Foto: Index
GRUBO je kad čovik ni kriv ni dužan završi u zatvoru. To se umalo dogodilo Glavašu i Sanaderu. Nedužan čovik pati, zdravlje mu strada zbog političke neaktivnosti i zatvorske ishrane, a doktori i institucije rade šta mogu da in patnju ublaže. Kad takvi, odnosno ni krivi ni dužni, postanu nostalgični za zavičajem, prebaci ih se u H (skraćenica od BiH). Ako sud odluči da su i krivi i dužni, to se ne pika ako se okrivljeni tako ne osjećaju ili ako su, čameći u zatvoru, začuli božji glas. Tad ukradeno ili ubijeno uđe u zapisnik ka nevažno, a narod se slaže da Biblija i nije najjasnije štivo. Zapovidi Ne poželi nikakve tuđe stvari! ili Ne ubij! stvar su individualnog tumačenja.
Spomene se i da okrivljeni imaju dida kojeg su partizani ne samo ubili, već prethodno i mučili, te familiju koja je potresena, za razliku od familija koje su okrivljenici pokrali ili likvidirali i kojima nije ništa. Nedužnosti u prilog ide i činjenica da su okrivljeni toliko uložili u hrvatsku zemlju da in se još vidi crno pod nokton.
Valja razlikovat teže zločine od minornih prijestupa, a naše institucije to umiju i zatvorenih očiju. Lito je vrime kad se hrvatska policija obračunava s najvećin mafijašima.
Prodavač krofni je, najblaže rečeno, izdajnik naroda. Zna se da ulje iz krofne teško padne na želudac i da je nakon toga ulazak u more ravan genocidu. Narod podriguje, stenje, pravi balunčiće u moru i šporkaje okoliš.
Tu nalazimo i zločin protiv čovječnosti. Dok Mare kunja pod boron, urlik: krofneeee!!! je iz ležećeg položaja automatizmon uspravi. Vata se za livu sisu i pali cigaretu da spriječi infarkt. Nakon desetak minuta se umiri, ali više neće san na oči.
O prodavačima kokica da i ne govorimo.S takvima triba najoštrije. Postotak raspuknutih, poluraspuknutih i neraspuknutih kokica je 20:20:60. Kad ti se poluraspuknuta zarije u grkljan, moreš popit plićak vode, ma je neš' protrat. Ne pomaže ni čačkalica jer ti se usta skupe od soli, pa čekaš uru-dvi da popusti djelovanje. Za izličit rak štitnjače pacijentima daju jod. Pitaš se je li iko prova s kokicama?
Interventnon akcijon redarstvenika, plaža je uglavnon očišćena od kriminalaca. Policijskin racijama uspješno odolijevaju tek oni najmudriji.
Dvi gospođe prodaju stolnjake i miljetiće, ali to čine u ranin jutarnjin satima, dok na plaži još nema ni policije ni kupača. Uzmu koncesiju na 40 kilometara plaže i gazjaju dan/noć ne bi li kakva Čehinja kupila nadstolnjak.
Organiziranin kriminalon bave se kajkavski Romi. Skupljajući boce, mali Rom pita kupača u plićaku može li uzest bocu Fante kraj njegova šugamana. Kupač vrti kažipston da ne može. Mali vikne da nije puno ostalo i diže bocu da kupač vidi. Svi se na plaži slažemo da nema ni za gutljaj. Kupač i dalje vrti kažipston, pa mali ostavi bocu, uzme mu takujin i pobigne. Svit je u šoku; zar je moguće da još ima budala koje nose takujin na plažu?
Jedan od najpoznatijih kriminalaca je Sombrero. Nositelj sombrera prodaje kuvane kukuruze i marketinški je stručnjak:-Ima li neko ko je tijo kukuruz, a, nedajbože, zaboravio da ga oće? Skačeš sa šugamana jer si tila kukuruz i zaboravila da ga oćeš. Kad je marketing u pitanju, labilnije i povodljivije ličnosti svit nije vidijo do tebe. Svak ti more prodat šta ne voliš, samo ako pogodi način.
Od prodavača kantarionovoga ulja ne bi uzela ništa ni da ti džabe daje. Ne sviđa ti se marketinški trik veličanja preplanulosti jer znaš da kantarion nije ulje za sunčanje i da će se nauljeni, preplanuli jadnici osut flekama. Tim više jer se ulje čuje na pomfrit,
U nas se za nenaplaćenu kuglu sladoleda hapsi, a za paket kokica naplaćuju astronomske kazne. Ljudima se upada u kuću ako su iznajmili 2 od 3 kreveta, a sitne prodavače se pod policijskon prismotron privodi u stanicu. Sve su to zlodjela koja nailaze na teške osude i još teže novčane kazne. Država se nemilosrdno obračunava sa kriminalcima. Gradon patroliraju cure pitajući prodavače meda, vina i rakije pošto litar rakije. One bi kupile desetak litara za napravit orahovicu. Odvedeš ih doma, počastiš ih siron i vinon, uliješ in kantu rakije, daš in dva litra vina nako, a one izvade inspektorsku značku, pečetiraju ti kuću i naplate kaznu za rakiju, sir i vino. Pečetiranu kuću daš agenciji na prodaju. Polak iznosa od prodaje daš za kaznu, a od druge polovice emigriraš u Irsku.
Ako u sebi začujete božji glas i s puškon dočekate inspektore, moguće da ćete bolje proć negoli ako vas uvate da prodajete lavandu po plaži.
Najteže je zaradit prvi mijun, posli je lako!