Pred Doru 2026. svim natjecateljima (koji se odazovu) postavljamo 10 istih pitanja. Prva odgovara Ema Bubić koja se natječe s pjesmom "Vrijeme za nas".
Ema Bubić, 17-godišnja je riječka pjevačica, čiji se glazbeni izričaj oslanja na indie pop senzibilitet. Glazbom se bavi od najranijeg djetinjstva, a prve scenske korake napravila je već s četiri godine u umjetničkoj udruzi Ri Stars, gdje je razvijala pjevanje, ples i glumu.
Kroz djetinjstvo i školovanje sudjelovala je u brojnim kazališnim i glazbenim projektima, dječjim festivalima i školskim programima, često u ulozi solistice, uz kontinuiran rad na vokalnom usavršavanju. 2019. nastupila je na festivalu Mali Split s pjesmom "Pjesma je moj san", gdje osvaja nagradu novinarskog žirija.
Posljednjih godina Ema se dodatno posvećuje razvoju vokalne tehnike, započinje svirati gitaru te sudjeluje u školskom mjuziklu RockeRin. Široj javnosti postaje poznata sudjelovanjem u glazbenom showu Superstar, u kojem je stigla do finala.
Ne razmišljam na taj način. Ne mislim da "trebam" predstavljati Hrvatsku, nego da imam priliku stati na pozornicu, predstaviti se široj publici i iskreno izvesti svoju pjesmu. Ako publika i žiri to prepoznaju, bit ću sretna. Ako ne, zahvalna sam na iskustvu i pruženoj prilici.
Mislim da ne postoji jedna formula koja jamči uspjeh. Svaka godina i svaka pjesma su drugačije. Najvažnije mi je da pjesma bude iskrena i da ima emociju, jer to publika uvijek osjeti.
Imam 17 godina i moj svjetonazor se još oblikuje. Pjesma odražava emocije i razmišljanja koja su mi trenutno bliska, a to su potreba za osluškivanjem sebe i svojih osjećaja te ostati vjerna sebi. Moja najvažnija poruka je da budemo iskreni i autentični, i da se ne bojimo biti ono što jesmo.
Naravno da sam gledala prijašnje nastupe, ali ne analitički. Više kao publika. Mislim da je svaka situacija drugačija i da se ne može sve uspoređivati.
Otkad ja pratim Eurosong, nastup Marka Purišića, odnosno Baby Lasagne, bio mi je posebno upečatljiv jer je uspio povezati ljude i stvoriti zajedništvo kakvo se rijetko viđa. Ne bih govorila o najmanje uspješnom izvođaču, jer vjerujem da je svatko tko je stao na eurovizijsku pozornicu dao najbolje od sebe u svom trenutku.
Po mom mišljenju to je pitanje za organizatore i politiku. Ja osobno želim da glazba ostane prostor koji spaja ljude. Vrlo sam svjesna surovosti svijeta u kojem živimo, ali imam 17 godina, glazbenica sam i na Doru dolazim isključivo zbog glazbe.
Mislim da svatko ima pravo na vlastiti izbor. Osobno se želim fokusirati na glazbu i nastup, jer je to jedino područje u kojem se osjećam kompetentno govoriti.
Mislim da Dora već ima veliku publiku. Moj doprinos je jednostavno biti iskrena na pozornici i dati sve od sebe. Ako se ljudi povežu s pjesmom, interes dolazi prirodno. Ove godine na Dori ima puno različitih glazbenih žanrova i sigurna sam da će svatko naći nešto za sebe.
O tome uopće ne razmišljam unaprijed, moja obitelj i ja idemo korak po korak. Fokusirana sam na Doru i na svoj nastup. Sve ostalo bi se rješavalo u suradnji s timom i organizatorima.
Ako se prepoznaju u mojoj pjesmi i emociji koju donosim, bit ću sretna ako mi daju svoj glas. Ako ne, opet sam zahvalna što su poslušali.