Intervju sa Sandrom Bagarić : Mislim da je ova uloga san svake glumice-pjevačice



LEGENDARNI mjuzikl Milana Grgića i Alfija Kabilja, “Jalta, Jalta” puna četiri desetljeća osvaja pažnju i interes gledatelja. Četrdeset godina nakon praizvedbe, u sadašnjoj postavi Jalte sudjeluje nova generacija glumaca kazališta 'Komedija', ali i neki iz starije, originalne postave.
Tako će “u novom ruhu” u kojem glavnu ulogu tumači Sanda Bagarić, opera biti izvedena 22. studenog u zadarskom Višnjiku. U intevjuu za Index.hr, Sandra je priznala kako joj uloga Nine Filipnove mnogo znači I kako je ona uloga svake glumice-pjevačice.

Kako ste se odlučili preuzeti ulogu Nine Filipovne?

U početku sam bila vrlo skeptična, ali g. Vlado Štefančić je vjerovao u mene kao što je znao prepoznati moj talent i mogućnosti u operetnim ulogama tako je znao da će i Nina Filipovna u mom umjetničkom odrastanju biti jedna nova stepenica i beskrajno sam nu zahvalna na svemu čemu me je naučio.

Predstavlja li vam ova uloga izazov u karijeri?

Ja sam prije svega operetna pjevačica koja se najbolje osjeća u ulogama kneginja, grofica, zavodnica, repertoaru Kalmana, Straussa, Lehara, Tijardovića. U ulozi Nine Filipovne sam "oficiruša" pomalo muškobanjasta, prva uloga u hlačama i mislim da je ova uloga san svake glumice-pjevačice.

Osim nekih članova stare postave glumaca i pojave nekih novih, vaše i ime Đanija Stipaničeva najnoviji su dodaci predstavi. Kako ste se uklopili u ostatak ekipe?

Teatar Komedija je mali veseli ansambl u kojem nema zvijezda i primadona, u kojem kao i na Jalti vlada prijateljstvo, ljubav i međusobno smo puni razumijevanja jedni prema drugima, a mi “mladi” sretni smo da možemo raditi i učiti od doajena hrvatske scene.

Osim vas, i neke druge druge pjevačice izmjenjuju se s vama u naslovnoj ulozi. Koliko ste se pripremali za izvedbu u Zadru 22.studenog na kojoj ćete pjevati vi?

Ninu Filipovnu, uz moju malenkost, igraju moje kolegice Renata Sabljak i Danijela Pintarić. Divno je imati alternacije i zdravu konkurenciju.Nakon 130 predstava nove postave uloga postane dio vas.

Hoće li vam ovo biti prvi put da nastupate u Zadru?

U skoro dvadeset godina svoje karijere u Zadru sam nastupala u više navrata, u Kazalištu u predstavama Grofica Marica i Mala Floramye, koncertno u Sv. Donatu i na trgu ispred s Bel Cante (Martina Tomčić & Sandra Bagarić) …i uvijek sam bila lijepo primljena, znam da je zadarska publika publika koja zna cijeniti dobru pjesmu i prepoznati dobar glas (tamo svi pivaju…).



Što očekujete od publike i prvenstveno, od sebe?

Očekujem da ćemo međusobno razmijeniti dobru energiju jer mi glumci i pjevači zaista volimo doći na Jaltu, a nadam se da će i publika s nama voljeti putovati predstavom, pjevati te revijalne songove, jer songovi iz Jalte su zaista festivalski prepoznatljivi, puni lijepe poruke, optimizma i vječni.

Vaša je i završna pjesma u predstavi. Kako ste to doživjeli? Osjećate li dodatan pritisak zbog toga?
Iskreno želim živjeti u svijetu u kojem će sunce uvijek sjati i svaki put kada pjevam "Neka cijeli ovaj svijet sja u suncu" prolaze me trnci. Vidim očarana lica i ljude kako pjevuše i svi od najmlađih do najstarijih znaju tekst, to je zaista himna dobrote, nade i vjere u bolje sutra, u prijateljstvo, u ljubav…

Mjuzikl "Jalta, Jalta" na repertoaru je već 40 godina. Je li se, osim novih članova što drugo promijenilo u izvedbi?

Nova postava je unijela jednu novu energiju trenutka u kojem živimo, tematika Jalte je svevremenska, a novi interpreti s jednakom ljubavi utjelovljuju likove u predstavi.

Je li bilo teško poistovjetiti se s ulogom koju mnogi karakteriziraju kao "muškobanjastu"?

Gđa Sanda Langerholz-Miladinov je prva utjelovila lik Nine Filipovne, glumica ogromnog talenta, snage, karizme od koje se može jako puno naučiti. Nova generacija je imala sreću po njenom predlošku kreirati svoju interpretaciju. Dugo je bilo uspoređivanja, ali sad dolaze nove mlade generacije koje nisu gledale tadašnju predstavu.

Je li osjećaj prilikom nastupa drukčiji nego prilikom nekog vašeg pjevačkog nastupa? Imate li tremu?

Tremu nisam nikada imala, malo pozitivnog ushićenja, ali ne bih to mogla nazvati tremom, obožavam teatar, transformaciju, volim se igrati, improvizirati i još uvijek beskrajno uživam i volim ovaj svoj poziv.

Pročitajte više