KULTNI hrvatski putopisni novinar i nekadašnji urednik TV dnevnika, Goran Milić najavio je kako odlazi u mirovinu. Na pitanje da li se raduje mirovini odgovorio je: "I da i ne. Veseli me što ću nakon 14 godina rada na HTV opet biti slobodnjak, nezavisan od velikog TV sustava. A, ne volim što je do toga došlo zakonskim ultimatumom u kojemu ne vidim previše smisla."
Ipak, ne planira se u potpunosti povući iz javnosti. Aktivan kao i uvijek, osim dvije knjige koje planira napisati , želi napraviti još nekoliko autorskih djela. "Baviti ću se svakojakim oblicima TV i pisanog novinarstva, dokumentarizma, publicistike, predavanja, gostovanja. Po Hrvatskoj i inozemstvu", tvrdi Milić. Dodaje kako i i na privatnom području ima neke planove, "Prestati ću pušiti, plivati ću u bazenu jednom tjedno, smršaviti 15 kila, učiti novi strani jezik, pisati projekte, napisati dvije knjige, realizirati jednu planetarnu ideju, ima toga", priča Goran.
Nakon niza uspješnih serijala poput "Idemo na put s Goranom Milićem" , snimio je prvi putopis po Hrvatskoj. U kratkom serijalu od pet emisija Goran se bavi temom doseljenika u Hrvatsku. "Provjerili smo podatke i doznali kako u Hrvatskoj živi oko 10.000 potencijalnih kandidata za ciklus "Mi Hrvati". Svaka emisija ima 2, 3, ili 4 gosta pa bi serijal mogao trajati duže od `Plodova zemlje`, bar 50 godina", objasnio je novinar otkud mu ideja za snimanje posljednjeg serijala. S emisijom "Mi Hrvati" posjetio je mnoge gradove i mjesta u Lijepoj našoj poput Gajnica, Delnica, Međimurja, Kocijana, Livada, Buja, Vukovine, Omiša, Visa i mnogih drugih. "Nevjerojatno je bilo čuti od mojih sugovornika toliko lijepih priča, gledateljima će se činiti da je sve namješteno", komentirao je Milić kako mu je bilo, za promijenu, istraživati Hrvatsku.
"U Hrvatskoj ima sto, a možda i više talentiranih novinara koji me mogu zamijeniti"
Na pitanje da li u nekome od mlađih kolega novinara vidi svog nasljednika izjavio je: "U Hrvatskoj poznajem najmanje 100 novinara, a sigurno ih je i više, koji sve znaju o poslu. Nažalost, mnogi su ušli u međusobne ratove bez povratka, etiketirajući jedni druge, proglašavajući kolege `lupanima`, `nepismenima`, `prodanim dušama`, `konvertitima`, `podobnicima` , `jurišnicima`, `talibanima`, ne mogu se svega ni sjetiti. Kao da nije bilo od početka jasno da takvi medijski obračuni u konačnici devalviraju cjelokupno hrvatsko novinarstvo."
"Tijekom snimanja serijala najviše sam se iznenadio u Vukovini"
Tijekom snimanja serijala "Mi Hrvati" Milić je u svakoj epizodi posjetio tri do četiri doseljenika i kaže kako se najviše iznenadio u Vukovini, "Najviše sam se iznenadio u novoj tvornici "Prvomajska" u Vukovini, gdje se nastavlja proizvodnja i remont alatnih strojeva s 20 puta manje radnika nego prije rata. A naš gost, radnik, govori najbolji engleski u Hrvatskoj. Pali strojeve točno u sedam ujutro, sa stanke se vraća na posao u sekundu, nikad nije bio na bolovanju i nikad se nije zalio na plaću koja i nije bogznašto, on je imao i triput veću!", objasnio je Goran.
"Neki Hrvati će vas gnjaviti privatnim životom, a drugi vam neće reći ni gdje stanuju nakon što vas pozovu na `drink`"
Na pitanje smatra li Hrvate "open minded" nacijom Goran je odgovorio: "Ništa posebno. Neki će Vas gnjaviti sitnicama iz svog privatnog života koje vas uopće ne zanimaju, izgledat će otvoreni za sve opcije, ispričat će vam sve iz intime, otkrit će vam što su griješnoga napravili kao da ste im ispovjednik. A drugi vam neće reći ni gdje stanuju kad vas, kao, pozovu doma na `drink`."
Ipak, nije htio komentirati što misli kojim pitanjima bi se Hrvati, kao nacija, trebali pozabaviti danas. "E, tu postoji već toliko profesionalnih i amaterskih dijagnostičara da se u to ne bi štel mešat", kratko je prokomentirao.
"Najviše volim putovati u Argentinu i Urugvaj"
Goran Milić je svojim putopisima po svijetu posjetio mnoge inozemne države gdje je uvijek pred kamerama predstavljao svoje drage prijatelje, poznanike ili Hrvate koji žive u iseljeništvu. "Emotivno, najviše volim putovati u Argentinu i Urugvaj. Ima veze s mladošću, s nekim uspomenama, ali lijepo mi je i u Francuskoj. No, i te se stvari mijenjaju, ranije mi se Njemačka cinila sivom, dosadnom, a danas je posve pristojna i zanimljiva zemlja za život", objasnio je Goran gdje mu je bilo najljepše snimati dok nije snimao u inozemstvu.
Ipak, dodao je kako nema takvog mjesta na svijetu koje ne bi htio opet posjetiti. "Svako je nosilo nešto vrijednoga zbog čega mi ne bi bilo mrsko ponovo otići, još nešto naučiti. Samo, svijet je velik a život, iz moje perspektive, kratak", tvrdi.