U SLUČAJU da stalno kasnimo, možda patimo od malo poznatog sindroma kroničnog kašnjenja, donosi britanski The Sun. Kako objašnjava psihologinja Becky Spelman, sindrom kroničnog kašnjenja odnosi se na nemogućnost prepoznavanja koliko je vremena prošlo ili procjene koliko će nešto trajati.
Tako se možemo pronaći u situaciji da trčimo na autobus u zadnji trenutak, ne ispunjavamo rokove na vrijeme ili mislimo da će nam za određeni zadatak trebati 30 minuta, a zapravo će nam trebati dvostruko. Iako će to gotovo svaka osoba do neke mjere iskusiti tijekom života, sindrom kroničnog kašnjenja je zapravo trajna iskrivljena percepcija vremena, objašnjava psihologinja.
Iako ovaj sindrom sam po sebi nije medicinsko stanje, liječnici ga često koriste za objašnjavanje gubitka osjećaja za vrijeme.
''Sindrom kroničnog kašnjenja često se povezuje s neurorazvojnim stanjima kao što je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, odnosno ADHD", rekla je dr. Spelman koja dodaje kako ne znači da moramo imati ADHD da bismo imali problema s upravljanjem vremenom.
Kako objašnjava, sindrom kroničnog kašnjenja ponekad se također može dogoditi kada naši mozgovi pate od takozvane izvršne disfunkcije. Tada se događa nešto što znatno ometa sposobnost našeg mozga da kontrolira i regulira misli, emocije te ponašanje.
"Kada se to počne događati, može biti teško planirati, organizirati ili upravljati vremenom", dodaje psihologinja. Studije pokazuju kako i ADHD i sindrom kroničnog kašnjenja imaju veze s hiperfokusom, stanjem kada je osoba toliko zaokupljena određenim zadatkom da doslovno može isključiti sve ostalo. To možemo primijetiti kada radimo nešto što nam se čini vrlo zanimljivim, a vrijeme kao da leti.