Skalari: Atraktivni stanovnici akvarija koji partneru ostaju vjerni do kraja života

Foto: Shutterstock

SKALARI su slatkovodne ribe upečatljivog, spljoštenog oblika tijela u obliku diska, s vrlo izraženom i visokom leđnom i analnom perajom koje s tijelom ribe tvore oblik trokuta. Repna peraja je lepezastog oblika, ponekad s dugim, tankim nastavcima.

Imaju i dugačke ventralne peraje koja se nalaze odmah ispred analne i koje im, između ostalog, služe za poticanje cirkulacije i protoka vode oko položene ikre. Dobro hranjene ribe mogu narasti do 15 centimetara u dužinu i 25 u visinu.

Podrijetlo



Skalari su ribe iz roda Pterophyllum koji se sastoji od tri vrste koje se sve popularno nazivaju skalarima: Pterophyllum scalare, Pterophyllum altum i Pterophyllum leopoldi. Križanjem je nastalo mnogo varijanti koje se razlikuju češće po boji tijela nego po obliku. Od prvotnog sivog skalara sa sivim vertikalnim prugama nastali su crni, sivi, srebrni, zlatni, albino i mnogi drugi.

Skalari u prirodi borave samo u Južnoj Americi u široj okolici Amazone i to u sporim tekućicama i jezerima s temperaturom vode od 25 do 30 stupnjeva Celzijevih i pH nižim od 7,5. Žive u velikim plovama od nekoliko stotina primjeraka i vole bujnu vegetaciju u kojoj se skrivaju od prirodnih neprijatelja - piranja. Može ih se naći u Brazilu, Peruu, Ekvadoru, Kolumbiji, Venezueli i Gvajani.

U europske su akvarije doneseni najvjerojatnije početkom 20. stoljeća. Za njihovo držanje važno je imati akvarij velikoga volumena od minimalno 70 litara i 50 centimetara visine. U prirodi se hrane larvama komaraca, vodenbuhama, sjeckanim kišnim glistama i crvićima, ali u akvariju su zadovoljni i sa sušenom i smrznutom hranom.


Ponašanje i razmnožavanje



Uglavnom su miroljubive ribe koje se slažu s ostalim stanovnicima akvarija. Međutim, ako se radi o roditeljima koji čuvaju potomstvo, znaju postati agresivni prema drugim ribama. Neonke im nikako nisu poželjni "cimeri" jer su im plijen i u prirodi, a ne slažu se ni s barbusima.

Vrlo zanimljivo to što su potpuno monogamni. Nakon što u mladosti nađu para, ostaju s njim do kraja života. U to su se uvjerili uzgajivači koji su se našli u problemima ako bi jedan od partnera uginuo ili bio odveden od drugoga. Lako se mrijeste pa svoje vlasnike, ako im osiguraju optimalne uvjete, znaju iznenaditi i obradovati brojnim potomcima. Jedini je problem što je vrlo teško prepoznati kojega su spola, pa se, ako želite mrijest, preporučuje uzimanje pet do šest primjeraka od kojih će se s vremenom izdvojiti jedan par.

Pročitajte više