U SURADNJI S Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1985. godine o raspadu grupe Xenia.
Travanj 1985: Grupa Xenia priprema se za svoj oproštajni koncert. Što pjevačica Vesna Vrandečić kaže o svojoj budućoj samostalnoj karijeri?
Riječko-zagrebački rock-kvartet Xenia nedavno je službeno najavio razlaz. Iako grupa formalno više ne postoji, okupit će se da održi oproštajne koncerte u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani. Kao što to u sličnim prilikama biva, vokalnom solistu grupe predodređena je solo-karijera.
"Mi nismo bili komercijalna grupa. Možda samostalno uspijem", kaže Vesna Vrandečić, najšarmantnija i najslikanija četvrtina Xenije. Istodobno ona odbija opširnije komentirati odluku benda da prekine zajednički rad. U prvi mah moglo bi se pomisliti da su razlozi raspada Xenije, kao i u većini drugih slučajeva, ponajprije međusobna neslaganja članova.
Premda se ni ona ne mogu nijekati, upućeni kažu da je prevagnuo baš komercijalni dio.
Naime, oba albuma grupe, unatoč naklonosti medija i kritike, na tržištu su prošla osrednje. A grupa koja album i kazetu proda u manje od 10.000 primjeraka, nije rentabilna ni sebi, a ni diskografskoj kući.
Koliko god potez Xenije iznenađuje, toliko je i logičan. Istodobno je to i povod za razmišljanje o mogućnosti opstanka grupa poput Xenije ili Boe (koja je također najavila razlaz) na našoj rock-sceni.
Više puta muzički su djelatnici kao glavnu zamjerku Xeniji navodili nedovoljno definiran i neagresivan imidž, što se posebno primjećivalo u najisturenijeg člana grupe, Vesne Vrandečić. Za jednu rock-pjevačicu bila je neobično obična. Priznaje da joj je to bila najveća greška.
"Jedno vrijeme nismo ništa radili, a kad ne radiš, imaš dosta vremena za razmišljanje. Čini se da svom imidžu nisam posvetila dovoljno pažnje. Kad ste žensko u bendu, publika vas gleda više nego sluša. Dok ste na sceni, morate se dobro obući, imati svoj posebni stil, a ne sličiti na nekoga", priča Vesna Vrandečić.
Ona nije sličila ni na koju pjevačicu domaće, a još manje strane rock-scene. Bila je poput djevojke iz pjesama koje je pjevala.
"Mislim da se nisam nimalo razlikovala od neke druge ženske iz publike koja je imala svoje ljubavi i svoje probleme", kaže Vesna Vrandečić. "Sad znam da razlika između publike i onih na pozornici treba biti više istaknuta jer to publika traži. Jednostavno ne žele da budeš isti kao oni."
Ako je imidž i bio njena mana dok je pjevala s grupom Xenia (a očito jest), ona ipak nije mogla umanjiti dobar dojam koji su ostavljale njene odlične vokalne interpretacije.
Zato nastavak solo-karijere za pjevačicu koju je ugodno slušati (a užitak i gledati) ne bi trebao biti velik upitnik. O svojoj budućnosti kaže:
"Imam velike planove."
Zagonetno se smješka i nastavlja: "No o njima je još prerano više pričati. O budućnosti volim razmišljati, ali ne glasno."
Vesna Vrandečić nema formalno muzičko obrazovanje, a glas je najprije brusila u tinejdžerskoj grupi "Tin-Tina", s kojom je kao šesnaestogodišnjakinja nastupala u Zadru.
Napustivši svoj prvi bend, priključila se dalmatinskoj klapi Zadranke i pjevala prvi sopran. Poslije gimnazije nije mogla studirati pa se zaposlila, najprije u Zadru.
U to doba upoznala je Roberta Funčića i zajedno su počeli muzicirati. Dilemu o nastavku muzičke karijere razriješio je Subotički festival 1979., kad je duet osvojio pobjednički pokal. Gitara i glas nisu obećavali veliku perspektivu pa su Vrandečićka i Funčić odlučili osnovati bend. Kad su im se priključili Joško Serdarušić i Marinko Radetić, nastala je Xenia.
U međuvremenu je Vesna Vrandečić slučajno s prijateljicom došla u Zagreb i tamo ostala do danas. Momci su studirali i vježbali u Rijeci, a pjevačica im je dolazila vikendom na probe. Posao referentice plasmana sredstava u Internoj banci INA-Trgovine, koji obavlja na šesnaestom katu najvišeg zagrebačkog nebodera Zagrepčanke, nije napuštala u nešto više od tri godine, koliko je pjevala u Xeniji. Ona to objašnjava:
"Svi članovi benda radili su i nešto drugo, a ne samo svirali. Oni su studirali i nije bilo potrebe da ostavljam taj sigurni izvor egzistencije. Mi nikad nismo imali velike turneje od mjesec i više dana pa sam za nastupe mogla uzimati dane od godišnjeg odmora. Možda sam mogla više iskorištavati svoju popularnost, ali nisam takve naravi."
Pa i danas, kad bi zbog nasljedstva iz inozemstva, malo tko na njenom mjestu zadržao posao referenta, ona i dalje radi od sedam do tri i stanuje u podstanarskoj sobi. Krvnu sliku popravlja ljeti na odmoru u rodnom Pučišću na Braču. "Ne bih mogla stalno živjeti tamo. Uvijek sam imala potrebu ići dalje. Grad me nije progutao, snašla sam se. Kao mala maštala sam o Kaliforniji. Volim putovati i tko zna gdje ću se još zaustaviti."
Na trenutak je zastala da otpije gutljaj crnog vina i nastavila: "Ne bih mogla živjeti tamo gdje nema nikakve vode."
Vesna Vrandečić sudjelovat će na snimanju ploče jugoslavenske verzije "Band Aid" u Beogradu, gdje će se okupiti poznata ekipa domaćih rokera - od Bebeka, Tife, Bregovića, Čolića, Stefanovskog pa do Olivera Mandića. Dame će biti u sastavu Marina Perazić, Slađana Milošević, Zorica Kondža, Doris Dragović i Vesna Vrandečić.
Premda o karijeri bez Xenije ne želi mnogo pričati, ona kaže:
"I dalje ću se baviti muzikom, ali malo drukčije. Ne bih voljela raditi nešto što mi ne leži, nešto što ne želim, a da za to dobivam lovu. Potrudit ću se napraviti nešto stvarno dobro i naći ljude koji će mi u tome pomoći. Članovi grupe? Oni bi mi svakako pomogli. Njih poznajem, s njima se dobro osjećam kad radim, a i oni bi vrlo rado svirali na mojoj ploči. Dosad je za mene pjesme pisao jedino Robert Funčić i ne znam kako će biti kad budem radila i s drugim autorima. Pokušat ću izraditi kompletan imidž. On će prvenstveno ovisiti o pjesmama kakve budem pjevala."
Vesna Vrandečić ovaj put čvrsto drži sve adute u svojim rukama. Uz nesporne vokalne kvalitete, posjeduje i iskustvo koje u Xeniji nisu znali iskoristiti - naklonost medija.
Uz pametnu taktiku sve to zajedno više je nego dovoljno da iskoči iz naše pop-rock svakodnevice.
Napisala: Dubravka Tomeković (Start, 1985.)