KOMERCIJALNA japanska kultura je, promatrana očima prosječnog Europejca (ako tako nešto uopće postoji), jednostavno fascinantna. Kojom drugom riječi opisati bishojo igre – kompjuterske "simulacije" života muškarca koji susreće horde uspaljenih prsatih medicinskih sestara ili konobarica u odjeći Playboyevih zečica.
U Japanu, tehnološki najnaprednijoj zemlji svijeta, više od 25% proizvodnje kompjuterskog softwarea otpada na Bishojo igre – koje IT stranice Wired.com nazivaju "simulacijama romanse". No, zapravo se radi o vrlo jednostavnoj igri, u kojem igrač u naivnom zapletu s minimalnim brojem klikova dolazi do eksplicitnih hentai slika.
Žanr anime crtića (ili njihove varijante za odrasle – hentai) u Japanu je nevjerojatno popularan, pa je i logično da se takve "igre" u Japanu izuzetno dobro prodaju.
Koliko je cijela filozofija Bishoju igara priklonjena mekoj crtanoj pornografiji, najbolje govore neki od naslova takvih igara: "Voliš li napaljene medicinske sestre?", "Privatna medicinska sestra", "Tajni klub žena", "Služit ću te"…
Uobičajeni zapleti bishojo igara krajnje su naivni i očito imaju samo jedan cilj – opravdati prikazivanje prekrasno nacrtanih djevojaka odjevenih u provokativnu odjeću. Neke od igara bazirane su na sado-mazohizmu, vezivanju pa čak i incestu - nimalo ne čudi da japanska riječ hentai znači "perverzija".
Djevojke u igrama (ujedno i jedini likovi, muškaraca gotovo da i nema) imaju zajedničke osobine – velike oči, duga obojena kosa koja vijori na vjetru i naravno, ogromne grudi. Neke od djevojaka su, ovisno o temi igre, sramežljive i neiskusne, neke su pak provokativne i izazovne.
Igranje se sastoji u klikanju mišem kroz dugačke scene bizarnih razgovora, sve do trenutka kad igrač mora odabrati jednu od ponuđenih opcija, pri čemu bira kako će se priča nastaviti – u stilu crtanih romana s više završetaka. Naravno, pri tome gotovo svaki izbor kao posljedicu ima seksualno eksplicitnu scenu.
Razgovori u igri se odvijaju na japanskom jeziku, uz engleske titlove, pri čemu su prevedene čak i "dijalozi" u scenama seksa.
Obzirom da se radi o žanru igara koji boluje od toliko logičkih ali i izvedbenih nedostataka, samo po sebi nameće se pitanje: "Nije li lakše jednostavno u videoteci posuditi porno-film, može i hentai, nego satima čitati bizarne dijaloge kako bi se pogledalo 100-tinjak slabo animiranih sličica?".
Konzumente ovakvog softwarea očito ne muče ovakva pitanja, pa ako je dobro njima, neka im bude.