Foto: Guliver/Getty Images
Nekom je očito pošlo za rukom cijeli svijet uvjeriti u to da je ševa Kate i Williama rezultirala nečim nesvakidašnjim i spektakularnim. Kao da je u eksploziji konfeta i leptira, umjesto djeteta, iz vojvotkinje od Cambridgea izletio zlatni sokol koji će na valu plodne vode svijetu donijeti mir i blagostanje.
Čak i ginekolog tvrdi da je to jedna "divna i prekrasna beba", a ako vam to nije popravilo dan, vidovnjaci (da, dobro ste pročitali, vidovnjaci) dodaju da će dječak biti "osjetljiv i vrlo intuitivan".
Pukni puško, rodilo se muško!
I donekle je jasno zašto su Britanci zainteresirani za dolazak još jednog parazita koji će "džabalebariti" na grbači poreznih obveznika, ali zašto se to tretira kao događaj dana u ostatku svijeta, mnogima će ostati nejasno.
Kad na sve to dodate i bizarni ritual objave rođenja i slavlje koje je uslijedilo nakon što su doznali za bebu čije će odrastanje u raskoši sponzorirati upravo oni, stvari postaju tragikomične, ali i zastrašujuće prepoznatljive. Slavilo se i pucalo, ali koliko god voljeli pucnjavu i muške potomke, teško je povjerovati da bi nas vijest o rođenju tuđeg djeteta mogla obradovati ili zaintrigirati.
Najdosadniji reality show na svijetu
Štoviše, svi smo postali dijelom uvjerljivo najdosadnijeg reality showa na kugli zemaljskoj. Onog u kojem su besposleni bijednici debilno bulje u snimku vrata bolnice u kojoj se Kate Middleton porađala, a vojska novinara kampira pred ulazom kako bi svijetu što prije donijeli vijest o trudnici koja je, zamislite, rodila. I to nakon devet mjeseci.
Konačni rezultat? Rodilo se dijete. Plod spolnog čina muškarca i žene koji je ponekad planiran, ponekad se dogodi slučajno ili kao rezultat nepažnje, a dosad je izazvao buru reakcija samo u kontroverznom slučaju Josipa, Marije i Boga. Dakle, jedno obično, dosadno, ni po čemu posebno dijete koje nismo ni vidjeli. Da stvar bude gora, sinovac je tek treći u redu za prijestolje. Princ William značajno je objavio da je dvoje postalo troje, a ova matematička "zavrzlama" mnoge je ostavila bez daha.
Toliko o antiklimaksu.
Ipak, svi smo se rastopili od sreće. Naravno, čitajući komentare, lako biste mogli doći do zaključka da smo, kao i obično, nezainteresirani za malog princa, ali to je samo privid. Koliko se god opirali, kliknuli smo na vijest. Neki od nas kako bi dokazali "intelektualnu nenadjebivost" i obrecnuli se na "glupe novinare" koji se bave sranjima umjesto da pišu o "pametnim" i važnim temama, neki kako bi se nasmijali "glupim Britancima" i njihovim budalaštinama, a neki kako bi se utješili činjenicom da, na kraju dana, svi mi patimo od iste boljke.
I možda upravo tu leži odgovor.
Hranjenje golubova
Naime, postoji nešto utješno u spoznaji da svi, na ovaj ili onaj način, dijelimo tu neobjašnjivu poremećenost i sklonost glorificiranom hranjenju golubova. I dok Britanci tetoše parazite i raduju se njihovom razmnožavanju, ne smijemo zaboraviti da i mi tovimo gomilu debeloguzih mamlaza koji se, da stvar bude gora (ili bolja), ni ne jebu. Istina, razmnožavaju se i šire, ali to bismo --prije mogli nazvati metastaziranjem i debljanjem. Doduše, naši paraziti nisu glamurozni, ne privlače turiste, nisu zabavni nikom osim novinarima i odavno nisu u stanju stvoriti nešto vrijedno spomena - bilo to dijete ili radno mjesto. No, žive kao kraljevi, podjednako su beskorisni, oku neugodni i produkt su dugogodišnje tradicije održavanja besposličara na životu.
I dok se zgražamo nad Britancima i njihovim čudnovatim odnosom prema kraljevskoj obitelji, ne smijemo zaboraviti na golemu amorfnu masu kraljevske nesposobnosti čiji neutaživi apetit toleriramo na vlastitu štetu. I koliko se god uzdržavanje pripadnika kraljevske loze činilo suludom tradicijom koja u današnje vrijeme ima smisla kao ulaganje u industriju videorekordera, ovo što činimo mi, djeluje podjednako besmisleno.
Minus pompa, spektakl, bajkovito ozračje i činjenica da Britanci od svojih parazita ne očekuju rezultate.