Vrijedi li potrošiti sedam i pol sati života na seriju 3 Body Problem? Provjerili smo

Foto: Press

Kreatorski duo David Benioff - D.B. Weiss, popularni D&D, ponovo se vratio na scenu ekranizacijom još jednog velikog djela iz domene fantastike. Ovoga puta s naznakom znanstvena, prije nego epska, mada priča čuvene trilogije romana Liu Cixina Sjećanje na prošlost Zemlje, po kojoj je snimljena, doista ima epske razmjere.

Vrijedi gledanja

I ovoga puta, kao i u slučaju Igre prijestolja, pokazale su se neke slabosti koje je u slučaju svoje prve velike ekranizacije ovaj dvojac vješto skrivao, no sada su gotovo na samom početku izišle na vidjelo. Ali prije bilo kakvog kritiziranja, da odmah razriješimo dilemu onoga tko je na tekst kliknuo uslijed premišljanja treba li ovome posvetiti oko sedam i pol sati života ili nastaviti dalje i ignorirati cijelu priču. Odgovor je - da, vrijedno je.

Literarni predložak, roman koji je nagrađen nagradom Hugo, najvećom za znanstvenu fantastiku, prva velika sci-fi trilogija 21. stoljeća, sadrži dovoljno uzbudljivih i pertinentnih koncepata koji su se neminovno zadržali i u ovoj solidnoj Netflixovoj adaptaciji.

 

Seriju valja pogledati ako ste, što bi se reklo, noob i ako ste za Tri tijela tek načuli, ali (ovo mogu i osobno potvrditi) ona vam može biti zanimljiva i ako ste knjige pročitali - pa makar proveli sve te sate gunđajući i frkćući na sve netočnosti i nedosljednosti koje će nažuljati fana i znalca u vama. 

Ruku na srce, ona je mnogo toga, ali dosadna nije.

Kao što uvijek napomenem - sve adaptacije volim ocjenjivati i o njima suditi na osnovu toga koliko su samoobjašnjive i koliko mogu stajati na vlastitim nogama, bez pomoći romana, stripa, videoigre ili starijeg filma na kojem su potencijalno zasnovane. Tako je i u ovom slučaju i tu 3 bodies dobiva prolaznu ocjenu. Pa opet, u nekim je dijelovima zaškripalo jer, u trenutku kada izgube pisani temelj pred sobom, Benioff i Weiss neminovno krenu pomalo fulati s kvalitetom.

Originalna priča...

Originalna priča prvog romana se događala u potpunosti u Kini i u tome je, između ostalog, ležala misterija njene privlačnosti. Veliku trilogiju o nanotehnologiji, vanzemaljskim rasama, mikrokozmosu, invaziji na Zemlju i, naravno, problemu tri tijela mogao je napisati bilo tko. Međutim, ako se velike dveri Zabranjenog grada otvore i mi dobijemo tu istu priču, ali iz perspektive najstarije i donedavno najmnogoljudnije nacije i kulture na svijetu, onda sve postaje drugačije. 

Na snazi dodaje i činjenica da Liu Cixin nije neki prebjeg u Ameriku ili Britaniju niti je u pitanju nekakav zatočeni disident čije oslobađanje traži moderni Hollywood. Naprotiv, to je čovjek koji i dalje živi, čini se, sasvim zadovoljno, u ovoj zemlji i vrlo često u intervjuima ističe podršku određenim diskutabilnim odlukama svoje vlade koje na zapadu izazivaju zgražanje. Upravo zbog toga njegova priča jest jedan od većih prodora autentičnog lokalnog glasa u zapadni mainstream. 

Prva narativna linija, kako u romanu tako i u seriji, prati Ye Wenjie, kćer osuđenog znanstvenika tijekom Maoove Kulturne revolucije 60-ih godina, njeno zatočeništvo u radnom logoru u Unutarnjoj Mongoliji i dospijeće do tajne vojne istraživačke stanice Crvena obala, gdje će se odigrati njena drama i biti donesene odluke s dalekosežnim posljedicama.

...uz dozu anglosaksonizacije

Kada je druga “moderna” linija u pitanju, razumljivo, D&D nisu mogli ostati vjerni Cixingu, već su je, umjesto u Peking, smjestili u današnji London. Tu im se, nažalost, od prve epizode počinje događati ono čemu smo bili svjedoci u poznim sezonama Game of Thronesa. Umjesto jednog glavnog junaka (u romanu stručnjak za nanotehnologiju Wang Miao), dobivamo ansambl od pet znanstvenika, oksfordsku petorku, uredno rasno i etnički disperziranih s, po duhu vremena, ispravnom rodnom raspodjelom sposobnosti.

I ovo je, da budemo jasni, razuman postupak iz marketinške i poslovne perspektive - moderna publika vjerojatno bi bila odbijena serijom koja je više od 95% na kineskom, ali istodobno dijalozi iz D&D pera postaju slabiji, likovi se razvodnjavaju i taj londonski dio serije, iako napravljen da bude komunikacijski most za zapadnu publiku, biva manje zanimljiv.

S mnogo više gušta pratimo priču o Ye Wenjie; njenoj odiseji kroz kineski kazneno-popravni sustav, tajne baze, kineski SETI program, osobnu osvetu i napokon sudbinsku odluku koja bi, pravilno ispričana, dobila dublji smisao, motivaciju i opravdanje - za čime gledatelj vapi, a serija mu pruža tek na žličicu.

Ovo skraćivanje kineskog dijela i uvođenje novijih anglosaksonskih (rođenih ili migriranih) likova i podzapleta samu je priču prvog romana modificiralo, pa zapravo sve ono što imamo u njoj organski završava u, mora se reći, odličnoj petoj epizodi serije - Sudnji dan.

Preostale tri dopunjene su konceptima iz drugog i trećeg romana te naracija u pojedinim trenucima ima neujednačen ritam, neka velika otkrića dolaze prebrzo i nisu suptilno građena, već samo pljusnuta gledatelju u lice, čime im se oduzima naboj i umanjuje efekt. Na kraju maltene dobivamo zbrzanu prvu i na frustrirajućem mjestu presječenu drugu sezonu, spojene u jednu. 

Detaljnije rečeno: tu je čudni globalni fenomen, koji u originalnoj priči iskušava Wang Miao, a ovdje spopada znanstvenicu Auggie Salazar, koja u jeku neobjašnjivih samoubojstava velikih znanstvenika diljem svijeta pred očima počne vidjeti optičku iluziju tajmera koji odbrojava.

Što će se dogoditi kada brojke dođu do nule, može se samo pretpostaviti. Istodobno, drugih dvoje članova oksfordske petorke, Jack Rooney i Jin Cheng, otkrivaju V.R. šljem koji ostaje iza njihove mentorice Vere Ye, koja je, poput ostalih znanstvenika, počinila samoubojstvo. Ispostavlja se da vas ovaj šljem potpuno, trodimenzionalno, sa svim osjetima, uranja u bizaran svijet simulacije, gdje pod krinkom videoigre morate riješiti titularni problem tri tijela, tj problem nestabilnog solarnog sistema tog svijeta, kako biste igru kompletirali.

Prikaz njihovih reakcija na ovu gotovo nadnaravnu tehnologiju je nekonzistentan i naivan i pritom imamo dojam da su nam glavni momenti razvoja ovog motiva, koji je činio okosnicu romana i bio jedan od njegovih trademarkova, u seriji nedovoljno upotrijebljeni. Interakcija s ostalim članovima petorke, gdje nespomenuta dvojica znanstvenika Saul Durand i Will Downing u prvim epizodama “vise na klupi” u odnosu na zaplet, gotovo je nepostojeća, dok, naravno, stvari potpuno ne odu kvragu.

Morate zažmiriti na jedno oko

Poput njega, i mnogi drugi motivi i koncepti, nevezano za vaše poznavanje znanosti ili jeste li roman čitali ili ne, zahtijevaju od vas da zažmirite na jedno oko i pojačate suspenziju nevjerice kako bi serija uopće funkcionirala i nastavila se kotrljati.

Primjerice, kada postane jasno (a to je već iz trailera jasno) da se radi o globalnoj zavjeri koja priprema Zemlju za invaziju vanzemaljske rase, imamo trenutak u kojem alieni, koji desetljećima komuniciraju u real timeu sa svojim zemaljskim uhodama na tečnom engleskom, prvi put postaju svjesni koncepta laganja, a sve nakon što im jedan od likova pročita bajku o vuku i Crvenkapici?!

Pa onda, činjenica da projekt (the Plan) za obranu Zemlje vodi Thomas Wade (Liam Cunningham aka Davos Seaworth), Englez i šef nekakve opskurne “službe” - kojoj se prešutno povinuju i kineska vlada, i armija, i Rusi, i Putin, i EU, i Petro monarhije, i Izrael, i Amerikanci, i Rothschild, i Bill Gates, i Elon Musk, i općenito svi oni koje bismo u razvoju ovakvog scenarija morali vidjeti okupljene u nekom ekvivalentu velike ratne sobe iz Kubrickovog Dr. Strangelovea. 

Ali… tako bismo mogli nabrajati do besvijesti, a kao što već napomenusmo, uz sve mane, idejna potka na koju se Netflixova adaptacija oslanja ipak je previše bremenita intrigantnim idejama da bi vas, i u nekom daleko traljavijem uratku, ostavila potpuno hladnim.

Ako ništa, ona vam može biti korak koji će vas potaknuti da se latite samih romana i pročitate ih. Samim tim, bit ćete spremni u budućnosti za neke nove serije i filmove koji bi sve više i više mogli početi dolaziti iz Kine. 

Ne čini se nezamislivim dan kada ćemo, umjesto jeftinom robom, biti preplavljeni zavodljivom pop kulturom koja nam više neće izgledati vanzemaljski, nego zapravo veoma blisko i poznato. They are indeed coming.  

Pročitajte više