ŠTO da čovjek pomisli kad čuje da Pearl Jam imaju novi album? I mala djeca već govore kako je grunge odavno mrtav, a ona malo starija da se isti svakodnevno okreće u grobu sa svakim novim sramotnim projektom glazbene industrije koji se oslanja na ostavštinu Cobaina, Cornella, Staleya, Veddera... I što sad tu hoće Pearl Jam kad su indirektno krivi za pojave kao što su Creed ili Nickelback? Ukratko, ništa neće, samo rade ono što su uvijek radili - snimaju dobre albume bez previše obzira na zahtjeve okoline.
Da se razumijemo, "Riot Act" nije onako buntovan kao što mu naslov kaže, ali ipak dovoljno da Pearl Jam zadrži u onoj skupini glazbenika koja zaslužuje poštovanje, uzme li se u obzir da se radi o bendu koji ni u trenucima najveće slave, dakle tamo negdje u ranim 90-ima, nije odustao od svog umjetničko-moralnog integriteta. Podsjetimo samo na njihovu borbu s američkim Ticketmasterom za niske cijene karata, kao i odbijanje objavljivanja bilo kakvog singla/spota sa albuma "Vs", koji je unatoč tome prodan u multiplatinastoj nakladi.
"Riot Act" nije nikakav grandiozan povratak na scenu, ne radi se ni o njihovom najboljem albumu dosad (što će vam neki pokušati prodati), ali ruku na srce, album uopće nije loš.
Od fenomenalnog singla "I Am Mine" koji zvuči kao da je istrgnut iz 1993-e (sad, je li to dobro ili nije, ovisi isključivo o vašem ukusu), preko melankolično-nostalgične "Love Boat Captain" u kojoj se Vedder sjeća devetorice fanova Pearl Jama poginulih u nesreći na Roskilde festivalu, pa sve do odličnog završetka u obliku pospane "All Or None", Pearl Jam nas podsjećaju kako još uvijek nisu izgubili onu suptilnu nit zbog koje su, uz vječnog rivala Nirvane, bili svojevrsni predstavnici grunge pokreta.
"Riot Act" gotovo sigurno neće stvoriti novu bazu poklonika Pearl Jama (ciljana publika Pearl Jama je ionako prošla faze poklonstva), ali će starim fanovima Pearl Jam bez sumnje uljepšati život spoznajom da još uvijek postoje i da još uvijek ne mare za ostatak svijeta. U današnjoj situaciji to je rijedak, hvalevrijedan luksuz koji si mogu priuštiti samo oni najpošteniji, oni iskreni prema sebi samima, ali i svojoj publici.