Foto: Press
NA DANAŠNJI dan prije tri godine svijet stripa potresla je vijest da je u 74. godini umro najbolji i najveći crtač svih vremena, Jean Giraud Moebius.
Bez pretjerivanja se može reći da je riječ o najvećem i najznačajnijem likovnom umjetniku druge polovice dvadesetog stoljeća, čiji je utjecaj toliki da za ogromnu većinu strip-umjetnika od šezdesetih naovamo možemo reći da su "izašli iz Moebiusovog šinjela".
Poput Beatlesa u rock 'n' rollu
Poput Beatlesa u rock'n'rollu, Giraud je svaki mogući utjecaj, od svog učitelja Jijea do američkih majstora novinskog stripa, upijao kao spužva i vraćao ga natrag na papir propuštenog kroz prizmu svoje osobnosti i umijeća. Sve do poznih godina kad ga je bolest malo usporila, radio je nevjerojatnom brzinom i preciznošću te izbacivao stranice i stranice stripa i hrpe ilustracija istančanog crteža, majstorskog kadriranja i kolorita, i svojim djelima oblikovao viziju sadašnjosti i budućnosti toliko snažno da ga je njegov prijatelj Federico Fellini proglasio bitnijim za povijest grafičke umjetnosti od Gustava Dorea.
Kao usamljeni sin samohrane majke u poslijeratnoj oskudici, Jean Giraud posvetio se olovci i papiru i svoje omiljene kauboje i indijance crtao je na bezbroj papira te si do savršenstva "ucrtao ruku". Obrazovanje je stekao u pariškoj Školi primjenjene umjetnosti kod profesora Josepha Gillaina "Jijea", jednog od najvećih strip-crtača frankobelgijske škole ("Jerry Spring", "Tanguy i Laverdure" itd.), a školske kolege i nerazdvojni prijatelji bili su mu još jedan velikan stripa, Jean-
Claude Mezieres ("Valerian") i Pat Mallet (autor poznatih karikatira s "malim zelenima").
Pored prvih početničkih stripova, asistirao je Jijeu na "Jerryju Springu" i upravo ga je Jije predložio slavnom scenaristi jean-Michelu Charlieru za crtača novog vesterna u magazinu Pilote – "Fort Navajo, pustolovine poručnika Blueberryja".
Vođen majstorskom rukom Girauda i sjajnim zamislima Charliera, "Blueberry" je od stereotipnog vestern junaka postao dojmljiv antiheroj jednog od ponajboljih vesterna svih vremena u bilo kojem mediju, a svog crtača stavio na pijedestal majvećeg strip-umjetnika. Uočljiva je prava eksplozija talenta koja se dogodila u četvrtoj epizodi "Izgubljeni konjanik". Girauda je u crtanju desetak stranica odmijenio njegov učitelj Jije, dok je mladi Jean otišao u Meksiko posjetiti majku koja s epreudala za meksičkog toreadora. Susret s pravom meksičkom pustinjom koju je vidio uživo, uz otkrivanje jazza, žena i marihuana, napravio je od Girauda još boljeg crtača i vječitog mistika koji će se u brojnim svojim djelima vraćati temi pustinje i samoće.
Sedamdesete, autorski zenit
Uz prve epizode Blueberryja, crtane u tipičnoj maniri post-Hergeovske frankobelgijske "Marcinelle škole" u časopisu "Hara-Kiri" (kasnije preimenovanom u Charlie Hebdo) mladi umjetnik objavio je prve crno-bijekle stripove potpisane kao Moebius, pseudonim koji je uzeo po njemačkom matematičaru, tvorcu beskrajne prostorne vrpce bez kraja i početka sa samo jednom stranom.
Paradoksa koji je taj umjetnik savršeno razumio jer je prostorom u svojoj likovnosti vladao kao nitko drugi prije i poslije njega. Ti kratki stripovi pod velikim utjecajem američkih crtača (Harvey Kurtzman, Mort Drucker i drugi) bili su toliko različiti od onog što je Giraud radio s Blueberryjem da nikom ne bi palo na pamet da je u pitanju ista osoba, i ta autorska podvojenost razotkrivena je tek krajem šezdesetih kad je u Piloteu objavljen strip "La Deviation", crtan Moebiusovim stilom ali potpisan kao Giraud.
U sedamdesetima je Giraud-Moebius dostigao svoj autorski zenit; u prvoj polovici tog desetljeća nastale su briljante epizode Blueberryja, vrhunac stripovskog pripovjedanja uopće: "Rudnik izgubljenog Švabe", "Duh sa zlatnim mecima", "Chihuahua Pearl", "Čovjek koji je vrijedio 500.000 $", "Balada o lijesu", "Odmetnik" i "Angel Face", da bi onda nastupila petogodišnja pauza u izlaženju tog stripa jer je Moebius preuzeo primat nad Giraudom.
Tijkom neuspjelog, spektakularno megalomanskog pokušaja Allejandra Jodorowskog da ekranizira legendarni znanstvenofantastični roman Franka Herberta "Dina", Moebius je radeći na kostimografiji upoznao Dana O'Banniona, filmskog scenaristu koji mu je napisao kratki strip od 16 stranica "Long Tomorrow", začetak cyberpunka, djelo koje je izvršilo ključni utjecaj na pisce poput Williama Gibsona i Brucea Sterlinga i redatelje popt Ridleya Scotta. Taj strip objavljen je u časopisu "Metal Hurlant" (u američkoj verziji "Heavy Metal"), koji je Moebius pokrenuo s grupom istomišljenika i u kojem je objavio još nekoliko svojih kapitalnih djela.
Riječ je prije svega o "Arzaku", četiri epitode od po desetak stranica bez ijedne riječi o pustolovinama jahača na ogromnoj bijeloj ptici u nadrealističkim krajolicima, stripu kojim je udaren temelj novom načinu vizualnog pripovjedanja; veliki japanski ctrtač i animator Hayao Miyazake upravo "Arzaka" izdvaja kao najveći utjecaj pod kojim je stvorio svoje legendarna djela. Svoju želju za vizualnim eksperimetiranjem Moebius je ispunio crtajući za svaki broj "Metal Hurlanta" po nekoliko stranica djela "za svoju dušu", "Hermetične garaže", stripa vrlo labave scenarističe potke bez mnogo smisla, ali briljantne, nikad prije viđene vizualnosti i spektakularnog, inovativnog načina kadriranja. Što je Joyceov "Uliks" bio u književnosti, to je za vizualnu umjetnost – ne samo strip nego i umnogome i film – bila upravo "Hermetična garaža".
Moebius je mogao sve
S nesuđenim redateljem "Dine" Jodorowskim kao scenaristom, Moebius je u osamdesetima ostvario jedan od najboljih znanstvenfantastičnih striova svih vremena, "Inkal- pustolovine Johna DiFoola", a kao Giraud je nakon Charlierove smrti pored crtačkih preuzeo i scenarističke dužnosti na "Blueberryju". Njegov ugled bio je takav da ga je Stan Lee pozvao da kao prva europska zvijezda gostuje u Marvelu, a druga epizoda dvodjelne priče o Srebrnom letaču "Parable" po Leejevom scenariju bila je jedina sveska superherojskog stripa ikad u kojoj je crtaču dopušteno da za naslovnicu nacrta ne akcijsku scenu već samo portret glavnog junaka. Govoreći o suradnji s Moebiusom, Stan Lee je između ostalog rekao: "Vidio sam vestern koji je on nacrtao, i to je najbolji vestern strip svih vremena; kako to da je jedan Francuz napravio bolji vestern od svih Amerikanaca?"
Lako, jer Moebius je mogao sve. Na polju stripa osvojio je sve nagrade koje jedan umjetnik može dobiti, bio je dobitnik najviših državnih priznanja Francuske, Chevalier des Arts et Lettres, a nije samo u stripu njegov utjecaj nemjerljiv. U svom izuzetno plodnom vijeku bavio se pored stripa i ilustracijama, reklamama i scenografijom, a ako kažemo da su među filmovima koji su oblikovani njegovim idejama i "Alien" (Giger je dizajnirao čudovište, a Moebius brodove i skafandere). "Blade Runner", "Ratovi zvijezda" i "Peti element", možemo s punim pravom pomisliti da mi živimo u onoj budućnosti koja je začeta u glavi tog ludog, briljantnog, neprevaziđenog Francuza. I znate što? Mogli smo i gore proći. Lijep je to svijet, majstorski iscrtan.