Zagreb u Washington Postu: Kako je procvjetao najdosadniji glavni grad na svijetu

Screesnhot: TheWashingtonPost

ANJA MUTIĆ Hrvatica je koja živi u New Yorku, ali s obzirom na to da je "putnik koji piše i pisac koji putuje", jako puno vremena provodi na putovanjima, o kojima piše blog nazvan Ever The Nomad.

Rođena u Zagrebu, Mutić od 1999. živi u SAD-u, a njezini su tekstovi dosad objavljeni u brojnim inozemnim medijima kao što su The Wall Street Journal, New York Magazine, National Geographic Traveler, BBC Travel ili Lonely Planet, a prije dva dana The Washington Post objavio je njezin tekst naslovljen "Uči voljeti Zagreb u Hrvatskoj, grad u kojem je odrasla", koji se po objavi počeo širiti društvenim mrežama.

Zagreb nekad i danas

A u njemu Mutić opisuje svoj trenutni posjet rodnom gradu predstavljajući ga Amerikancima. Uspoređujući Zagreb danas i nekad, 1993. godine kad je iz njega otišla nakon srednje škole, objašnjava da u njemu više nije mogla živjeti zbog potpune "nestašice izbora i različitosti" dodajući: "Živeći u Hrvatskoj, žudjela sam za svijetom". Posjećivala je jednom godišnje, i iako ju je isprva grad gušio, u nekom je trenutku osjetila promjenu i njezini su posjeti postajali duži. "Jer je ono što sam nekoć smatrala najdosadnijim glavnim gradom na svijetu polako procvjetalo u malenu metropolu s pulsirajućom energijom".

"Napušteni prostori postali su artistički kafići i dućani sa zdravom hranom", objašnjava autorica, opisujući koliko trenutno uživa u kavama, odlascima na tržnicu, slučajnim susretima s prijateljima, usputnoj čaši vina u lokalnom kafiću, vrhunskoj hrani, slasticama i općenito domaćoj atmosferi u gradu koji joj je ponudio sve što je željela, učinivši da se osjeća kao da je u nekoj od svjetskih metropola.

Nešto se promijenilo

"Zagreb se još uvijek doima kao mlađi brat Beča, neuspješni brat koji se previše trudi dokazati vrijednim središnje Europe, unatoč grubim dijelovima koji bacaju natrag u doba komunizma i strogom provincijalizmu grada. Ali nešto se promijenilo.

Nekoć sam govorila da me Zagreb ne može iznenaditi. Ali tad se grad promijenio. Ili sam se možda ja promijenila. Nakon pola života provedenog u inozemstvu gledala sam grad drugim očima. Odjednom su iznenađenja čekala iza svakog ugla.

Jednog poslijepodneva hodala sam Martićevom i primijetila pjesmu Anais Nin zalijepljenu na sivi zid: 'I onda je dan došao kad je rizik da ostaneš stisnut u pupoljku bio bolniji od rizika koji je bio potreban da procvjetaš'.

Očito sam trebala otići da procvjetam - i da vidim kako Zagreb cvjeta. Sad sam se tiho zaljubljivala u grad koji sam tako jako pokušavala zaboraviti", napisala je Mutić za kraj.

Tekst u cijelosti pročitajte ovdje.