, i ovaj je nemoguće jednostavno prepričati prije nego što se pretvori u kompletni i nejasni džumbus.
Ono što je bitno jest da priča drži vodu, da su glumci daleko bolji nego u prethodnim nastavcima i da me zaplet prvi put iskreno zaintrigirao i tjerao da idem dalje. Budući da nisam zaljubljenik u FF, to može biti dobra ili loša stvar za zagrižene fanove.
Jedna od najljepših igara nove generacije
I za kraj, treba se osvrnuti i na grafički dio koji je besprijekoran. Final Fantasy igre oduvijek su izgledale fenomenalno, ali svakim novim nastavkom izgledaju sve bolje. Šesnaestica bez pretjerivanja spada među najljepše igre današnjice, a raznolikosti lokacija, dizajn likova, pozornost posvećena najsitnijim detaljima i generalna "ispeglanost" same igre čine je jednim od naslova koje ne biste trebali propustiti. Čak i ako dosad niste bili skloni franšizi.
Treba još spomenuti i glazbu Masayoshija Sokena, koji je odradio fenomenalan posao i skladao jedan od pamtljivijih soundtracka novijeg datuma.
Sve u svemu, Final Fantasy XVI ispunio je očekivanja na svim poljima, ali nadamo se da ćemo u budućnosti ipak dobiti ravnotežu između akcije i RPG-a. Između ostalog, FF XVI nas je podsjetio koliko je dobro vidjeti igru koja je objavljena bez nebrojeno puno bugova i nedostataka koje razvojni timovi popravljaju mjesecima nakon izlaska. Iako to ni inače nije čest problem na PS-u, serija nezavršenih naslova postala je prilično iritantna pa je dobro tu i tamo vratiti se u stara dobra vremena kada smo kupovali igre koje u potpunosti funkcioniraju.
Ocjena: 9/10
Primjerak igre ustupila Sancta Domenica.