BARBARA Joan "Barbra" Streisand, rođena 24. travnja 1942. u Brooklynu, u New Yorku, odrasla je u židovskoj obitelji u kojoj su siromaštvo i gubitak bili duboko urezani u svakodnevicu.
Njezin otac Emanuel, koji je radio kao učitelj u srednjoj školi, umro je od posljedica epileptičnog napadaja kad je Barbra imala samo 15 mjeseci. Majka Diana, bivša tajnica i pjevačica, ostala je sama s dvoje djece, a život im se iz financijske sigurnosti naglo pretvorio u borbu za opstanak.
Djetinjstvo joj je bilo obilježeno emocionalnom distancom i nedostatkom roditeljske podrške, zbog čega se osjećala kao izopćenica među svojim vršnjacima. Streisand je već kao djevojčica znala da želi postati glumica. Glazbu je voljela, ali glumu je smatrala svojom istinskom ambicijom.
S trinaest godina snimila je prvi demo, a u srednjoj školi bila je dio zbora u kojem je pjevala s kolegom Neilom Diamondom.
Bila je odlučna, samouvjerena i talentirana, a nakon što je završila srednju školu sa samo 16 godina, unajmila je mali stan u New Yorku kako bi mogla ići na audicije u lokalnim kazalištima unatoč protivljenju svoje majke.
Prve nastupe imala je u malim klubovima, gdje je redovito pjevala za večeru i nekoliko dolara. Njezin glas, nevjerojatnog raspona i osjećajnosti, ubrzo ju je izdvojio iz mase. Ipak, pozornost šire publike i glazbene kritike privukla je 1962. izdanjem albuma The Barbra Streisand Album, koji joj je donio dva Grammyja.
I dok je glazbena karijera brzo rasla, Streisand se uporno vraćala svojoj izvornoj ljubavi – glumi. Godine 1968. debitirala je na filmu ulogom Fanny Brice u Funny Girl, adaptaciji istoimenog brodvejskog mjuzikla.
Film je postigao ogroman uspjeh, a Streisand je za svoj debi osvojila Oscara za najbolju glavnu glumicu. Taj trenutak označio je početak jedne od najdugovječnijih i najutjecajnijih filmskih karijera u povijesti američke kinematografije.
U filmovima kao što su Hello, Dolly! (1969.), The Way We Were (1973.) i A Star Is Born (1976.) Streisand je spajala glumački instinkt i glazbeni talent pružajući likovima autentičnost i dubinu.
Barbra Streisand nije prihvaćala pasivnost ni u životu ni na filmskom platnu. U vrijeme kad su žene rijetko preuzimale kontrolu nad produkcijom, ona je osnovala vlastitu producentsku kuću Barwood Films.
Godine 1983. režirala je i glumila u filmu Yentl, priči o židovskoj djevojci koja se prerušava u mladića kako bi mogla studirati. Film je bio rizičan projekt, ali je osvojio Zlatni globus za najbolji film, a Streisand je postala prva žena u povijesti koja je osvojila Zlatni globus za režiju.
Nastavila je režirati i producirati filmove koji su odražavali njezine interese - emotivne priče sa snažnim ženskim likovima, često prožete temama identiteta, obitelji i neostvarenih želja. Među njima se ističu The Prince of Tides (1991.) i The Mirror Has Two Faces (1996.), koji su dodatno učvrstili njezinu poziciju u Hollywoodu ne samo kao glumice nego i kao redateljice.
Uspjeh je pratila i neprestana potreba za potvrđivanjem - zbog izgleda, glasa, židovskog podrijetla i ambicije koju mnogi nisu znali ili htjeli prihvatiti. Streisand nikad nije operirala nos unatoč pritiscima studija, a nije ni promijenila svoje prezime kako bi bilo zvučnije. Upravo je zbog ustrajnosti u očuvanju vlastitog identiteta postala simbol autentičnosti.
Iako je privatni život Barbre Streisand često bio tema tabloida, ona se uvijek držala podalje od senzacionalizma. Bila je u braku s glumcem Elliottom Gouldom, s kojim ima sina Jasona, a kasnije se udala za glumca Jamesa Brolina, s kojim je u dugogodišnjem braku.
Uz glazbu i film, posvetila se i društvenom angažmanu. Aktivna je u borbi za ženska prava, zaštitu okoliša, LGBTQ+ ravnopravnost i liberalne političke vrijednosti. Osnovala je vlastitu zakladu koja financira brojne humanitarne projekte, a posebno se zalaže za ravnopravnost u medicini i pristup obrazovanju.
Barbra Streisand osvojila je brojne nagrade: dva Oscara, deset Grammyja, pet Emmyja, nagradu Tony, Zlatne globuse i Predsjedničku medalju za slobodu. Jedna je od rijetkih ljudi koji su osvojili sve četiri glavne američke nagrade za izvedbene umjetnosti (EGOT), a njezin doprinos glazbi i filmu smatra se svevremenskim.
Unatoč povremenim povlačenjima iz javnog života, vraćala se koncertima, objavljivala albume i sudjelovala u javnim debatama.
Barbra Streisand nije samo glumica, pjevačica ili redateljica, ona je kulturna ikona. Njezina karijera traje više od šest desetljeća, a tijekom tog vremena odbijala je šutjeti i uklopiti se te je upravo zbog toga ostala jedna od najsnažnijih i najutjecajnijih ličnosti američke popularne kulture.