Foto: PR
Njihova popularnost kod domaće i inozemne publike svake godine i svakim album raste, no članovi ostaju hladne glave, prizemni i uvijek kritični, kako prema sebi samima tako i prema političko-društvenoj situaciji u regiji.
Povodom skorašnjeg koncerta koji će se održati u Zagrebu za dva tjedna, popričali smo s basistom Vedranom Mujagićem i gitaristom Arminom Bušatlićem.
Index: Samostalni koncert u Velikoj dvorani Doma sportova nije mala stvar. Ima li razlika u glavama Dubioze danas i prije deset godina?
Armin: Mi nekako odrastamo sustavno i po redu. Krenuli smo po manjim klubovima, a sad sviramo u Domu sportova, ali ne osjećamo neku veliku razliku u glavi jer smo tijekom vremena odsvirali puno gaža po malim i srednjim klubovima.
Vedran: Prvi koncert u Zagrebu bio je u KSET-u pred otprilike 200 do 300 ljudi, a nakon toga smo svirali u svakom mogućem prostoru koji je bio na raspolaganju tako da se sada, kako i 2011. godine, osjećamo potpuno spremni za Dom sportova.
Index: Imate li osjećaj da postoji razlika u zvuku Dubioze danas i u počecima?
Armin: Ima razlika i one su namjerne, ali isto tako i posljedica dugogodišnjeg sviranja. Bilo bi pomalo infantilno da se u zadnjih deset godina nije ništa osjetno promijenilo. U međuvremenu smo i kao osobe sazreli po pitanju stavova pa smo otvoreniji za svakakve stilove i opcije.
Vedran: Kontinuitet se svakako može pratiti jer iste stvari prakticiramo i iste poruke pokušavamo provući kroz našu glazbu, samo što je način na koji to radimo s vremenom evoluirao. Na "Apsurdistanu" se jasno može čuti da je mekši jer kroz plesne ritmove pokušavamo predstaviti neke teme koje ljudima možda inače nisu toliko privlačne i bez takvog omota ne bi imale toliku snagu. Mislim da kroz kombinaciju plesnih ritmova i crnog humora uspijevamo isfurati teme koje su trenutno ključne.
Index: U kojem vam je trenutku došlo do glave da više niste bend za male gaže?
Vedran: To je do glave došlo promoteru koji je shvatio da nas može plasirati na veće pozornice. Mi i dalje sviramo male koncerte u zemljama u kojima prije nismo nastupali i gdje nemamo nikakav status. Tamo i dalje sviramo za 50 ljudi, ali osjećaj je i dalje odličan.
Armin: To je zapravo dodatni izazov i ono što nas i dalje drži aktivnima jer poriv da osvajamo nove ljudi još je uvijek svjež.
Vedran: Lako možeš završiti na još nižim granama od onih na kojima si počeo ako se uljuljaš u neku krivu stvarnost da si faca i zajeban lik jer si dvaput napunio velike koncertne dvorane. Stoga su jako bitni ti trenuci vraćanja u realnost kad odeš negdje gdje zapravo nisi nitko i ništa.
Armin: Zato smo ove godine i uveli taj akustični set s dvije akustične gitare i omogućili si da dođemo u tvoj klub i zasviramo ako to želimo i ako se radi o nečemu za što stojimo i što podržavamo. Važno je da sviramo bez kompromisa i bez promjena repertoara, a hoće li doći deset ili deset tisuća ljudi je na kraju najmanje važno.
Index: Kakva publika sluša ono što vi nudite i vidite li tu kakve promjene u odnosu na same početke Dubioze?
Vedran: Vjerojatno se broj ljudi samo povećao, a otpali su oni takozvani hipsteri koji ne slušaju nešto što je po ukusu šire mase. Mi jednostavno sviramo narodnu glazbu za koju želimo da se proširi na što više ljudi.
Armin: Sjećam se vremena kad sam prestao slušati Nirvanu, a to je genijalan bend. Slušao si ih dok je to bio krug od pet ljudi, a kad postane svjetski i bitno, onda kao ne želiš biti dio toga.
Index: Mnogo zaljubljenika u folk i narodnjake voli Dubiozu. Kako gledate na to?
Armin: Situacija u ovoj državi je takva da većina ljudi doma potajno sluša folk. Svi popularni rock bendovi u svijetu koriste elemente countryja, folka i bluesa koji su zapravo zapadnjački te na taj način potvrđuju svoj identitet, a i šira ih publika prepozna. Mi imamo tu notu i ne bježimo od nje. Drago nam je ako se ljudi pronađu u našoj glazbi i tekstovima te ako podržavaju ono za što mi stojimo. A je li to rock ili bosanski folk, na kraju krajeva nije ni važno. Trudimo se ne dijeliti ljude na ove i one jer je to u 2013. godini glupost.
Index: Na kreativnost vas potiče frustracija stanjem u državi i regiji. Mislite li da se to na neki način može opisati kao oportunizam?
Armin: Apsolutno ne.
Vedran: Naš prvi album bio je ispunjen izjavama lokalnih, bosanskih političara. Mislite li da je nekome u Sloveniji ili Češkoj bilo zanimljivo slušati neke lokalne priče iz Bosne? Nikako nije oportunizam ubaciti tako nešto u pjesme jer ne donosi ništa u komercijalnom smislu. Svoj smo talent htjeli iskoristiti u pozitivne svrhe i da potaknemo ljude da mijenjaju stanje u državi.
Armin: Puno je lakše pobjeći od problema koji su zapravo svakodnevna tema i pjevati o mobitelu i fenomenalnim grudima djevojke.
Index: Postoji li neka pjesma za koju smatrate da je publika potpuno krivo shvatila?
Vedran: Čuli smo na predizbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini da su neke stranke i partije puštale naše pjesme na svojim skupovima iako mi s njima nemamo nikakve veze niti dijelimo stavove. Oni su se vjerojatno prepoznali u nekim našim tekstovima i njima je bilo korisno to pustiti na svojim okupljanjima, no to je potpuno krivo shvaćena poruka. Nama je to šokantno i uvijek imam potrebu tu osobu pitati kakav je njen mentalni sklop.
Armin: U Srbiju su nas pozvali neki rojalisti i ekstremni desničari da sviramo u sklopu njihove predizborne kampanje, što je bizarno i suludo. Vjerojatno se osjećaju neshvaćenima pa se povežu s nama, a nisu u potpunosti razumjeli u kojem se pravcu krećemo.
Index: Kako ste reagirali na to?
Vedran: Ja sam jednostavno puknuo od smijeha. To je već stvar za mentalne institucije. U njihovim je glavama nastao neki "kuršlus" jer to nema veze s mozgom.
Index: Imate li neku konkretnu poruku za izlazak iz našeg lokalnog "apsurdistana"?
Vedran: Često nas pitaju to pitanje i očekuju gotov odgovor. Mi bismo kao rokenrol bend trebali iznositi ustav i pravni okvir izlaska iz krize? Da je tako, ne bismo ni imali bend nego stranku i borili se za ulazak u parlament. Poanta cijele naše priče je ući u glavu pojedincu i natjerati ga se uključi u demokratski sustav i stvara male promjene, a ne da samo ubacuje glasački listić u kutiju. Ima tu puno stvari koje se mogu učiniti prije i nakon izbora i svaki bi pojedinac trebao preuzeti dio odgovornosti te da iskoristi svoj potencijal i poduzme nešto da svima bude bolje. Ako čekaš da to netko drugi učini umjesto tebe, nećeš daleko dogurati. To kao papagaji ponavljamo već deset godina.
Armin: Važno je da ljudi za početak primijete da se nalaze u "apsurdistanu", da aktivno sudjeluju i to promijene. većinom ulazimo u kolotečinu i radimo iste stvari svaki dan, a samim time ne mijenjamo ništa.
Index: Vezano konkretno uz bend i glazbu, pitanje na koje uvijek volimo čuti odgovor: kako izgleda kreativni proces stvaranje glazbe i tekstova u Dubiozi?
Vedran: Potpuno kaotično. Ne postoji tu neka matrica. Ponekad netko dođe s gotovom idejom, bio to tekst ili instrumental, a ponekad počnemo iz ničega. Ne postoji jedan autor i tekstopisac koji sve radi, a ostali su prateći bend; osam je ljudi u bendu i svi iznose svoje ideje pred svima, ovisno o svojim kapacitetima. Teško je to opisati i upravo je iz tog razloga izuzetno zanimljivo tako raditi.
Index: Možemo li u budućnosti očekivati bilo kakav odmak od prirode glazbe i tekstova po kojima ste prepoznatljivi?
Vedran: Postoji mogućnost da će nam dosaditi i nećemo imati više inspiracije da pjevamo o tome, ali onda to više nećemo raditi. Možda se i stanje u svijetu popravi, iako je to znanstvena fantastika. Trenutno smo jako zaglibili u tome što radimo i nije vjerojatno da ćemo u bliskoj budućnosti od toga odustati.