PROŠLOG je tjedna Hrvatsku obišla dirljiva snimka na kojoj prijatelji pod prozorom pjevaju mladiću koji je na Odjelu dječje onkologije u Zagrebu.
Djevojka sa snimke i mladić kojem pjevaju upoznali su se upravo na tom odjelu, a oboje se bore s teškom bolešću.
"Ja nisam najsnažnija osoba na svijetu niti sam heroj ili idol. Nisam baš ni ljubitelj tih riječi. I nije istina da nemam straha pa da sam zbog toga hrabra. Strah me, strah me svake kontrole krvi, svakog pregleda. Strah me kad se negdje ogrebem. Strah me kad me zaboli koljeno ili ruka. Mene je ove godine zapalo da umjesto skripti za školu skupljam nalaze krvne slike. Ali ja nisam jedina, onkološki odjeli su puni i ima ljudi kojima je još gore. Ili kojima je bilo gore nego meni", rekla je Zagrepčanka Elma Tomić za Potragu.
Danas joj je 17 godina, a njena priča s rakom počela je prije godinu dana.
"Ustala sam ujutro normalno, kašljala i boljelo me cijelo vrijeme i otišla sam na Srebrnjak i dok sam čekala svoj red, ja sam se onesvijestila i tu su me primijetili. Sestra je rekla mami da nisam za rendgen, nego za Hitnu", ispričala je, dodavši da je bila toliko kritično da su joj otvoreno govorili kako ne znaju hoće li preživjeti noć. Jer non-Hodgkinov limfom napada agresivno.
"Imala sam masu 14x20. To su vam kao tri muške šake skupljene u prsištu, desno plućno krilo mi je bilo skroz pomaknuto do ispod pazuha. Imala sam 4 litre vode u plućima, ovojnicu srca podebljanu za 40 posto, znači srce je plutalo u vodi, i trombozu svih glavnih žila. To su dijagnoze od kojih ljudi zasebno umiru, a ja sam ih sve zakucala", govori s nemogućom lakoćom.
"Oko mene je bilo 25 doktora i sestara i kirurg mi je stavljao cijev u pluća naživo. Dok sam ležala, ugledala sam zgodnog doktora. Obratila sam mu se i pitala za razliku između tumora i svekrve. Odgovorio je da ne zna, na što sam mu ja odgovorila da tumor zna biti i dobroćudan i tu su se svi počeli smijati. Ja ne znam kako je kirurg uspio staviti tu cijev koliko sam se ja smijala. Inače, ostao mi je ožiljak u obliku srca", ispričala je i dodala: "Mami su prvi dan rekli, kad su me doveli na intenzivnu, da me vrati doma jer nisu znali hoću li preživjeti."
Bila je najstarija na Odjelu
Na Odjelu je provela devet mjeseci.
"Morali su me izubijati tim kemoterapijama da bi se ta masa otopila i nakon 30 dana je bio prvi CT kontrolni i profesor je očekivao da će skinuti bar 50 posto, međutim ja sam skinula 80 posto. Nakon toga su krenule malo blaže terapije, ali odmah opet idu udarne i tak', šopaju te tim kemoterapijama do iznemoglosti, do stanja gdje ti ne možeš dignuti ruku, trepnuti od bolova i tako dalje, imaš i lumbalne punkcije, ja sam ih imala više od 40", ispričala je.
S njom je na odjelu bilo još 27-ero djece, a ona je bila najstarija.
"Bilo mi je teško što ja proživljavam, ali mi je bilo još teže gledati druge. Tipa, povezala sam se super s jednom bebom i odjednom joj se pogoršalo i umrla je. Onda krenu druge misli kao pacijentu, to sutra može biti ona, ona, ona, ja", rekla je.
Otkrila je kako će izgledati njena budućnost.
"Sad sam u remisiji, pijem tu terapiju održavanja, svaki ponedjeljak 11 i pol tableta i tako će biti još godinu dana jer liječenje traje sveukupno dvije godine, a pod nadzorom smo pet godina", rekla je.
Valentino: Leukociti su skočili
Njenom prijatelju Valentinu Družincu leukemija se vratila ubrzo nakon što je izašao s Odjela.
"Nisam imao pojma što spremaju. Mama mi je rekla da pogledam na prozor i oni su se samo stvorili i počeli pjevati moju najdražu pjesmu i emotivno me jako dirnulo i normalno da sam zaplakao. Nakon toga sam se bolje osjećao. Puno mi je bolje, nije ni čudo da su mi leukociti skočili. Imao sam i afte u ustima i sad ih više nemam uopće", rekao je o videu koji je dirnuo tisuće.