Stalno razmišljate o hrani, preispitujete svoje izbore i osjećate se preplavljeni žudnjom? Možda doživljavate takozvani food noise (buku hrane), koncept koji nije nov, ali je izraz postao popularan tek 2023. godine, piše BBC.
Iskustvo koje se danas naziva food noise ranije se opisivalo kao zaokupljenost hranom, žudnja ili mentalni obrasci povezani s poremećajima prehrane. U osnovi, radi se o ustrajnim, nametljivim ili ponavljajućim mislima o hrani.
To se može manifestirati kao stalno razmišljanje o tome što sljedeće jesti, osjećaj preokupiranosti hranom ili dijetom, izbjegavanje određene hrane ili razvijanje strogih prehrambenih navika i pravila.
Fenomen je usko povezan s izloženošću porukama kulture dijeta i samom praksom držanja dijeta. Ljudi često postaju zaokupljeni hranom kada je ograničavaju. Mozak takvo ograničavanje može doživjeti kao glad, odnosno potencijalnu prijetnju, što pažnju usmjerava na hranu - čak i kada je nema u blizini.
Razmišljanje o hrani je normalno. Većina ljudi razmišlja o tome što će jesti za večeru, primjećuje kada je gladna ili sita te se raduje ukusnom obroku.
Food noise, s druge strane, ustrajan je i nametljiv. Javlja se i kada osoba nije gladna - ponekad čak i kada je sita - i često je snažno emocionalno obojen. Može biti popraćen krivnjom, opsesivnim mislima ili stalnom zaokupljenošću. Ometa kvalitetu života na način na koji to uobičajene, zdrave misli o hrani ne čine.
Osoba koja se nosi s food noiseom često ga doživljava kao vrlo ometajućeg te se može teško koncentrirati na poslu ili biti istinski prisutna u trenucima s bliskim ljudima. Često pretjerano analizira prehrambene izbore, postavljajući si pitanja poput: treba li to pojesti, hoće li se zbog toga osjećati loše, je li zdravo ili treba uzeti još.
Često se javljaju krivnja, sram i tjeskoba vezani uz prehrambene odluke, što je nerijetko povezano s poremećenim obrascima prehrane i teškim mislima o izgledu tijela i tjelesnoj težini. Ponekad se pojavljuje zajedno s pretjeranim vježbanjem ili se pogoršava u fitness okruženjima koja potiču kruta pravila prehrane i treninga.
Postoji više strategija koje mogu pomoći u smanjenju food noisea.
Tjedno planiranje obroka i redovita kupovina namirnica mogu smanjiti impulzivne odluke pod stresom. Redoviti, uravnoteženi obroci svakih nekoliko sati pomažu održati stabilnu razinu hormona gladi i sitosti. Preskakanje obroka može pojačati kasniju žudnju.
Snaga volje ima ograničenja. Smanjivanje dostupnosti hrane kojoj je teško odoljeti može olakšati svakodnevne izbore. Ipak, povremena konzumacija kalorične hrane ne znači neuspjeh niti razlog za samokritiku.
Ograničavanje i moraliziranje hrane često pojačavaju opsesivne misli. Podjela hrane na "dobru" i "lošu", "zdravu" i "nezdravu" može potaknuti osjećaj zabrane, što dodatno hrani food noise.
Kada se pojavi food noise, korisno je zastati i razmotriti što je u tom trenutku doista potrebno. Ponekad je riječ o gladi, ali ponekad o potrebi za utjehom, odmorom, zabavom ili društvenim kontaktom.
Stres može pojačati žudnju i prejedanje. Aktivnosti poput kretanja, opuštanja ili hobija mogu pomoći u regulaciji napetosti bez okretanja hrani.
Doživljavanje food noisea ne znači da s osobom nešto nije u redu niti da će to trajati zauvijek. Često je riječ o načinu na koji mozak pokušava zaštititi od gladi ili ublažiti emocionalnu nelagodu. Rad na odnosu s hranom, razumijevanje emocionalnih potreba i razvijanje drugih načina "hranjenja" osim samog jela mogu postupno utišati mentalnu buku i pomoći da hrana ponovno zauzme uravnoteženo mjesto u životu.