Foto: Guliver/Getty Images
JORDAN BELFORT poznat i kao "Vuk s Wall Streeta", poslao je jasnu poruku svima koji su izašli iz kina i poželjeli oponašati lika kojeg su vidjeli na velikom platnu.
"Ako odete pogledati film i nakon toga izađete iz kina sa željom da postanete osoba koju ste vidjeli, ludi ste. Treba vam psihijatar i ozbiljna terapija", rekao je 51-godišnji Belfort za The Globe and Mail.
Zabrinut za gledatelje
Belfort prema čijoj je autobiografiji snimljen za Oscara nominirani film Martina Scorsesea, u zatvoru je proveo 22 mjeseca zbog prijevare i pranja novca nakon što je njegova tvrtka opelješila klijente za više od 100 milijuna dolara.
"Vuk" je zabrinut za neke gledatelje koji su napustili kino dvorane bez pravog shvaćanja poruke filma. Baš kao što je i "Wall Street" Olivera Stonea svojevremeno stvorio generacije mladih brokera koji su htjeli biti poput Gordona Gekkoa.
Belfort se nada da će mladi brokeri naučiti na njegovim greškama iz mladosti.
Vuk s Wall Streeta promiče etično poslovanje
Jordan Belfort tako je, ne svojom željom, postao svojevrsni promicatelj etičnog poslovanja na Wall Streetu: "Nisam osoba koja može i želi moralizirati. No, ono što sam učinio nije nešto na što sam ponosan. Ljudi su ostali bez novca".
Film mu je, naravno, pomogao da organizira niz seminara čime se bavi otkad je izašao iz zatvora 2006., a posao se proširio i na Kanadu gdje zasad ima zakazanu kratku turneju u četiri grada. Zarada dijelom odlazi i za isplatu 110 milijuna dolara duga investitorima, a isto vrijedi i za zaradu od njegovih knjiga. Odvjetnici još uvijek trebaju odrediti koliko duguju ostali čelni ljudi Stratton Oakmonta, brokerske tvrtke na čijem je čelu Belfort stajao.
Prošao nekažnjeno?
No, kritičari tvrde da je Belfort bio i ostao primjer poduzetnika koji su prošli relativno nekažnjeno. Kaznu je odslužio u zatvoru koji se nalazio blizu country cluba, a Vuk s Wall Streeta i danas živi prilično lagodan život. Doduše, on tvrdi da za takav luksuz danas mora raditi dvostruko više kako bi istovremeno mogao otplaćivati dug državi i investitorima.
Kritike su usmjerene i na Scorsesea čiji je film u manjoj mjeri kritika pohlepe, a u većoj "klasična priča o uspjehu" jer Belfort je danas uspješni motivacijski govornik s legijom sljedbenika.
Belfort se ne slaže s njima i tvrdi da je i sam, došavši na Wall Street, bio pošteni mladić, a sporo poniranje u neetično poslovanje dolazilo je postepeno: "Svi mi polagano dopuštamo da nas uvuku takav tip poslovanja, a tako je lako popustiti. To je bio i moj problem. Istina, volio bih da su to prikazali na bolji način, ali kad se nađem pred mladim ljudima, želim da znaju koliko je lako izgubiti osjećaj za etičnost. To se događa postepeno, a ne odjednom, kao u filmu".
Da je bio pošten, danas bi imao 10 milijardi dolara?
Dodaje i kako je za svoje propuste najviše kriv upravo on. Njegova najveća greška, uz oholost, pohlepu i ovisnost, bilo je "brzo širenje tvrtke i guranje velikog broja sumnjivih ponuda na tržište".
Svoju životnu priču vidi kao upozorenje, ali i priču o uspješnom povratku na pravi put: "Ja sam ogledni primjer onoga što se događa kada izgubite integritet. Imao sam dar, ali propustio sam priliku da ga iskoristim na pravi način. Danas mi je jasno da nedostatak integriteta poništava uspjeh. To je neuspjeh, a ja sam u tom pogledu bio najuspješniji promašaj na svijetu".
Danas sa žaljenjem gleda na svoje propuste i tvrdi da bi, u slučaju da je posao odrađivao na legalan način, danas na računu imao više od 10 milijardi dolara.