Razgovor za posao s jednim od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi na svijetu sam po sebi može biti stresan, a Jeff Bezos pritom nije uvijek igrao po pravilima klasičnih intervjua. Naravno da su ga zanimali iskustvo, znanje i vještine, ali postojalo je i jedno pitanje koje je redovito postavljao - neočekivano, pomalo čudno, ali po njemu vrlo korisno.
Dan Rose, koji je u Amazonu radio gotovo deset godina, a danas je investitor, otkrio je na društvenoj mreži X što je Bezos često pitao kandidate. "Kad sam radio u Amazonu od 1999. do 2006., Jeff Bezos je na intervjuima najviše volio pitati: 'Jeste li sretna osoba?'", napisao je Rose.
Na prvu zvuči pomalo neobično da vas na razgovoru za posao pitaju smatrate li se sretnima. No Rose tvrdi da je to zapravo odlično pitanje. "Kakav sjajan način da odmah prepoznaš optimiste i ljude koji će napraviti rezultat", dodao je.
Postoje razlozi zbog kojih ovakvo pitanje može puno otkriti o osobi. Novinarka Jessica Stillman također je pisala o Bezosovoj sklonosti tom pitanju i objasnila zašto ono možda nije toliko "čudno" koliko zvuči. Kad čujemo riječ "sreća", često pomislimo na puku slučajnost ili praznovjerje - kao da netko ima više sreće jer mu "tako ide". Ali Bezos, prema ovim tumačenjima, nije tražio odgovor u tom smislu.
Investitor Patrick Mayr nazvao je ovo "sjajnim pitanjem", jer način na koji netko priča o vlastitoj sreći može pokazati važne osobine.
"Kad netko prizna da je imao koristi od sreće, to je znak skromnosti i samopouzdanja", napisao je Mayr. Drugim riječima, ako ste spremni reći da ste "imali sreće", to može značiti da niste osoba koja sve uspjehe pripisuje isključivo sebi i ne glumi da je baš sve postigla bez ikakve pomoći, okolnosti ili dobrog tajminga.
Novinarka Stillman dodaje i da ljudi koji se smatraju sretnima često imaju otvoreniji način razmišljanja - lakše se pokreću, češće preuzimaju inicijativu i bolje primjećuju prilike oko sebe.
Jedan od zanimljivijih primjera je eksperiment britanskog psihologa Richarda Wisemana. Sudionicima je dao novine i zamolio ih da prebroje koliko u njima ima fotografija. Oni koji su se opisivali kao "nesretni" zadatak su radili oko dvije minute. Oni koji su se opisivali kao "sretni" riješili su ga za nekoliko sekundi.
Razlika je bila jednostavna: na drugoj stranici novina stajala je poruka: "Prestanite brojati. U ovim novinama su 43 fotografije."
"Sretni" sudionici su tu poruku odmah primijetili, a "nesretni" je uglavnom nisu ni vidjeli.
Wisemanov zaključak bio je da "nesretni ljudi često propuštaju slučajne prilike jer su previše usmjereni na ono što traže" - toliko su fokusirani na zadatak da ne vide ono što im se nudi "usput".
Ipak, nisu svi uvjereni da je ovakvo pitanje dobar potez na intervjuu. Jedan korisnik Reddita opisao je svoje iskustvo. "Pitali su me koliko sam sretan na skali od 0 do 10, kao posljednje pitanje na razgovoru. Što se upravo dogodilo? Što su oni zapravo htjeli?"
Neki komentatori su se složili da je takvo pitanje nejasno i da kandidata može zbuniti. Netko je napisao da je teško znati što poslodavac time želi dobiti, a drugi je to čak protumačio kao znak da osoba koja vodi intervju nema pojma što radi.
S druge strane, bilo je i onih koji su branili ideju. Jedan korisnik je napisao da je to pitanje zapravo test optimizma. "Ako sebe doživljavate sretnim, vjerojatnije je da ćete situacije gledati pozitivnije. To može značiti i da donosite dobre životne odluke koje vam dugoročno donose uspjeh", napisao je.
Koliko god pitanje zvučalo neobično, Bezos je navodno smatrao da ljudi koji za sebe kažu da su "sretni" često imaju i nešto što je teško naučiti iz knjiga: tihu samouvjerenost, stabilnost i osjećaj da znaju što rade. A upravo su to osobine koje većina šefova želi u svom timu.