KRAJEM OVOG ili početkom idućeg mjeseca Napoli će matematički osigurati titulu prvaka Italije koja se čeka 33 godine, još od dana Diega Armanda Maradone. Ulice Napulja dugo vremena nisu bile šarenije. Navijači su ih okitili u plavo-bijele boje klupskog dresa i gradu koji je i inače obilježen šarenilom i neprestanim šušurom na fasade i balkone dodali još tisuće vrpci, transparenata i murala.
Velika većina Napolitanaca obožava nogomet, a proslava naslova bit će najveća fešta u ovom dijelu svijeta i zato što u pobjedama na terenu vide svoju osvetu bogatijim centrima moći na sjeveru Italije. U Napulj sam došao zbog nogometa, ali u ovom gradu nemoguće je zaobići i vrhunsku domaću kuhinju.
Torta osimhenka
Uz Maradonu i nogomet, hrana je nešto po čemu je Napulj najpoznatiji. Najnoviji hit u gradskoj kulinarskoj ponudi spaja te dvije strasti u jedno. Izgled torte osimhenke inspiriran je Victorom Osimhenom, nigerijskim napadačem koji je ove sezone najbolji strijelac Napolija i jedan od ključnih pojedinaca u pohodu na titulu.
Torta je prelivena čokoladnom glazurom i posuta izmrvljenim keksima koji imitiraju ofarbanu kosu afričkog napadača, a tu je čak i njegova maska koju nosi od prošle sezone kada je slomio jagodičnu kost. Sa svojim golovima Osimhen je polako počeo graditi status živuće legende u Napulju, njegovi dresovi i maske su posvuda, pa nije čudno da je poslužio i kao inspiracija gradskim slastičarima.
Osimhenke je moguće vidjeti na gotovo svakom koraku u povijesnom centru grada gdje su nude uz ostale lokalne slatkiše. Ne prodaju se na fete, već isključivo cijele, a raspon cijene je uglavnom od 20 do 25 eura. Kao ljubitelj nogometa i slatkog odlučio sam kušati osimhenku, ali na samom izvoru.
Ova torta prvi put je napuljskoj javnosti predstavljena krajem veljače u ponudi slastičarne i pekare Fresco Forno (slobodni prijevod: Svježe iz peći). Osimhenka je odmah postala hit, a njenog tvorca Giuseppea Mellonea ubrzo je podsjetio sam Osimhen, vidno oduševljen šećernim omažom.
Fresco Forno nalazi se duboko u Scampiji, kvartu na sjeveru grada, daleko od mora i najpopularnijih turističkih sadržaja. Scampiju i okolne kvartove bije glas opasnih četvrti. Tamo je sniman veći dio serije Gomorra čiji su glavni junaci uglavnom članovi lokalne mafije i narko-kartela.
18 stanica do torte
Unatoč reputaciji kojoj je doprinijela televizija i uobičajene predrasude o periferiji i sirotinji, Scampia za slučajne prolaznike koji ne traže probleme nije ništa opasnija od drugih dijelova Napulja ili većine drugih kvartova drugih milijunskih gradova. Čak i u Scampiji postoje gentrifikacijski trendovi koji istiskuju lokalce u korist turizma, ali to su teme za druge rubrike.
Na stanici metroa kod željezničkog kolodvora Garibaldi na mapi brojim da me od Scampije dijeli 18 stanica, tj. čitava dužina linije broj 1. Prilazim lokalnom momku i pitam ga koliko vožnja traje.
"Oko 25-30 minuta" odgovara, nakon čega uzvraća protupitanjem "Ako smijem pitati, zašto ideš tamo? Nije baš turističko područje", nakon mog odgovora da tamo idem zbog Victora Osimhena i torte djeluje samo mrvicu manje zbunjeno.
Prvi dio vožnje ide metroom, a drugi nadzemnom prugom s koje puca pogled na Vezuv. Na 18. stanici Piscinola-Scampia izlazim i stepenicama silazim u kvart, nakon čega uz pomoć Google Mapsa krećem otprilike u smjeru Fresco Forna.
U kvartu je kaos
Kada vam kvart nije poznat, smjer je jako lako i uz pomoć Googlea promašiti. Glavna stvar po kojoj se Scampia na prvu razlikuje od ostatka grada je što u njoj nema nikakvih vidljivih planova urbanog planiranja. Ljudi su ovdje bili prisiljeni sami rješavati stambeno pitanje, što je rezultiralo priličnim kaosom u rasporedu ulica.
Dok hodam prema svojoj gurmanskoj destinaciji u glavi mi je vers Kreše Bengalke "Split je Scampia ka' Napulj", jer je okolina skoro pa identična kvartovima poput Mejaša. Nakon petnaestak minuta hoda od stanice dolazim do tražene slastičarne koju je teško primijetiti doslovno dok ne stanete na ulazna vrata.
Fresco Forno nalazi se u prizemlju manje zgrade i s vanjske strane nema nikakvog znaka ili natpisa. Iznad ulaza visi navijačka zastavica koja prikazuje buduće šampione, Osimhena i njegove suigrače, ali njih je po cijeloj Scampiji i drugim kvartovima toliko da vam ne mogu poslužiti kao putokaz.
Ulazim i koristim dobar dio svog skromnog fonda talijanskih riječi da pozdravim radnicu iza pulta i još uvijek se pitam jesam li na pravom mjestu. Skrećem pogled udesno i shvaćam da jesam jer se u velikom hladnjaku hladi nekoliko osimhenki.
Poput gospodina koji je u isto vrijeme stigao vespom, naručujem jednu, predstavljam se kao sportski novinar i pokušavam saznati nešto više o torti, ali bez znanja talijanskog to nije lako.
Nije da Napolitanci nisu poligloti, osim talijanskog služe se i svojim specifičnim dijalektom koji je priznat kao zaseban jezik, a mnogi od njih dobro barataju s francuskim i španjolskim, ali s engleskim većinom nisu na "ti".
Kretaor Giuseppe
Srećom, radnica u Fresco Fornu je dozvala kolegu Fabija koji mi je u nastavku razgovora služio kao prevoditelj. Govori da prodaja osimhenki ide odlično i da dnevno znaju ispeći 50 komada. Na pitanje tko je idejni izumitelj torte odgovara: "my friend Giuseppe", i pokazuje na gospodina srednjih godina koji se nalazi iza staklenog zida, u dijelu slastičarnice u kojem se nalaze peći.
Fabio Giuseppeu prenosi moju zamolbu da ga fotografiram s njegovom kreacijom, a on pristaje, daje znak da pričekamo i odlazi u prostoriju u stražnjem dijelu proizvodnog pogona.
Otamo se vraća za nekoliko sekundi sa svojom radnom uniformom, tj. bijelom slastičarskom kutom koju navlači na sebe, uzima osimhenku i spremno pozira, uz napomenu da pripazim da u kadru bude i natpis s imenom njegove slastičarne.
"Čokolada, biskvit, mousse, slana karamela i keksi", nabraja Giuseppe sastojke svoje kreacije. Otkako mu je ona pribavila određenu slavu, omiljeni trenutak mu je upoznavanje onoga po kome ju je osmislio.
"Navijam za Napoli cijeli svoj život. Kada nas je Osimhen došao posjetiti, ostvario mi se san, san svih nas koji radimo ovdje. Posjetio sam ga u njegovoj kući i zajedno smo jeli tortu, jako mu se svidjela", govori.
Jeftinija od kopija u centru
Kada sam mu rekao da sam u grad došao vidjeti pripreme za proslavu Scudetta, Giuseppeu se raspoloženje dodatno popravlja i oduševljeno mi baca pet. Nakon razgovora odrađenog uz Fabijovu asistenciju, Giuseppe pakira tortu u kutiju i nosim je nazad na vlak. Njegov original jeftiniji je od kopija u centru gradu, cijela torta košta 18 eura.
Ako je razrežete na osam debelih kriški dobivate iznos od 2.25 eura po komadu, što je vrlo povoljno. Ako ste ovih dana poduzetnik u Napulju, vjerojatno ćete uspjeti prodati bilo što na što nakeljite neki simbol toliko voljenog kluba ili lice nekog od njegovih igrača.
Međutim, čim razrežete osimhenku, vidljivo je da se Giuseppe nije potrudio samo oko njenog vanjskog izgleda, već i oko punjenja. Iznutra je čine tri sloja čokoladnog biskvita i dva sloja moussea pomiješanog sa slanom karamelom. Biskvit je lagan i odličan, u skladu sa standardima napuljskih slastičarnica i pekarnica. Peciva koja ovdje imaju malo ili nimalo nadjeva su uglavnom toliko ukusna da se mogu jesti i sama.
Izmrvljeni keks na vrhu sličan je Plazmi, a čokoladna glazura je taman dovoljne debljine da održava kompaktnost fete s mekim punjenjem. Giuseppeov mousse je lagan i idealno se slaže s nešto snažnijim okusom i ljepljivom teksturom slane karamele.
Nema mane
Sve je na torti jestivo uključujući i Osimhenovu masku koja će one mušterije koje imaju iskustvo osnovnih katoličkih sakramenata podsjetiti na hostiju, samo slađeg i punijeg okusa. Kao što je Osimhen jedan od najkompletnijih ofenzivnih all-aroundera današnjice, tako i torti posvećenoj njemu nije moguće pronaći ijednu manu.
Nigerijac je svakim danom sve veći idol Napolitanaca. Ako u budućnosti "zgriješi" u maniri Maurizija Sarrija i Gonzala Higuaina koji su usprkos nekoć kultnom statusu u Napulju preši u redove najmržeg rivala Juventusa, to će ostati dugo vremena nakon što se pod Vezuvom proslavi toliko očekivani Scudetto.
Torta osimhen zaslužuje najvišu ocjenu u kategoriji okusa, cijene i izgleda i izum Giuseppea Mellonea s razlogom je toliko tražena roba među domaćim i stranim sladokuscima. Ako ste u mogućnosti i ljubitelj brzog nogometa i/ili ponekad usporenog mediteranskog stila života i dobre hrane - posjetite Napulj, pojedite osimhenku.