PAVLE BALENOVIĆ, inače kaskader, umjetnik te bivši član benda Plava trava zaborava, prije 28 godina snimao je dokumentarac o vukovima na Velebitu, a u jednoj sceni snimio je i tada petogodišnjeg Luku Modrića kako pomaže ocu u čuvanju koza u zadarskom zaleđu.
Kontaktirali smo Balenovića i upitali ga kako je snimka uopće nastala.
"Tu sam obitelj običavao posjetiti uspinjući se ili vraćajući se tim prostorom u svojim lutanjima tim planinama. Pratio sam vukove kojih je zbog razvijenog stočarstva bilo prilično. Lukin otac mi je postao drag prijatelj, no rat nas je nekako sve razdvojio jer ja više nisam mogao putovati, osobito ne na jug te zbog mina koje su zagadile taj prostor. Luka je kao tatin sin uvijek pomagao ocu i lijepo ih je bilo vidjeti u toj surovoj planini na čijem su rubu divljine ljudi ljeti uzgajali sitnu stoku. Zimi, koju se ne bi moglo preživjeti, bi napuštali te ljetne stanove i povlačili se niže prema moru u svoje domove", objasnio je za Index Balenović.
"Stipe je, što se vuka i pogleda na njega kao simbola prave iskonske divljine tiče, imao sličan stav meni. Unatoč napadima dopuštali su prirodno pravo vuku da otme dio plijena i od stočara kao što su oni. Gotovo da se osjećao ponos u suživotu s tim veličanstvenim divljim stvorenjem. A ja gotovo opsjednut vukom pun ideja kako ljudima prenijeti istinu osjećajući nepravdu u općenitom stavu ljudi prema životinjama, budući da sam ionako sve bilježio kamerom, nehotice sam skupio materijal kao dokaz. Već sam imao iskustva s vukovima uživo i dogovorio sam sa Stipom da snimimo neke bitne momente o napadu upravo kako se u narodu pričalo odavna. I uz pomoć jednog jedinog prijatelja, prilično mladog koji je često samnom lutao putujući džipom, uspjeli smo u Stipinom prostoru s kozama snimiti nevjerojatne kadrove u noći, bez ikakve profesionalne opreme s jednom amaterskom kamerom. Sve sam imao u glavi i sve mi je bilo pri ruci. Luka je ionako uvijek bio uz oca, a nas smo četvorica snimili cijelu priču, koliko se sjećam u jednoj večeri, odnosno noći sa stadom koza i pravim vukom", kaže Balenović.
"Godine su prošle, rat je odnio bar pet. Iako sam i u ratu bio na Velebitu nisam uspio posjetiti Lukine. U ratu mi se kući javljao Stipe porukom, no nisam mu mogao odgovarati pa kontakta nije bilo. Snimke su skupljale prašinu, priča o vukovima nije baš privlačila nikakve medije, a pogotovo taj jadni nekvalitetni VHS format na kojem sam snimao. Nešto malo o vuku uspio sam plasirati i objaviti, no tek dolaskom BBC ekipe u roku tri godine uspio sam s njima napraviti dokumentarni film. Velika količina materijala ostaje. I u nekakvom slobodnom vremenu montirao sam napad na tor da ne zaboravim davno zamišljeni redoslijed. Na kraju, tko bi to ikad posložio ako ne ja koji sam bar znao što time hoću reći. I montirao sekvencu. Htio sam reći Stipi, nakon toliko godina, da imam tu sekvencu koju smo radili zajedno", prisjetio se.
Objasnio nam je i kako je, unatoč prekidu komunikacije s Modrićima, shvatio da je na snimci upravo kapetan hrvatske reprezentacije.
"Zbog nekih krivih podataka i adresa nisam ga nalazio. Onda je nekako došlo do mene o Modrićima i kući tamo prije uspona na Tulove grede. I negdje na webu naletim na Luku, njegovog djeda i Modriće... Nisam bio nikakav fan nogometa, ali to kod nas ne trebaš ni biti da bi usput čuo događanja u tom sportu pa sam uz sugestiju drugih saznao da je tad već afirmirani Luka Stipin sin. Kontaktirajući neke ljude i školu koja je navodno u ratu preseljena u Maslenicu potvrđeno mi je da su to ti Modrići. I na tome je stalo, a film sam postavio u nizu ostalih filmova o vuku na moj kanal. Tamo je kao skriven već devet mjeseci", zaključio je Balenović.