Foto: Antonija Skender
VOLONTERKA Antonija Skender jučerašnji je dan provela u poplavljenoj Slavoniji, nakon teškog dana poslala nam je pismo u kojemu opisuje što se jučer događalo u Gunji i okolici. Njeno pismo objavljujemo u cijelosti.
"Noćas smo se vratile iz Gunje, prljave, ispikane, s triješćem u kosi i sretne. Sa sobom smo doveli dvije spašene mame mace, jedna se okotila čim je osjetila suhu deku, drugu je ronilac lovio pod gredama stare kuće, ostala su joj samo dva mačića, pa da ne bude tužna curke iz mačjih udruga su joj pripojile još 4 mala sirotana.
Krenule smo u Gunju s malim autom punim donacija koje smo skupile doslovce u par sati, ljudi su čudo, kako nesebično daju. Putem smo susretali kombije sa svih strana Hrvatske s naljepnicama " Pomoć za Slavoniju" , doslovce ti se svaki put srce stegne. Mali auti, veliki auti, kombiji i kamioni, svi na istom putu jedva se držeći speed limita.
HAC i besplatna cestarina je hvalevrijedna gesta koja apsolutno funkcionira ako se prevoze donacije. Ovo će im vratiti barem malo ugleda.
Volonteri rade lavovski posao za nula kuna naknade
U Drenovcima, kod sajmišta, stoje barikade koje nikako nismo mogli proći, vraćali su nas u Vrbanju. "Idite tamo po potvrdu u policiju", govore nam, bez potvrde koja je na snazi tek od tog trenutka ne može više nitko proći. Vraćali smo se u Vrbanju u policiju, pa iz policije u općinu, pa iz općine na policiju...... jer naravno potvrde nitko ne izdaje, trebali bi, ali još se nisu snašli što i kako. Vani nam se lokalno stanovništvo smije, i oni čekaju potvrde.
Dok smo vrtili sve brojeve telefona tražeći pomoć uspjeli smo popričati s ljudima. Ne daju im potvrde, ne daju im blizu. Njihovi prošlotjedni susjedi iz drugih sela potajno ulaze u Gunju, u njihove kuće i njihove staje. Kradu i uzimaju. Jedan čovjek plače i viče: "Radije nek se moji telići u vodi podave nego da mi ih kradu".
Ne vjeruju volonterima jer su se već pojavili lažni koji za samo 100 kuna mogu prevesti njihove ljubimce ili stoku, što god žele gdje god žele. To je naravno glupost, volonteri rade lavovski posao za nula kuna naknade, čak si i svoju vodu nose jer ne žele uzimati onu poslanu za pomoć ljudima.
Ovo je djed Rajko, sam je spasio sebe i svoje pse iz bujice, cipele je zaboravio :(
Nakon što smo čuli njegovu priču, odlučno smo okrenuli auto nazad prema Gunji, ovaj put prelazimo pošto-poto i tako je i bilo, hrpa volontera s veterinarskog fakulteta je navalila na prijelaz i mi s njima, pustili su nas uz smiješak :)
Volonteri, vojska , HGSS, nešto lokalnog stanovništva i policija smješteni su na samom nasipu. U šumskoj hladovini jedu ih komarci i bube, na suncu je nesnosna vrućina, ali svi su strpljivi, surađuju, dogovaraju se, planiraju iduće akcije.
Ronioci rade lavovski posao, odvezuju stoku zavezanu pod vodom, vuku svinje u amfibiju, ulaze u dvorišta, traže po nalogu mještana njihove ljubimce po tavanima, balkonima..... Imaju brojne ugrize od prestrašenih ljubimaca, ali se svaki put smiju i veselo ih dodaju iz plovila. Za kritične slučajeve agresivnosti, iz Zagreba je došla volontirati i pseća bihevioristica.
Pitamo vojnike do kada će izvlačiti životinje , kažu ' Dok ima živih u selu ', svaka im čast!
Jedan mještanin se probio kroz barikade, viče imam ključeve svoje i od susjeda, znam gdje su životinje pustite me u čamac da ih spasimo, i spasili su ih, sve do jednog. Čak i pitona. U kavezu s papigom vozi se maleno crno pile, u amfibiji sa svinjama voze se štenci. Traktorom i kolima dolaze vreće i kante za boju pune mačića, jedna prestrašena kokoš, lovački psi, mršavi psi, životinje svih vrsta i boja i sretni ljudi :)
Na tako malom prostoru, toliko mnogo ljudi radi složno kao jedan. Volonteri su samoorganizirani, veterinari imaju stacionar kakav nisam ni u M.A.S.H.U. vidjela, ali zbrinjavaju životinje kao u vrhunskoj klinici.
Jedan vojnik govori: "Hvala vam što ovo radite, tjerate nam suze na oči"
Apel: Dajte nam još čamaca!
Dumovec, Noina Arka, Prijatelji životinja, Udruga Pobjede, Udruga Maca, Udruga Rocco, Za Šapu Vukovar i mnogi, mnogi drugi napokon su ujedinjeni pod vodstvom Luke Omana i Nenada Hervatina koji su već danima tamo i ne gube trunku energije. Mole i preklinju samo jedno: "Dajte nam još čamaca, još ljudi da spasimo što brže što više životinja. Gunja nije jedino selo pod vodom, a čamaca je premalo"
Potrebno im je još transportera, konzervi, infuzija, zamjenskog mlijeka, ručnika, deka. Potreban im je prijevoz i ono najbitnije i najhitnije PRIVREMENI UDOMITELJI!
U Drenovcima volonteri skupljaju do kasno u noć donacije. Na povratku kući stajemo tamo, zaboravili smo da imamo potrepštine i za ljude, a tamo vojnici pomažu sortirati donacije i nude nam sendviče da ne budemo gladni putem :)
Eto, i takve priče se nađu pored onih loših.
Nama su srca puna, večeras se vraćamo nazad da budemo što ranije na punktu, ima još nespašenih životinja kojima je ostavljena hrana i voda dok se ne vrate bolje opremljeni po njih.