MEDVJEDI (Ursidae) pripadaju porodici krupnih sisavaca iz reda zvijeri. Mali medvjedi dugački su otprilike 120 cm, a prosječna težina im je 27 kilograma. Za razliku od manjih, veliki medvjedi dugi su preko 244 cm i teže više od 400 kilograma. Medvjedi žive u različitim staništima, od tropskih do polarnih i od planinskih do ravničarskih predjela. Mogu se pronaći u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi i Aziji.
Medvjedi najčešće uživaju u samoći, izuzetak su majke koje ostaju s mladuncima. Imaju duge, snažne kandže koje ne mogu uvući, kratak rep i odlično razvijeno osjetilo mirisa. Postoji osam vrsta medvjeda i mnogo podvrsta.
Medvjedi u prosjeku žive do 25 godina u divljini i 50 u zatočeništvu. Šest vrsta, uključujući polarnog medvjeda i divovsku pandu, nalazi se na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta. Fox News izdvojio je deset različitih tipova medvjeda za koje bi svatko trebao znati.
Polarni medvjed
Polarni medvjedi su morski sisavci i najveći mesožderi na planetu. Većinu svog života provedu loveći hranu na Arktiku. Krzno im je bijele boje i osigurava dobru kamuflažu i izolaciju. Koža ispod krzna polarnog medvjeda je crna, a ta boja je jedino vidljiva na njegovom nosu. Njihovo krzno radi na principu staklenika, odnosno pretvara sunčevu svjetlost u toplinu koju upija medvjeđa crna koža.
Ovi medvjedi dugi su između 213 i 240 cm, ako mjerite od vrha nosa sve do kraja njegovog kratkog repa. Muški polarni medvjedi veći su od ženki. Veliki mužjak može imati preko 700 kilograma, dok velika ženka teži gotovo duplo manje. Talentirani su plivači i vole loviti, a njihova prehrana sastoji se iz konzumiranja prstenastih i brkatih tuljana, jer je ovim medvjedima potrebna velika količina masti da bi preživjeli. Polarni medvjed razvio se od mrkog medvjeda prije tri milijuna godina. Zbog konstantne prijetnje da će ostati bez svog ledenog staništa uslijed klimatskih promjena, polarni medvjedi stavljeni su na listu ugroženih vrsta u svibnju 2008. godine.
Grizli
Grizli je sjevernoamerička podvrsta smeđeg medvjeda. Grizliji su tipično smeđi, ali njihovo krzno može imati bijele vrhove ili biti potpuno sijedo, zbog čega su i dobili ime. U Americi su zaštićeni zakonom, ali ne i na Aljasci. Najčešće imaju oko 350 kilograma i vole samoću, naravno i ovdje izuzimamo ženke koje čuvaju mladunce. Grizli je moćan predator koji se nalazi na vrhu lanca prehrane.
Njihova prehrana se sastoji od konzumiranja orašastih plodova, bobica, voća, lišća i korijenja. Usprkos njihovoj impresivnoj veličini, zabilježeno je da ovi medvjedi trče brzinom od 48 kilometara na sat. Mužjacima je potrebno dosta prostora za šetanje, dok ženkama ne smetaju ni manja staništa. Otkad su proglašeni ugroženom vrstom, njihova populacija je znatno narasla.
Panda
Pande su poznate po svom crno-bijelom krznu. One žive na visokim planinama u jugozapadnoj Kini, gdje se hrane isključivo bambusom. Na dnevnoj bazi moraju pojesti između 11 i 38 kila bambusa, a količina koju će konzumirati ovisi o dijelu bambusa koji jedu. Kako bi pridržali bambus dok jedu, pande koriste svoj "lažni" palac, koji je zapravo modificirana kost.
Odrasli mužjaci mogu težiti do 136 kilograma, dok su ženke nešto sitnije i teže oko 90 kilograma. Beba pande na rođenju nije veća od kocke maslaca. Usprkos težini, pande su odlični penjači. Pandama prijeti gubitak staništa i niska im je stopa razmnožavanja.
Sunčev medvjed
Ovaj medvjed je poznat i pod imenom medni medvjed, jer obožava jesti med. Sunčev medvjed je najmanji, najmanje poznat i jedan od najrjeđih vrsta medvjeda. Sunčevi medvjedi su samotnjaci i žive u izolaciji u gustim šumama na jugoistoku Kine. Ovi medvjedi dobili su ime po svom biljegu na grudima u obliku opršnjaka, za koji legenda kaže da predstavlja sunce. Sunčev medvjed je malen i naraste svega metar i pol.
Ovi medvjedi noću tumaraju šumom i jedu voće, bobice, korijenje, insekte, male ptice, guštere i štakore. Imaju odlično razvijeno osjetilo mirisa i ekstremno duge kandže. Prikupljanje podataka o ovim medvjedima je veoma teško. Njihove domovine polako nestaju zbog ubrzanog propadanja šuma, lovci ih love kako bi im oderali krzno i prodali njihovo meso. Događa se i da ih farmeri ubijaju, jer im često jedu usjeve. Lovci ubijaju odrasle ženke kako bi im uzeli mladunce i odgajali ih kao ljubimce.
Andski medvjed ili medvjed naočar
Ovi zanimljivi medvjedi jedina su vrsta medvjeda u Južnoj Americi. Njihova budućnost nije sigurna, jer im staništa ubrzano nestaju. Medvjedi naočari su stidljivi, mirni i teško ih je pronaći, jer izbjegavaju kontakt s ljudima. Samotnjaci su, ali se mogu vidjeti u grupi, ako su na mjestu gdje se nalazi izobilje hrane. Ovi medvjedi su sjajni penjači. Nedavno je procijenjeno da ih na Sjevernim Andama ima između 6 i 10 tisuća. Najveća prijetnja medvjedima naočarima u regiji su lovci, gubitak i degradacija staništa.
Američki crni medvjed
Crni medvjedi najčešća su vrsta medvjeda u Sjevernoj Americi. Oni tipično žive u šumama i odlični su penjači, ali također se mogu naći na planinama i u močvarama. Kada je u pitanju hrana, crni medvjedi nisu izbirljivi. Oni su, kao i većina medvjeda, samotnjaci i vole lutati prostranim teritorijima. Kada dođe zima, ovi medvjedi spavaju u svom skrovištu. Tijekom hibernacije, oni se hrane tjelesnom masti koju su osigurali iz hrane tijekom ljeta i jeseni.
Kratkoglavi medvjed
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:ArctodusSimusReconstruct.jpg#/media/File:ArctodusSimusReconstruct.jpg
Ova vrsta medvjeda je izumrla. On je u vrijeme ledenog doba bio najveći i najmoćniji mesožder u Sjevernoj Americi. Težio je nekoliko stotina kilograma i kada bi se uspravio bio je visok skoro 300 cm. Najpoznatiji je po tome što je najbrži medvjed koji je ikada postojao. Lutao je planetom prije 500 tisuća do 2 milijuna godina.
Mjesečev medvjed
Ova vrsta medvjeda spada u medvjede srednje veličine, imaju crno krzno, oštru njušku i malo veće uši. Mjesečevi medvjedi najčešće naseljavaju šumovite predjele, pogotovo planinske i brdovite predjele Južne Azije. Ova vrsta medvjeda hrani se raznovrsno, preferiraju voće, košnice, insekte, male kralježnjake i lešine. Može se dogoditi da ubiju i pojedu domaće životinje s farmi, ali nije poznato love li divlje sisavce. Mjesečev medvjed se nalazi na IUCN-ovoj listi ugroženih vrsta.
Smeđi medvjed
Smeđi medvjed živi u šumama i planinama na sjeveru Sjeverne Amerike, u Europi i Aziji. Ovi ogromni svejedi najčešće su samotnjaci, ali mogu se naći i u grupama. Dramatična okupljanja spažena su tijekom ljeta na ribarskim mjestima na Aljasci, kada losos pliva uzvodno radi mrijesta. Tijekom jeseni, smeđi medvjedi svakog dana pojedu otprilike 40 kilograma hrane, pa su dvaput teži prije hibernacije, nego što će biti u proljeće kada se probude. Smeđi medvjed nalazi se na samom vrhu lanca prehrane, ali često jede orašaste plodove, bobice, voće, lišće i korijenje. Kao i ostale podvrste, smeđi medvjedi jedu druge životinje od štakora do losova. Usprkos velikoj muskulaturi, ovi medvjedi su ekstremno brzi.
Usnati medvjed
Usnati medvjed ima neuredno, prašnjavo crno krzno i kratke dlake na njušci. Kandže su mu duge i zakrivljene, koristi ih za izvlačenje termita i mrava. Odrasli medvjedi nemaju dva gornja prednja zuba. Zbog njihove prehrane koja se sastoji od insekata i voća, njihovi pretkutnjaci i kutnjaci su manji nego kod drugih medvjeda, ali zato imaju velike očnjake koje koriste za obranu. Smatra se da su im noge okrenute prema unutra kako bi efikasnije kopali.
Ovi medvjedi žive u suhim i vlažnim šumama, mogu se naći u Indiji, Šri Lanki i južnom dijelu Nepala. U divljini postoji oko 20 tisuća usnatih medvjeda, ali nikada nije provedena anketa kako bi se utvrdio njihov točan broj. Procjenjuje se da je njihova populacija pala za 30% do 49% u posljednjih 30 godina, najviše zbog nestajanja staništa, ali i zbog toga što ih lovci love zbog krzna i mesa.