Ispovijedi učiteljice: Kad oslobodiš ludu kučku u svojoj dragoj ženici

Foto: Index

AKO NETKO misli da poznaje žene, gadno se vara. A onaj tko misli da poznaje vlastitu ženu, u još je većoj zabludi. To će otkriti na težak način, ako ju prevari. Jer prevara je najbolji način da blagu, pristojnu, brižnu i nadasve nenametljivu ženicu pretvoriš u manipulatoricu, oportunisticu ili jednostavno ludu kučku. A onda si najebo.

Kad prevariš ludu kučku očekuj teške tjelesne ozljede

Najjača priča o prevarenoj ženi koju sam čula je ona koju mi je muž davno ispričao. Mužev prijatelj Saša je imao curu, nazovimo ju Iva, koja je inače bila, recimo, malčice psihički nestabilnija. Saša ju je varao gdje god je stigao i ona je to znala, ali je ipak ostajala s njim.

Jedne večeri su muž, Sašina cura za tu veće i Saša svratili kod njega u namjeri da zapale malo trave na miru. Međutim, Iva je valjda špijunirala kroz prozor (ne bi joj bio prvi put) i vidjela da joj se dragi nateže s drugom. Nije joj dugo trebalo da uleti u kuću.

Da je imala malj, valjda bi ko' Thor opizdila s njim posred sobe. Mrak. Muž je stajao na prvoj liniji bojišta i pokušao ju je zaustaviti. Bila je bijesna i šamarala ga, čupala, grebla noktima po licu, udarala šakama gdje god je stigla nastojeći dograbiti Sašu ili tu curu. Uhvatila mu se oko struka, a dok ju je pokušavao izgurati van, zakačila se i nogama i rukama o štok vrata. Luda potpuno! Nije ju mogao izgurati bez da ju ozljedi, pa je odustao. Saša ju je pokušao urazumiti, i baš kad je mislio da je uspio, opizdila ga je svom snagom posred face i slomila mu nos! Kad je shvatila što je napravila otišla je kući, no naravno da je za kraj još kamenom razbila prozor. Ženska je, ono, baš super.
Saša i Iva su prekinuli tek nakon nekoliko mjeseci. Zašto tako kasno?

Kažu da su super lude kučke super dobre u krevetu. Valjda zato.

Ima nas i malo jadnih

Ima i supruga koje budu toliko ogorčene da reagiraju zaista jadno. Služe se psihičkim mučenjem sebe, muža i čitave obitelji i prijatelja. I to traje dugo i bolno je za sve koji su uključeni.

Pa će tako na nedjeljnom ručku kod njegovih roditelja, negdje između juhe i sarme, prevarena žena početi monolog o tome kako ona njihovom sinu nije dovoljna i kako je morao svoje seksualne apetite zadovoljavati s drugim ženama. Dok joj na večeri kod prijatelja muž toči vino, ona će ga pred svima pitati koju je vrstu vina voljela njegova ljubavnica. Pojedine žene će vlastitoj djeci "obrazložiti" kako tata prošli tjedan nije bio na njihovoj predstavi jer se morao družiti s prijateljicom koju voli više od mame. I kako tata i mama više možda neće živjeti zajedno jer je tata prokleti gad i izdajica. To je stvarno jadno.

Pretpostavljam da na takve žene misle kad kažu da se treba čuvati rata i povrijeđene žene.

Bolje da šutim, da selo ne sazna

No rijetke žene reagiraju baš tako dramatično. Mnoge zapravo potpuno ignoriraju situaciju.

Najprije dugo traže razlog zašto se to dogodilo. Krive njega, sebe, njegove roditelje, svoje roditelje… pa se samosažaljevaju, pa smišljaju kako će mu priopćiti da su ga skužile, u glavi razrađuju scenarije… I na kraju ne naprave apsolutno ništa. Šute.

Šute zbog sramote, osjećaja krivice ili osobne komocije.

To su većinom žene koje više boli činjenica da će drugi ljudi saznati da su prevarene, nego sam čin prevare. Žene koje se brinu što će selo reći, ne znajući da to selo vjerojatno već jako dobro zna koga joj muž okreće u slobodno vrijeme. Tu spadaju i žene koje su uvjerene da su i same pridonijele prevari… što može ili ne mora biti utemeljeno u stvarnosti… misle da nisu dovoljno dobre, pametne, sposobne u krevetu ili u kuhinji. Pa šute jer vjeruju da su zaslužile prevaru.
A tu su i žene koje ništa ne govore jer im tako odgovara ponajviše iz ekonomskih razloga. Navikle su na neku komociju, možda na lagodan život i ne žele se toga odricati zbog neke usputne avanture. Boli ih kurac što im muž utjeruje drugoj, dok god donosi pare kući.

Ili i same imaju ljubavnika (ili si ga žele) pa šute kako bi imale asa u rukavu u slučaju da nju muž prvi otkrije. Kao što rekoh, kalkuliraju.

Što bih ja napravila?

A kako bih ja reagirala da me muž prevari? Ma tko će ga znati! Vjerojatno bi najprije vrištala i gađala ga prvim što mi padne pod ruku, jer sam svjesna da i u meni čuči mala luda kučka. Srele smo se nas dvije par puta…. Ali bi i plakala i bila očajna. Jebote, ja mu dam guze a on me ide prevarit! No ako bi se uspjela malo sabrati, nadam se da bi smogla snage učiniti nešto slično ovome. Ako je ta priča uopće istinita, to sam čula iz treće ruke.

Saznavši da ju je muž varao, žena je mjesecima šutjela o svom saznanju i planirala što će učiniti. Dok ju je ševio, susprezala je mučninu u želucu i nastojala iz glave odagnati slike koje su je proganjale. Ali je smislila što će učiniti.

Te su večeri imali goste. Kad su izašli na terasu, ona je s vinom i vadičepom stala pokraj muža, skupila sva muda koja je imala i tiho mu na uho šapnula slijedeće:

"Varala sam i ja tebe, tek toliko da znaš. Nisi jedini koji se može tako igrati. A ti me nikada nećeš pitati tko je on. Nećeš pitati baš ništa o njemu. Možda ćeš s njim popiti kavu. Možda će on u tvojoj kući, za tvojim stolom, jesti večeru koji sam ja skuhala. Do kraja života se možeš to pitati, ja ti više ništa neću reći".

Žena iz priče dala si je malo vremena da najjača bol prođe i da mu sasvim uvjerljivo može tako nešto reći jer, ona ga zapravo uopće nije prevarila. Htjela je samo da osjeti bol koju je i ona osjećala, htjela je da se pita što je taj imaginarni ljubavnik radio njegovoj ženi, koliko često, je li s njim intenzivnije svršavala, je li mu veći? Ovako je usrećila i dostojanstvenu ženu i kučku u sebi. Carica… Bilo kako bilo, te stvari treba rješavati unutar četiri zida, bez svjedoka i znatiželjnika. I bez da se itko sramoti.

Pročitajte više