Dadin kanoćal: Dresirani pas nije rijetkost, ali lipo je vidit dresiranoga čovika

Ilustracija: Mihaela Krstić/Index

MAKARSKA ima plažu za pase. To je vala u koju komodno stanu 4 pudlice i rotvajler. More se okupat i čovik, ako mu se ne gadi i ako mu ne smeta što ga pasi popriko gledaju. Ako si na plaži do te, onda od lajanja ne čuješ ni šum mora, ni glisere, ni telefon ako zvoni.
Pasi zaskaču jedan drugoga, a slično rade i vlasnici: "Gospođo, odlično van stoji kupaći!", kaže vlasnik rotvajlera vlasnici pudlice.

Vlasnici pudlice to i nije neka novost. "Znam!", odgovori.

Iz mora vidiš da joj kupaći visi na boru. Ali šta jest-jest, odlično joj stoji. Pudlica malo zalaje na rotvajlera, ovaj malo onjuši pudlicu i prije negoli si uronila i izronila, njih četvero otutnjaju prema šumici. Vičeš iz mora da je gospođi osta kupaaćiii! Niko te ne obadaje, tako ti i triba kad si blesava. Valjda gospođa najbolje zna triba li joj kostim u šumi.

Dok isplivaš prsno, leđno i baterflaj, pasja postava se promini. Za razliku od ljudi, pasi ne stoje povazdan na plaži da bi uvatili boju, a i gazdama se, vidili smo na primjeru, ponekad žuri.
Promatraš tipa koji meće šugaman u rusak; jednon mu je ispa šugaman, dvaput rusak. Oblači majcu i ravna rubove, valjda ne trpi kad se majca škica. Utirava stopalo u japanku, iz trećeg puta uspije. Meće u posebne kesice mokri i suvi kupaći i sve to za manje od po ure. Sređen i spreman, obrati se pasu: “Ajde, Bongo, idemo!“

Bongo na te riči uleti u more i zaleti se ka da će plivat do Hvara. Vlasnik se idi, ali nema toga šta njegov pas more učinit, a da on to ne protumači ka simpatično. Da mu te škerce čine žena ili dite, bilo bi pleščurina, kazne i beštimji. Prilagodivši se pasjen hiru, vlasnik kaže: "Ko to meni pliva? Bravo, Bongo!"

Pas izleti iz mora i trese se po prostrtin šugamanima.

"Ne, ne, Bongo! Ne po tuđemu šugamanu!", viče vlasnik.
Bongo zapiša šugaman i natikače uz šugaman.
"Bongo!!", vlasnik se panično osvrće tražeći čije su natikače. Ti znaš čije su, ka šta znaš i čiji je kupaći koji visi, ali mučiš. Vlasnik, smijući se, zapriti Bongu prston, ka da mu je krivo šta se on prvi nije sitijo zapišat natikače. Da si Bongo, sad bi popišala vlasnikove japanke. Tvoja oprema je u susidnoj vali, pa situaciju promatraš mirno i bez uzbuđenja.

"Bongo, daj šapu!", naredi vlasnik. Pas ga gleda ka da nema pojma ko je taj čovik ni šta oće. Vlasnik ponovi naredbu/molbu/preklinjanje još nekoliko puta, pa da pokaže šta je tio reć, pruži pasu ruku. Pas zalaje, valjda mu govori bravo. Dresirani pas nije rijetkost, ali lipo je vidit dresiranoga čovika.
"Ajde, Bongo, idemo".

Bongo tad zagonja vjevericu i laje na bor tako da boru iglice opadaju od straja. Da primiri pasa, vlasnik itne štap i naredi: "Donesi! Brzo!"

Bongo pogleda u štap, pa u bor, pa u vlasnika, pa legne. Kad vlasnik donese štap nazad, pas skoči na noge, mane repon i izlaje još jedan bravo. Ti zaplješćeš; zaista jako dobar i dresiran čovik! Što ga duže promatraš, skontaš da si takvoga godinama tražila i da bi s takvin mogla živit.

Pas se sakrije iza stine jer, ka i čovik, preferira veliku nuždu obavljat na miru. Vlasnik skuplja izmet u rozu kesicu. Šteta što je gej, ali moglo se i očekivat. Hm, ima i plavu kesicu, ako je biseksualac za te ima nade. Zaplivaš prema njima. Pas te vidi i zalaje. Vjerojatno nisi dobro izdepilirana, pa ne pripoznaje koji si pasmine. Pri izlasku iz mora, treseš se, cidiš, vrtiš koson...Sve što prosječni pas i prosječna tinejđerka prirodno rade, tebi je vrhunac flertovanja. Ka takva, prolaziš nezapaženo kod vlasnika, ali pasu se sviđaš. Znaš šta ti je činit - falit pasa. Kad muškarcu fališ nešto šta mu je važno, odma si mu zanimljivija. Dosad si falila pase, aute, mačke,veličinu, tehniku..., ali brzo te štufa.

"Volite pse?", upita on.
"Da, imali smo lovačkog pasa doma".
"Imali? Nemate više?"
"Nemamo. Baba ga je otrovala, smetalo joj je lajanje"
"Šalite se?"
Čovik nije odavde i ne zna ti familiju, što ima svojih prednosti.
"Pa to je nehumano! Kako je mogla?! Kako ste vi na to reagirali??"
"I mi smo zaključili da je nehumano, pa smo naredni dan otrovali mi nju"

Sad ne pita jel se šalimo. Bongo je svatio šalu i veselo laje. Vlasnik još razmišlja. Odma znaš da se u suživotu nećete moć sporazumit, pa taman da ti svaki dan maše repon i liže...ruku. Pozdraviš i odeš, ali pas ide za tobon. Valjda da ti zapiša natikače.

"Popišaj ih i uspavat ću te na licu mista!", dočaraš mu prijetnju mimikon. Laje. Ma kome si to reka??? Razlaješ se i ti. Kad ste se čestito izvriđali, pas legne do tebe. Vlasnik dođe sa ogrlicon, a Bongo zareži. Ti nemaš zašto režat jer si prema vlasniku ravnodušna. Uostalon, koja to ženska reži na tipa koji joj prilazi s ogrlicon? Vlasnik smatra da imaš zanimljiv smisao za humor, ti smatraš da on nema. Svejedno ćakulate. Saznaš da je pas kastriran, da je to normalno, te da kastracija spada u sam vrhunac ljubavi prema životinjama. Gledaš u vlasnika i nije ti jasno jel' kastriran i on pa zato muči beštiju, ili se najeba, pa mu dojadilo, te sad ne da ni pasu da to čini. Po tvojoj procjeni, ovo prvo. U svakon slučaju, s vlasnikon nemaš zajedničkih tema jer se u najvažnijoj, seksualnoj, ne slažete. On opet pokušava autoritativnin nastupon: "Idemo Bongo!"
Moš' mislit! Vjerojatno se kući ide kad Bongo odluči, pa vlasnik lipće trčeći za njin.

Čekajući da Bongu omili kuća, saznaš da je vlasnik iz Podgore, da su mu četrdeset tri godine i da živi s materon.
"Neobično da još uvik živite s materon. Imate li dice?"
Pomisliš da si možda pretjerala, pa brže-bolje napomeneš da se šališ. Još bi ti samo falilo saznat da imaju sina. No, sad si načisto s tin ko je vlasnika kastrira i dresira.
Iza svakog neuspješnog muškarca stoji njegova mater.

Pročitajte više