Iako mnogi ljudi maženje doživljavaju kao "univerzalni jezik ljubavi", mačke ga ne doživljavaju uvijek tako. Kod njih je dodir izbor, a ne obaveza - i ta se želja može mijenjati iz minute u minutu, ovisno o raspoloženju, okolini i zdravlju.
U nastavku su najčešći, provjereni razlozi zašto se mačka ponekad ne želi maziti - i što možete učiniti da interakcije budu ugodnije za oboje.
Jedan od najčešćih razloga je tzv. prekomjerna stimulacija: mačka može u početku uživati, ali nakon određenog vremena dodir postane neugodan ili "previše" i ona se želi udaljiti - ponekad naglo. To se često opisuje i kao petting-induced aggression (npr. nagli okret, trzaj, ugriz ili "šamar" šapom).
Tipični znakovi da je granica blizu:
Mnoge mačke preferiraju dodir oko obraza, brade i područja oko ušiju, a češće negativno reagiraju na trbuh i kod nekih na stražnji dio leđa / pred bazom repa. Smjer i intenzitet (grubo trljanje, "tapšanje", dugo glađenje od glave do repa) također mogu biti problem.
Pravilo koje često radi: krenite "sigurnim zonama" (glava/obrazi/brada), polako, s manje pritiska - i pustite mačku da "kaže" što joj paše.
Mačke obično bolje podnose interakciju kad imaju osjećaj kontrole i mogućnost izbora: da same priđu, same odluče koliko dugo i mogu otići kad žele. Smjernice za "cat-friendly" pristup naglašavaju minimalno restriktivno rukovanje i poštovanje mačjih signala kako bi se smanjio stres i obrambene reakcije.
Praktično: umjesto da vi "idete po mačku", ponudite ruku/šaku mirno, pričekajte da ona priđe i označi kontakt (npr. trlja se obrazom). Ako se odmakne - to je odgovor.
Ako je u stanu buka, došli su gosti, radi usisavač, pojavila se nova životinja, ili je mačka upravo doživjela nešto neugodno - može biti na oprezu i manje tolerantna na dodir. Strah i stres mogu brzo prijeći u obrambeno ponašanje (izbjegavanje, režanje, udarac šapom).
Ako se promjena dogodi iznenada (mačka koja se ranije mazila sada izbjegava dodir, osobito na određenom mjestu), uzrok može biti bol ili nelagoda (npr. zglobovi, kralježnica, koža, zubi…). U takvim slučajevima je pametno napraviti veterinarski pregled, jer "ne da se maziti" ponekad znači "boli me".
Neke mačke su prirodno "više na distanci", neke su slabije socijalizirane na dodir, a neke su imale loša iskustva (grubo rukovanje, prisila, kazne).
Dobra vijest: uz dosljedan, nježan pristup i poštivanje granica, mnoge mačke s vremenom postanu otvorenije za kontakt. Studije o "best practice" smjernicama za interakciju pokazuju da edukacija ljudi i prilagodba načina kontakta mogu poboljšati mačju udobnost i smanjiti negativne reakcije tijekom interakcije čovjek-mačka.
Kad se mačka ne želi maziti, to je najčešće kombinacija: trenutnog praga tolerancije, preferencija mjesta dodira, potrebe za kontrolom, te ponekad stresa ili boli. Najbolji "trik" nije naučiti kako je maziti "više", nego kako je maziti bolje: kraće, nježnije, na pravim mjestima i - najvažnije - kad ona to želi.