Plastične posude za hranu neizostavan su dio gotovo svakog kućanstva zbog svoje praktičnosti, no sve su glasnija upozorenja o kemikalijama koje mogu ispuštati u hranu. Mnogi se stoga pitaju trebaju li svu plastiku zamijeniti staklenim ili čeličnim alternativama. Kako bismo dobili jasniji odgovor, za savjet smo pitali dr. Heather Whitehead, znanstvenicu s UL Research Institutes, čija je nedavna studija otkrila da određene plastične posude mogu pridonijeti prisutnosti takozvanih "vječnih kemikalija" ili PFAS spojeva u hrani, piše Simply Recipes.
Praktični savjeti za smanjenje rizika
Dr. Whitehead savjetuje da se umjesto potpunog izbacivanja plastike iz kuhinje usredotočimo na svakodnevne navike koje možemo kontrolirati. Kao prvo i najvažnije, preporučuje da se plastika što manje koristi u mikrovalnoj pećnici i drži podalje od izvora topline. Njezin je savjet i postupna zamjena plastike onim što naziva "staromodnim materijalima" poput stakla, nehrđajućeg čelika, lijevanog željeza i keramike.
Pristup dr. Whitehead nije "sve ili ništa", već se temelji na nizu manjih promjena koje je i sama uvela u svoj život. "Kod kuće sam s vremenom postupno zamijenila materijale, smanjila sam broj proizvoda koje posjedujem, a hranu iz originalne ambalaže prebacujem u staklene ili čelične posude ako je namjeravam duže čuvati", objašnjava ona. Ističe kako se male promjene s vremenom zbrajaju i donose značajnu razliku.
Trebamo li zamijeniti sve plastične posude?
Na pitanje treba li zamijeniti baš sve plastične posude, iskren odgovor je - učinite što možete i kada možete. "Iako je potpuna zamjena lijep ideal, u praksi to može biti teško i nepraktično izvesti", kaže dr. Whitehead.
Staklo i nehrđajući čelik smatra izvrsnim alternativama, ali uz važno upozorenje. Iako se ti materijali obično ne tretiraju PFAS spojevima, prelazak na njih "ne jamči nužno potpuno izbjegavanje PFAS-a ili drugih zagađivača", upozorava. "Ako je moguće, kupci bi trebali provjeriti specifikacije proizvoda ili opise materijala kako bi utvrdili jesu li korišteni posebni premazi ili tretmani", savjetuje.
Na što paziti pri kupnji
I sama je u svom domu većinu plastike zamijenila staklenim i čeličnim posuđem te ograničila upotrebu proizvoda s neprianjajućim slojem, plastike i silikona. Pri kupnji zamjenskih proizvoda savjetuje izbjegavanje onih koji se reklamiraju kao "vodootporni", "dugotrajni", "neprianjajući" ili "otporni na masnoću i vodu", jer takvi opisi često upućuju na prisutnost PFAS spojeva.
Pritom je i realna u pogledu proizvoda koje voli koristiti. "Priznajem, volim kuhati rižu i druga jela u kuhalu za rižu ili ekspres loncu", kaže, napominjući da ondje gdje je neprianjajući premaz neizbježan preporučuje traženje proizvođača koji su se jasno obvezali na uklanjanje štetnih kemikalija. Za one koji traže takve proizvode, Green Science Policy Institute vodi popis brendova koji su se obvezali smanjiti ili ukloniti PFAS iz svojih proizvoda.
Šira slika izloženosti
Važno je naglasiti da su plastične posude samo jedan dio puno veće slike izloženosti PFAS spojevima. Pitka voda, kućna prašina i razni drugi potrošački proizvodi također igraju ulogu, zbog čega dr. Whitehead potiče fokus na praktične promjene. Ako ne znate odakle početi, preporučuje provjeru kvalitete lokalne vode za piće i ograničavanje izloženosti korištenjem filtera za vodu koji dokazano uklanjaju PFAS.
Iako je potpuno uklanjanje izloženosti ovim kemikalijama gotovo nemoguće, ona zaključuje kako "nekoliko malih promjena može smanjiti ukupnu izloženost". Čini se da je i u znanosti, kao i u životu, napredak važniji od savršenstva.